parallax background

Intervju Dubravka Manola: Posjet Oshodahm Ashramu u Indiji

pomrčina sunca u ribama
Pomrčina sunca: raskrinkavanje iluzije
veljača 26, 2017
međunarodni dan poezije
“Dan prije sreće”
ožujak 21, 2017
 

Dubravka Manola rođena je 12. kolovoza 1949. godine. Odrastala je u Beogradu, Rijeci i Zagrebu gdje je završila Elektrotehnički fakultet. 15 godina je radila na HRT u Odašiljačima i vezama na istraživanju lokacija odašiljača što je u njoj razvilo ljubav prema novom i nepristupačnom. Nakon promjene profesije kada je zakoračila u Reiki otvorio joj se 1996. godine put na Tibet. Od tada joj dok priča o Tibetu sjaje oči i sugovornik zna da je to njezina velika ljubav. Tibetu se ponovno vratila nakon deset godina - 2006. Otvorila je 1997. godine Školu lakoće življenja u kojoj polaznike podučava lakoći prihvaćanja i pronalaženje njihovog Tibeta u svakom od njih. Pišući knjigu Tao žene uživala je u istraživanju ženskog principa te ju je to inspiriralo da uči žene samospoznaji. Još četiri puta posjetila je Tibet i osjetila ljepotu kore oko svete planine Kailas i svetog jezera Manasarovar što joj je stalno nadahnuće za spoznaju lakoće življenja. Uz Tibet njezina su ljubav i zemlje Inca, Peru i Bolivija.

U nastavku donosimo razgovor s Dubravkom nakon njenog posjeta Indiji i jednom od Oshovih ashrama – kao mjesta gdje Oshovo nasljeđe živi i prenosi se svim tragačima za Istinom, prvenstveno kroz njegovu jedinstvenu dinamičku meditaciju.

 

Nedavno si se vratila s putovanja Indijom prilikom čega si posjetila jedan od Oshovih Ashrama - Oshodham. Kako si se odlučila na to putovanje?

Indija kao zemlja me do sada odbijala, prevelika je, ima svega i svačega, ali Osho je iz Indije, a njega izuzetno cijenim. Prijatelji su tamo i poklopilo se da idem. Bila mi je ideja i želja da vidim jedan Oshov ashram, zanimalo me kako to izgleda. Usput sam posjetila Taj Mahal i obišla Delhi.

Što je to ashram?

Ashram je izolirana sredina u kojoj se održavaju tečajevi i meditacije. Postoje ljudi koji tamo stalno žive. Dio njih se brine i održava taj prostor, a drugi dio su ljudi koji se bave duhovnošću – tzv. sannyasini. U ashram dolaze gosti/posjetitelji. Netko dođe na mjesec dana, netko na tjedan, drugi na dan-dva ili samo jedno popodne. Neki i ostanu tamo te postanu sannyasini. Ashram nije hram, to je prostor u kojem se uči, meditira, druži... .

Tko su sannyasini?

Sannyasini su učitelji, Oshovi sljedbenici. U Oshodhamu ih je ukupno 4-5. Oni tamo žive, drže tečajeve i uvode druge ljude u sannyase. Sannyasini mogu biti i muškarci i žene. Za vrijeme mog boravka imala sam priliku sudjelovati u svečanosti primanja jedne žene i jednog muškarca u sannyasu.

 
 

Postoje li neki preduvjeti da dođeš u ashram?

Nema ih. Jako me razveselilo kad je prijatelj kod kojeg sam boravila nazvao Oshodham da ih pita to pitanje pa je odgovor bio da je preduvjet da dođeš na vrata. Ipak, za boravak u ashramu potrebno je kupiti dvije haljine – jednu bijelu i jednu crvenu. Od ustajanja pa do 17 sati svi su u crvenome. Crvena boja je otpuštanje, smirujuća, zemaljska. Od 17:30 pa do spavanja svi su u bijelom. Bijela boja simbolizira čisto, idemo u mir, tišinu, ravnotežu.

Kako funkcioniraju stvari u Oshodhamu?

U Oshodhamu se svaki tjedan tijekom godine održavaju tečajevi. Ja sam bila na tečaju No Mind Meditation. Nažalost, došla sam u subotu, samo na dan i pol. Tad je tečaj već bio pri kraju pa mi je bilo malo napornije loviti tempo s ostalima. Ljudi obično dolaze nedjeljom, kada kreću novi ciklusi tečajeva i ostaju po tjedan dana. Sve meditacije su vođene, što snimkama Oshova glasa, što sannyasinima.

