Proljetno buđenje tijela & uma: Kreni već danas, uz vođenu improvizaciju plesa i pokreta!
Sretan nam dolazak dugo očekivanog proljeća! Dolaskom proljeća, priroda se napokon budi i pokazuje svoju izdržljivost i nepokolebljivost krećući upravo s predivnim pupoljcima u najrazličitijim bojama, iz golih sivih grana koje naizgled beživotno izviru iz različitih debala i grmova.
Osobno, svako proljeće smatram konkretnijim početkom nove faze života, nego samu novu godinu, koju zapadni svijet slavi prvog dana u sljedećoj godini. Proljeće nas uči agilnosti, nadi i vjeri u proces, kojem se nekada moramo samo prepustiti. Ono nam pokazuje da nakon najhladnije zime, sunce i dalje zasja, pupoljci predivnoga cvijeća i dalje izviru iz grana i ptice selice i dalje pronalaze svoj put nazad, kući. E sad, gdje si ti u ovoj kontemplaciji pupoljaka, ptica i sunca? Pa upravo in medias res, u središtu buđenja, novog života i nove nade! Zato te molim, pridruži mi se zaranjanju u plesno-meditacijsku improvizaciju, koja će probuditi i najuspavanije dijelove tvoga bića…HEJ, PROLJEĆE JE OVDJE I SADA!
Let us find inner freedom in each lucky moment that we encounter like a sunbasking butterfly that finds peace on cherrry blossom petal. (Erik Pevernagie)
JAPANSKA TREŠNJA – Vođena improvizacija kroz ples i pokret
Molim te da ustaneš. Potrudi se biti u prostoriji bez distrakcija te zatvori oči. Zamisli sebe kao jedno veliko, raskošno drvo japanske trešnje, koje je uslijed zime izgubilo svo lišće, svo cvijeće…naizgled se posušilo, nakrivilo od cike zime i svim snagama borilo probdjeti hladnu zimu, punu oluja i nepogodnih uvjeta za jednu japansku trešnju (tebe). Pokušaj svaku moju riječ osjetiti u vlastitom tijelu…svaku naizgled suhu, napuknutu granu, nakrivljeno deblo, hladnoću tla u kojem tvoje korijenje (stopala) čvrsto, nepokolebljivo stoji.
Osvijesti koliko je tvoje deblo veliko, do kuda tvoje grane (ruke) sežu? Diši duboko, utjelovi svaki djelić ovoga drveta u svoje tijelo i osluškuj…što osjećaš? Osjećaš li hladnoću?…svoje korijenje i bazu zbog koje čvrsto stojiš uspravno, neovisno o tome što je sve došlo poput oluje i pokušalo te srušiti? Osjećaš li koliko si veliko i snažno pa čak i ovako golo i hladno? Vjeruješ li sebi i prirodnom procesu življenja da će i ova faza proći, kao što sve prođe?
Osluškuj…ono dolazi…polako i usporeno…postepeno dolazi…prve zrake sunca naviru kroz oblake…TI osjetiš toplinu iz daleka, nije još snažna, ali tu je…tvoje gole grane obgrljene su blagim zrakama sunca…oblaci odlaze. Teku svojim putem. A ti? A TI SE BUDIŠ!
Osjeti kako zima i grč napuštaju tvoje tijelo, osjeti svoje grane (ruke) kako se lagano njišu na proljetnom povjetarcu. Diši! PROLJEĆE JE DOŠLO! Udahni ga! Opipaj ga! Namiriši ga! Osjeti ga kroz cijelo svoje tijelo i biće! Ono je tu, sada i ovdje. Sunce je sve snažnije, a ti osjetiš svaki atom novih pupoljaka koji odlučno prodiru s tvojih golih grana. Sve ih je više i više te se otvaraju polako, nježno…miris mladog cvijeća obasipao je tvoju cijelu krošnju…Tvoje gole grane više nisu gole, tvoje deblo je mekanije, nježnije, pitomije, gipkije…ono se otvara novome godišnjem dobu, novim pupoljcima, novom, a starom suncu.
Osjeti miris cvijeća koji se otvara na tvojim granama, sve jaču toplinu sunca koje ti grije čitavo biće, plavo nebo iznad tebe te čvrstu bazu koja je spojena na duboko, duboko korijenje, koje seže kilometre u zemlju, kako bi te činilo potpuno stabilnim. Pogledaj se, stojiš uspravno, zima je prošla, ona je sada iza tebe, novi pupoljci, listići, cvijeće, plavo nebo, proljetni povjetarac, sunce, cvrkut ptica…sve je tu! Udahni duboko iz dubine pluća…izdahni još dublje!
Sve je u redu! Tu si, tu smo…proljeće je ovdje, sada…ahh..ti se budiš zajedno s prirodom, uz najljepše moguće buđenje, ono koje ti je priroda priredila, ti jesi priroda i ti jesi poput japanske trešnje! Snažno stojiš na svojim nogama, dišeš, živiš, zima je prošla, vrijeme je da ostvariš onu ideju koju imaš u pozadini uma, da se javiš na onaj posao za koji misliš da nisi dovoljno dobar, vrijeme je da kreneš na onu aktivnost koja ti se čini fora, vrijeme je da kažeš svemu onom što ti pritišće prsa jedno veliko NE, a svemu onome od čeg ti se duša smije, jedno veliko DA, vrijeme je da oguliš sa sebe sve strahove i kreneš u proljeće kao i priroda, odlučno, bespogovorno, veličanstveno! Sretno nam proljeće! Otvori oči, udahni današnji dan i kreni!
Nadam se da će ti ova plesno-meditacijska improvizacija pomoći vizualizirati tvoju snagu, nadu i vjeru u životne procese, koji su uvijek i iznova ciklički i uhvate nas poput brižne majke u naručje kada nam to najviše treba, samo trebamo slušati!
Navedenu vježbicu oformila sam kao ispitnu prezentaciju inovativnih metoda grupne plesne psihoterapije u vrijeme studiranja diplomskog studija plesne psihoterapije u Heidelbergu, prije dvije godine iz čega sam dobila odličan feedback od tadašnjih kolega i profesora.
Navedenu vođenu improvizaciju provodila sam i na Zavodu za socijalnu psihijatriju Vrapče, u dnevnoj bolnici s pacijentima raznih profila i dijagnoza te na SRH Klinici u Heidelbergu s pacijentima oboljelima od Parkinsonove bolesti u sjedećem položaju i svaki put se oduševim reakcijama i promjenom u posturi, raspoloženju i mindsetu ljudi koji sudjeluju u vježbici.
Nadam se da ćeš i TI izvući nešto iz nje, pomoći sebi ili nekome kome si ti terapeut, psihoterapeut, life coach ili nešto treće…sretno nam proljeće! 🙂
A cherry tree was coming into bloom, shooting out a froth of sugar-pink blossoms. You could see from its size and the gnarled branches that it was a mature tree, yet still capable of putting on such a wonderful show. A new beginning every spring, even from an older tree. (Maggie Alderson)
Rebeka Kardoš
– Plesna psihoterapeutkinja, plesna voditeljica i diplomirana politologinja. Zaljubljenica u prirodu, holistički život i yoga učenica. Moj cilj je pomoći što više ljudi vratiti se k sebi, a s time i k prirodi, te probuditi u njima strast i ljubav prema sebi, svome tijelu, duši i životu.
Foto: Pexels
POST COMMENT