Bilo je dana kad se dizao kličući od veselja, euforičan, sretan.
Ti bi mu se dani već od jutra činili predivnima. Vrtovi njegove palače činili su mu se ljepšima. Njegovi su sluge nekim čudom postajali ljubazni i učinkoviti.
Za doručkom je tvrdio da se u njegovu kraljevstvu proizvodi najbolje brašno i beru se najbolji plodovi.
Tih je dana kralj smanjivao poreze, dijelio bogatstvo, činio usluge i donosio zakone o miru i dobrobiti starih ljudi. Tih je dana kralj popuštao svim zamolbama svojih podanika i prijatelja.
No postojali su i oni drugi dani.
Bili su to crni dani. Od jutra je shvaćao da bi radije još malo spavao. ali kad bi to opazio, bilo je već prekasno i san bi ga već bio napustio.
Ma koliko se trudio, nije mogao shvatiti zašto su njegovi sluge tako neraspoloženi i uopće nije bio zadovoljan uslugom. Sunce mu je smetalo više nego kiša. Hrana je bila mlaka, a kava prehladna. Sama pomisao da primi posjete u radnoj sobi povećavala je njegovu glavobolju.
Tijekom tih dana kralj je razmišljao o tome na što se sve obvezao i bojao se kako će ispuniti te obveze. Bili su to dani kad je kralj povećavao poreze, plijenio zemlju, davao uhititi svoje protivnike...
U strahu od sadašnjosti i budućnosti, pod pritiskom pogrešaka iz prošlosti, tih je dana donosio zakone protiv svoga naroda i najviše je rabio riječ "ne".
Svjestan problema koje su mu donosile te promjene raspoloženja, kralj je sazvao sve mudrace, vračeve i savjetnike svoga kraljevstva na okup.
"Gospodo", rekao im je. "Svi vi poznajete moje promjene raspoloženja. Svi ste se okoristili mojim euforijama i patili zbog moje ljutnje. Ali u svemu tome više patim ja jer svaki dan moram rješavati ono što sam učinio u drugo vrijeme, kad sam drukčije vidio stvari.
Gospodo, želim da zajedno radite kako biste pronašli rješenje, bio to napitak ili egzorcizam, koje će me spriječiti da budem tako besmisleno optimističan da nisam svjestan opasnosti i tako smiješno pesimističan da tlačim one koje volim i činim im zlo."
Mudraci su prihvatili izazov i nekoliko su tjedana radili na kraljevu problemu. ipak, nikakva alkemija, nikakva čarolija i nikakva trava nisu pomogle da nađu rješenje zadanoga problema.
Naposljetku su savjetnici došli pred kralja i priznali neuspjeh.
Te je noći kralj plakao.
Sljedećeg je jutra neki čudan svat tražio da ga kralj primi. Bio je to neobičan čovjek tamne kože odjeven u iznošenu tuniku koja je nekoć bila bijela.
"Veličanstvo", rekao je čovjek naklonivši se. "Ondje gdje živim govori se o tvojim nedaćama i boljkama. Donio sam ti rješenje."
Pognuvši glavu, pružio je kralju kožnatu kutijicu.
Kralj, malo iznenađen, ali pun nade, otvorio je kutiju i pogledao u nju. Unutra je bio samo srebrni prsten.
"Hvala", rekao je kralj, pun entuzijazma. "To je čaroban prsten?"
"Naravno da jest", odgovorio je putnik, "ali njegova magija ne djeluje samo time što ga staviš na prst...
Svakoga jutra čim se probudiš, moraš pročitati natpis koji nosi prsten i sjetiti se tih riječi svaki put kad vidiš prsten na prstu."
Kralj je uzeo prsten i glasno pročitao:
"Moraš znati da će i ovo proći."
Jorge Bucay, "Ispričat ću ti priču"
Foto: Unsplash
