Razgovarali smo s Eminom Bužinkić i Izabelom Chourafi povodom današnjeg mirnog prosvjeda “Ne u moje ime. Mir i sloboda Palestini.”

 

Razgovarali smo s Eminom Bužinkić i Izabelom Chourafi povodom današnjeg mirnog prosvjeda “Ne u moje ime. Mir i sloboda Palestini.”

Emina Bužinkić je politička aktivistica koja djeluje na području migracija, obrazovanja i transnacionalnih solidarnosti.

Radi na Institutu za razvoj i međunarodne odnose na projektima vezanima uz migracije i izbjeglištvo. Doktorirala je na polju kritičkih obrazovnih i kulturalnih studija, ljudskih prava i transnacionalnog feminizma na Sveučilištu u Minnesoti u SAD-u. Aktivna je u Inicijativi za osnivanje Transbalkanskog tribunala za pravu i AGITATE! – Unsettling Knowledges. Jedna je od osnivačica Inicijative za slobodnu Palestinu koja djeluje u Hrvatskoj od 2021. godine, a riječ je o neformalnoj grupi građana koja se pridružila globalnom pokretu za deokupaciju i dekolonizaciju Palestine.

Izabela Chourafi je prvenstveno majka i supruga, a potom studentica međunarodnih odnosa i diplomacije, aktivistica (volonterka) koja najviše djeluje na području ljudskih prava. Volonterski je djelovala u nekoliko organizacija koje se bave politikama visokog obrazovanja poput Instituta za razvoj obrazovanja te organizacija posvećenih borbi protiv nasilja te zagovaranju jednakih ljudskih prava za sve poput World Youth Alliance (Svjetski savez mladih). Neko vrijeme je volonterski djelovala i u udruzi Are You Syrious koja je posvećena humanitarnom radu te integraciji izbjeglica i migranata u Hrvatskoj.

25. listopada na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu održao se prosvjed za Palestinu pod nazivom Skup solidarnosti s Palestinom, a za ovu subotu, 25. studenog najavljen je novi prosvjed povodom rata koji ne jenjava. Upravo je ovo bio povod za razgovor s Eminom i Izabelom.

Emina Bužinkić

Suosnivačice ste i istaknute članice Inicijative za slobodnu Palestinu, koja je nedavno održala prosvjed za Palestinu u Zagrebu. Kada je i kojim povodom osnovana Inicijativa za slobodnu Palestinu te čime se bavi?

Počeci sežu još u svibanj 2021. kada je bačena bomba na školsko igralište u Gazi na kojemu je poginulo 25 maloljetne djece. Tada smo na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu organizirali malu akciju ‘Čitanje za Palestinu’. Godinu prije su građanke i građani Zagreba sudjelovali u inicijativi protiv rasnog i policijskog nasilja ‘Black lives matter’ koja je bila dio globalnog pokreta kojemu su Palestinke i Palestinci dali veliku podršku. Iz sinergije ovog primjera i prethodne suradnje s palestinskim feministkinjama i queer BDS-om počela je nicati Inicijativa za slobodnu Palestinu. I sada se umrežavamo s palestinskim pokretom za slobodu i onim pokretima na Balkanu koji podržavaju deokupaciju Palestine. Uspostavile smo osobne, transnacionalne, kulturne i političke veze.

Izabela, s obzirom da si bila u Palestini molim te da s našim čitateljima podijeliš svoj doživljaj kakav je život u Palestini bio i prije ovog rata.

Prvo bih željela naglasiti da se u Palestini ne događa rat s obzirom da rat podrazumijeva relativnu jednakost kako u ljudstvu prisutnom u vojsci, tako i u vojnom naoružanju. Palestina je već 75 godina okupirana i pod pritiskom etničkog čišćenja jednog cijelog naroda.

Prije eskalacije koja se dogodila 7.10. u Palestini je život bio surovo težak. Ja sam 2019. godine 2 mjeseca provela u gradovima na Zapadnoj Obali. U samo 2 mjeseca nemali broj puta sam svjedočila brutalnosti izraelskog režima koji život palestinaca doslovno čini nemogućim. Od provjera na check-pointovima koji su na svakom koraku, vojske naoružane do zuba duž cijele Zapadne Obale, nasilja koje se nad Palestincima svakodnevno provodi od strane ilegalnih naseljenika (settlers), ilegalnih racija po palestinskim domovima te uhićenja maloljetnih dječaka od svega 12-13 godina, istjerivanja palestinskih obitelji iz vlastitih domova kako bi se u njih mogli useliti doseljenici, uskraćivanja prava na slobodu izražavanja, kretanja, putovanja izvan granica Zapadne Obale, političkog djelovanja, prakticiranja vjere (pod ovim mislim jednako kako na muslimane pa tako i kršćane), uskraćivanja prava na dostojanstvenu socijalnu i zdravstvenu skrb kao i pristup lijekovima i ortopedskim pomagalima što bih htjela dodatno pojasniti. Ja više od 10 godina nosim protezu na nozi, protezu koja mi omogućava normalno kretanje. U gradu Jerihonu sam upoznala nekoliko obitelji čija djeca imaju određene teškoće. Jedno od njih je bilo dijete s amputiranom potkoljenicom baš kao što je i kod mene slučaj. No dok ja nosim protezu rađenu po mjeri koja je u skladu sa svim zdravstvenim standardima, to dijete je nosilo neku improviziranu drvenu “protezu”. Osjećaj krivnje zato što ja nešto imam, a to dijete nema, me proganja još i danas. Krivnja jer imam protezu s pomoću koje hodam, razumijete? A to dijete je samo jedno od tisuća i tisuća onih koji su u sličnoj potrebi.

