Tako se i širi u svijetu, ali da bi zadržala barem nekakvu formu u kojoj se mogu smjestiti ljudi i njihove aktivnosti, u permakulturi postoje dvije stepenice u obrazovanju. Prva je 72-satni osnovni tečaj permakulture i primanje certifikata o njegovom uspješnom dovršenju, a druga je stjecanje diplome dizajnera permakulture. Certifikat i diploma jedini su dokumenti kojima se u permakulturi potvrđuje određeni stupanj obrazovanja.
Putem prema diplomi može krenuti samo osoba koja certifikatom dokazuje da je uspješno dovršila 72-satni tečaj permakulture. Drugim riječima, diplomu ne može steći osoba koja nema taj certifikat.
Za razliku od formalnih sveučilišnih diploma, ova permakulturna, stječe se isključivo praktičnim radom. Najčešće u razvijanju imanja prema načelima permakulture, no za diplomske radove diplomant može odabrati neku od deset ponuđenih tema.
Praktičan diplomski rad u trajanju od najkraće dvije godine započinje osoba koja pronađe (najmanje) dva mentora, zatim popuni prijavnicu i preda je mentorima, udruzi ili organizaciji koja se bavi permakulturom (u čijem članstvu postoje barem dva diplomirana dizajnera). Mentori mogu biti samo diplomirani dizajneri permakulture, iz bilo kojeg kraja svijeta. Najkraće trajanje praktičnog rada varira između dvije i tri godine, ovisno o temi diplomskog rada. Ponegdje u Svijetu, mentori zahtijevaju da njihov angažman bude pokriven ugovorom o mentorstvu.
Diplomant zapisuje i evidentira aktivnosti u razvoju permakulturnog imanja (tekstom, crtežima, fotografijama, filmovima) ili drugoj aktivnosti koja je odabrana kao tema diplomskog rada, obavlja konzultacije s mentorima i provodi u praksu njihove prijedloge i sugestije.
Diplomant prati razvoj živog permakulturnog sustava kojeg oblikuje, zapisuje rezultate te na temelju opaženih događanja u sukcesijama uvodi odgovarajuće promjene u permakulturni dizajn (sukcesija – niz uzastopnih koraka u razvoju sustava). Za oblikovanje krajolika prema permakulturnim načelima do faze u kojoj su vidljivi prvi učinci permanentne agrokulture potrebno je dvije do tri godine.
Kad mentori zaključe da je diplomant napravio dovoljno, te da je permakulturni dizajn prepoznatljivo održiv, da sadrži sve potrebne elemente koje je bilo opravdano primijeniti, uz vrednovanje ostalih permakulturnih karakteristika, mentori sazivaju permakulturnu konvergenciju.
Konvergencija je permakulturna riječ za okupljanje ili kongres. Permakulturna konvergencija saziva se na lokalnoj, državnoj, međunarodnoj ili svjetskoj razini, ali za prikazivanje diplomskih radova i dodjele diploma to se najčešće radi na lokalnoj ili državnoj razini.
Konvergenciju mogu sazvati najmanje dva diplomirana dizajnera permakulture koji mogu, ali ne moraju biti članovi neke od permakulturnih organizacija.
Konvergencije se može organizirati zbog mnogih razloga, npr. za razmatranje ključnih pitanja u razvoju permakulture u nekom kraju, okupljanje i prikazivanje permakulturnih projekata, zbog promocije permakulture ili zbog prikazivanja diplomskih radova i dodjele diploma permakulturnog dizajnera. Permakulturne konvergencije su okupljanja otvorenog tipa u kojima mogu sudjelovati sve zainteresirane osobe, ne moraju imati certifikat o završenom 72-satnom tečaju ili diplomu dizajnera.
Aplikant za diplomu dizajnera prikazuje svoj rad i prolazi dva kruga odlučivanja. Najprije odgovara na pitanja publike koja na kraju prvog kruga odlučuje o tome zadovoljava li diplomski rad ili ne. Odlučivanje se provodi u smislu konsenzusa, tj. diplomant je prošao prvi krug ako nitko u publici nije izrijekom protiv dodjele diplome.
Nakon toga slijedi drugi krug odlučivanja u kojem sudjeluju mentori i ostali diplomirani dizajneri koji sudjeluju na konvergenciji. Mentori odgovaraju na pitanja i pojedinosti koje postavljaju ostali diplomirani dizajneri, provodi se analiza diplomskog rada, a odluka se donosi po načelima konsenzusa. Ako nijedan dizajner nije izrijekom protiv dodjele diplome, diplomant je prošao drugi krug. Obavlja se svečana dodjela diplome.
Lijeva strana fotografije - vrt u početnom stanju, desna strana - vrt nakon permakulturnog uređenja.
S diplomom dolazi mnogo više obveza nego što se to može vidjeti na prvi pogled. Od privilegija, diplomirani dizajner permakulture ima samo dvije:
a) licencu za vođenje i održavanje 72-satnih tečajeva permakulture koje bez ograničenja može voditi bilo gdje u Svijetu
b) licencu za permakulturno dizajniranje imanja, okućnica, bilo koje vrste krajolika za druge, s pravom naplaćivanja svog rada i izrade permakulturnog dizajna.
Kako je to rečeno na više mjesta u različitim prilikama, diplomirani dizajner permakulture je osoba koja je svojim dugogodišnjim radom na praktičan način uvela načela permakulture u svoj život.
Diplomirani dizajner permakulture je osoba s bogatim permanentno agrokulturnim iskustvom, praktičar koji svojim načinom života može postati uzor drugima, u načinima na koje provodi u djelo etička načela permakulture, kako ostvaruje održivi način života u skladu s prirodom.
Foto credits: Ivan Juratek