90 % meditacija su plesne. Plesne meditacije su za zapadnog čovjeka odgovor: da se stabilizira, da ne projicira, da vidi realnost onakvu kakva ona je. Mi zapadnjaci smo uglavnom nerealni i umišljamo da je život ovakav ili onakav, a on je zapravo puno jednostavniji.

Bez obzira koji tip meditacija je taj tjedan, svaki dan od 16-17 h je na rasporedu kundalini meditacija. Kundalini meditacija je izuzetno efikasna, diže seksualnu energiju čovjeku, vitalnost, fizičku kondiciju, skida celulit. Traje sat vremena i radi se uz glazbu. Sastoji se od 4 koraka - trešnja, ples, sjedenje i ležanje. Trešnja se radi samo iz nogu, tijelo ne tresemo. Ples je slobodan, lepršav. Za vrijeme sjedenja potrebno je slušati sve zvukove koji ti dolaze, sve instrumente, fokusirati se na ono što to izaziva u tebi, bilo kakve emocije koje se pojave treba propustiti kroz sebe. Nama zapadnjacima je naučiti slušati veliki problem. Nakon slušanja, dolazi tišina i mir.

 
 

Tko je za tebe OSHO?

Osha izuzetno cijenim i smatram da je divan, voli ljude, voli ženu, voli muškarca, voli život. Moli čovjeka da bude dobar sebi pa će onda biti dobar i cijelom svijetu oko sebe. U njegovom učenju nema vjerskog, koga briga što si ti, koga briga što u petak „moraš“ jesti što god...

Osho nema religijsko opterećenje, on je uvijek apsolutno protiv religija, dogmi, protiv pakiranja, paketa i svega ostalog. Sve njegove dinamičke meditacije su dizanje unutrašnje energije, radi se uvijek na poboljšanju zdravlja i vitalnosti čovjeka, da čovjek postane sposobniji za život. Ja u njegovom načinu ne mogu vidjeti ništa loše.

 
 

Tko dolazi u ashram?

Ljudi koji dolaze u Oshodam su ljudi u raznim potragama, većina su zapadnjaci, oko 70 %, ali ima i puno Indijaca, općenito više muškaraca nego žena. Jako puno je ljudi koji žive u Indiji pa dolaze ponoviti tečaj. No mind meditation je prilično naporna i zahtjevna, traži od tebe da zaista oslobodiš mozak od budalaštine i vidiš sa sobom što ti bi, a što ne bi.

Možeš li izdvojiti nešto što te se dojmilo i ako ti se nešto nije svidjelo?

Dojmilo me se kad izađeš iz ashrama pa ako si došao zaista dobronamjerno, ne tražiti što valja, a što ne valja, nego si se prepustio, onda ti se desi ta jedna unutarnja transformacija mira. Kad napustiš ashram jednostavno si mirniji. Npr. kad smo mi izašli van i upali u onaj čep u prometu to me uopće nije diralo. Ono što mi je malo smetalo, jer to inače ne volim, je pretjerivanje u pokazivanju ljubavi prema Oshu. Ja bi to malo smanjila, jer se time njegova kvaliteta ne umanjuje.

Sljedeći put kad budem išla, posložit ću tako da budem dulje, cijeli tečaj, kako bih imala cjelovitiju sliku o svemu.

Imaš li neku posebnu crticu s ovog putovanja?

Jednu večer, na kundalini meditaciji (plesnoj), u tom prostoru za meditiranje, bile su dvije starije hinduistkinje. Sjedile su u stolcima jer nisu mogle stajati i ne mogu odraditi meditaciju, ali su uporno tapkale nogama koliko su mogle i sudjelovale u svemu.

 

Koje sljedeće putovanje planiraš?

Ove godine, od 29.8. do 22.9. planiram putovanje na Tibet i Nepal. Itinerer puta se može vidjeti na bijelihoblaka.net i zainteresirani mi se mogu pridružiti. Sljedeće godine planiram jednu lijepu Indiju.

Hvala ti na ovom zanimljivom razgovoru. Imaš li neku poruku za naše čitatelje?

Čovjek mora biti odgovoran životu u sebi, a onda je sve ostalo riješeno. Osim za svoj život, čovjek je još odgovoran za život malodobne djece, ako ih ima. Toj dječici trebamo dati priliku da žive, a kad im više nismo toliko potrebni, onda se opet vraćamo životu u sebi. Odgovornost prema sebi je ključna. Jer ako smo odgovorni prema sebi, onda možemo biti i prema drugima.

Osim toga, Indijci su mi poručili - život je puno jednostavniji.

 
 

Foto: Dubravka Manola

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.