Po svemu ovome možete zaključiti koliko je zapravo težak život u Palestini, no htjela bih istaknuti da su, usprkos brutalnosti režima pod kojim žive, Palestinci ljudi velikog srca, gostoljubivi i srdačni, ljudi koji su zakinuti za sva ona osnovna ljudska prava, a žive sve one vrijednosti o kojima ostatak svijeta piše znanstvene radove, a još uvijek ne zna kako ih primijeniti u svakodnevnom životu. Oni žive solidarnost, zajedništvo, hrabrost i ljubav u punom smislu tih riječi. Slobodno mogu reći da mi je boravak u Palestini bio jedna od najvećih životnih lekcija.

U Gazi je u proteklih 40-ak dana ubijeno više od 12.000 civila, od čega su polovica djeca! Ovo je teško i za komentirati. Prema Ženevskoj konvenciji, Konvenciji o genocidu i čitavom korpusu međunarodnog humanitarnog prava u Palestini se događa genocid. Cijeli svijet viče prestanite s ratom, vlade mnogih država izražavaju svoje neslaganje s načinom ratovanja u kojem se ne poštuju čak niti ratna pravila, ali pravih sankcija niti reakcija nema. Rat je sve žešći. Ljudi, djeca, žene, gube živote, uskraćena im je voda, hrana, gorivo…. Bombardiraju se bolnice, škole, izbjeglički kampovi. Što reći na sve ovo?

Izabela: Na sve ovo jedino što mogu reći je da smo posrnuli kao društvo te da bismo se svi trebali pokušati vratiti na tvorničke postavke i razmisliti o povratku na satove povijesti, jer su mnogi očito iste propustili. Možda tada zaista počne vrijediti ona poznata “Da se ne desi nikada više, nikome više”. Jedna pozitivna stvar u ovoj tragediji je da se svijet polako budi i mobilizira u zagovaranju mira i borbi protiv rata i svih drugih vrsta nasilja.

Emina: Jedina strašnija stvar od samog genocida jest šutnja i nemogućnost pomaka u mjestu. Ima se štošta za reći, primjerice Vladi RH i međunarodnoj zajednici, američkoj vladi, medijima, sugrađanima, javnim osobama, zagovaračima mira i ljudskih prava koje ne vidimo i ne čujemo i svima onima koji manipulacijom ili šutnjom podržavaju izbris čitave populacije i zemlje.

Osobno osjećam strašnu tugu i anksioznost zbog ovih događaja. Iako su mediji šturi i pristrani u izvještavanjima, društvene mreže su pokazale da su vrijedan kanal real time užasa kojima svjedočimo pa je zbilja jednostavno vidjeti što se događa. Ali što učiniti? Što jedan čovjek poput mene ili vas može učiniti u ovoj situaciji?

Prethodno je spomenuta mobilizacija kao vrlo važan čimbenik bilo kakve promjene. Mobilizacija ne znači samo izaći na prosvjed, ona znači ozbiljan rad na izgradnji društvenog pokreta koji će svjesno ukrštavati borbu za slobodu od rata, borbu za slobodu od patrijarhata i kapitalizma, borbu protiv svih izama koje unose podjele. Mi pokušavamo graditi drugačije tkivo.
Ono što još kao pojedinci možemo učiniti je prvenstveno edukacija o onome što nam je relativna nepoznanica – trebamo učiti o palestinskom pitanju i iz te lokacije novih znanja graditi solidarnost. Potreban nam je i konstruktivan dijalog, aktivizam s nadom i naravno prekid šutnje tamo gdje nam je ljudska dužnost biti najglasniji. Sami ste spomenuli društvene mreže kao vrlo vrijedan kanal putem kojeg vrlo lako možemo doprijeti do velikog broja ljudi. Tamo također trebamo odnosno moramo biti glasni kako u zagovaranju mira, solidarnosti i ljudskih prava tako i edukaciji te širenju kritičkih informacija.

Možemo li konkretno pomoći nekoj palestinskoj obitelji? Puno ljudi me pitalo kome bi donirali sredstva, mogu li pružiti dom djeci koja su nažalost postala siročad i slično?

