Bavit ćemo se oprostom i opraštanjem, tako bitnim stvarima za naš hod kroz život.
Stvari koje zamjeramo, povrede koje čuvamo, bilo da nam ih je nanio netko drugi ili mi sami, koče nas od daljeg kretanja i napretka. I ne samo to, već još i naša reakcija na povredu, u vidu zatvaranja i promjena koje napravimo našem biću, dovode do toga da povreda postane trajna i ponavljajuća, a samim time i sve bolnija.
Cilj prve vježbice koju ćemo raditi je da se oslobodimo od situacije koja nas je povrijedila, da dozvolimo da se naša prošlost i budućnost promijene aktivnim sudjelovanjem u mijenjanju doživljaja trenutka povrede.
Iscijelit ćemo sebe, ali i drugu osobu, dodati u priču nove resurse i otpustiti sva zamjeranja.
U drugoj vježbici sagledat ćemo situaciju koju sami sebi ne opraštamo iz više kutova i osloboditi se tereta krivnje koji smo sami sebi nametnuli.
Vježbice se temelje na konstelacijskim principima sagledavanja vlastitog života s odmakom i vjerovanja da sve može biti drukčije ako promijenimo kut gledanja.