Inicijativa za slobodnu Palestinu će 21.12. organizirati benefit koncert za prikupljanje sredstava za četiri obitelji koje sada borave i žive u Vukovaru i Virovitici. Svatko tko želi pomoći donacijom sredstava može se javiti nama ili organizacijama u Osijeku okupljenima oko Centra za mir, a koje pomažu obitelji u pravnom i humanitarnom smislu.

Tim obiteljima je prije svega trebala pomoći Vlada Republike Hrvatske koja je svoje državljane potpuno zaboravila i prepustila ih snalaženju s ono malo odjeće u kojoj su došli. Putem Otvorenog pisma koje smo uputili Vladi tražili smo da našim sugrađanima osiguraju svu pravnu, administrativnu i materijalnu pomoć, od osiguranja trajnog smještaja do uključivanja djece u škole i omogućavanja zdravstvenog osiguranja.

Nedavno smo saznali i kako je država naplatila troškove evakuacije hrvatskim državljanima iz Palestine. Zamislite situaciju u kojoj izvučete jedva živu glavu i susretnete se s hrvatskim diplomatom koji vam – usred traume koju još uvijek proživljavate i straha od odlaska tamo gdje ne znate gdje ćete živjeti – da na potpis formular kojim se obvezujete državi vratiti nekoliko tisuća eura? Za evakuaciju iz rata, ne za turističko putovanje.

Vjerujem da svi znaju kako je Hrvatska prilikom glasanja o jordanskoj rezoluciji u Ujedinjenim narodima kao jedna od 14 zemalja glasala protiv prekida rata. Time su građani Hrvatske ostali zgroženi, ljuti… Po društvenim mrežama se moglo vidjeti kako se dijeli slogan “Ne u moje ime“. Koliku moć imaju građani u mijenjanju politike svojih zemalja u ovakvim situacijama?

Gradjani imaju onoliku moć koliko moći uzmu i pretvore u svoj alat zagovaranja društvene promjene i izgradnje praksi koje će tu viziju promjene živjeti, pa makar i na mikro razinama. Dolazak na prosvjed je jedna od tih promjena koje nas povezuju i stvaraju snažniju svijest o prisutnosti otpora u društvu. Nama je sve jasnije da hrvatsko društvo nije toliko polarizirano koliko se činilo prije 45 dana; većina građana ove zemlje jasno vidi što se događa i zauzima stranu koja traži prestanak ubijanja djece i izbris Gaze s lica zemlje. Nakon hrvatskog glasanja u UN-u, a zatim i saborskog glasanja, slogan NE u MOJE IME preplavio je društvene mreže. Iz te kritike sada mora proizaći snažniji pokret solidarnosti s Palestinom i drugim okupiranim područjima i ljudima kao što i ona mora biti impuls za tektonske promjene u hrvatskoj politici koja za nas ovdje rođene i u ratu preživjele ne smije biti suučesnica u genocidu i politikama podjela i mržnje.

Za 25. studeni najavljen je novi prosvjed. Gdje će se održati te čemu se nadate? Koja je poruka koju prosvjed želi prenijeti?

Prosvjed će se održati u subotu 25. studenog u 11:00 sati na Kvaternikovom trgu u Zagrebu.

Poruke koje želimo prenijeti su prvenstveno one koje pozivaju na momentalni i trajni prekid vatre u Pojasu Gaze odnosno uspostavu trajnoga mira kako u Gazi tako i na Zapadnoj Obali. Također želimo poslati poruku Vladi RH kako smo u najmanju ruku razočarani i zgroženi glasanjem Hrvatske protiv jordanske rezolucije u UN-u o prekidu vatre čime smo kao narod stavljeni na stup srama zbog čega prosvjed i nosi naziv “Ne u moje ime. Mir i sloboda Palestini.”

Shodno tome, zahtjevamo da Vlada RH kao i vlade drugih članica EU jasno i glasno osude genocid i ratne zločine koji se provode nad palestinskim narodom te uvedu sankcije Izraelu, kao što je to urađeno i tijekom nekih drugih, ne tako davnih, ratnih sukoba.

Nadamo se da će nam se, kao i prije mjesec dana, u ovom mirnom okupljanju pridružiti veliki broj ljudi s kojima ćemo jasno i glasno poručiti vladajućima da su MIR i PRAVDA jedine opcije.

 

 

Indira Juratek

Foto: Stipe Majić

Urednica i osnivačica holističkog i well-being portala Budi Dobro, ekologinja, intuitivna terapeutkinja (Theta Healing, Energetska medicina, Reiki), vlasnica brenda kristalnog nakita Zoe. Kao urednica portala kojem je dobrobit čovjeka u središtu, kroz svoju zajednicu svakodnevno nastojim utkati ideju da mi jesmo nositelji promjene, a da ta promjena kreće od nas samih.

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)