Razvojni misaoni sklop – “ono nešto” potrebno za uspjeh

Kanadski povjesničar, novinar, autor i govornik Malcolm Gladwell napisao je nekoliko svjetskih bestselera od kojih je jedan i knjiga na temu uspjeha „Izvan prosjeka“ (Naklada Jesenski i Turk, 2009.) u kojoj govori o pravilu 10.000 sati potrebnih da bismo neku vještinu usavršili do majstorske razine.

Potkrepljuje ga, između ostaloga, rezultatima istraživanja o nadarenosti koje je ranih 90-tih godina prošlog stoljeća na berlinskoj elitnoj Glazbenoj akademiji proveo psiholog K. Anders Ericsson s dvojicom kolega. Studente violoniste podijelili su u tri skupine: oni koji imaju potencijal postati solistima svjetske klase (zvijezde), oni koje su profesori ocijenili kao jednostavno „dobre“ i oni koji imaju malu vjerojatnost da će ikada profesionalno svirati i koji će uglavnom postati nastavnici u državnim školama. Svi su počeli svirati u dobi od oko pet godina i vježbali manje ili više jednako – oko dva ili tri sata tjedno. Kad su navršili osam godina, počele su se pokazivati razlike. Studenti koji su poslije postali najbolji u svojoj generaciji u toj su dobi vježbali više od svih ostalih: šest sati tjedno s devet godina, osam sati s dvanaest godina, šesnaest sati s četrnaest godina te više od trideset sati tjedno u dobi od dvadeset godina. Radili su to dobrovoljno i s jasnom namjerom da se usavrše. Na taj način su najbolji studenti s navršenih dvadeset godina života za sobom imali sveukupno 10.000 sati vježbe.

S druge strane, dobri studenti su u istoj dobi skupili osam tisuća sati, a budući nastavnici glazbenoga nešto više od četiri tisuće sati vježbanja. Ericsson i njegovi kolege potom su usporedili amaterske pijaniste s profesionalnima i uočili isti obrazac. Amateri su u dječjoj dobi vježbali do tri sata tjedno i do dvadesete godine života imali oko dvije tisuće sati prakse, a profesionalci su svake godine povećavali satnicu i dostigli deset tisuća sati vježbe do svoje dvadesete. Ericssonovo istraživanje upućuje na zaključak da nema „rođenih talenata“ koji su uspjeli bez truda niti „trudbenika“ koji su bili marljiviji od svih drugih, ali ipak nisu uspjeli jer im je nedostajalo „ono nešto“. Dakle, na primjeru glazbenika su pokazali da ukoliko pojedinac posjeduje dovoljno sposobnosti da se upiše u glazbenu školu o njegovom daljnjem trudu ovisi hoće li biti dobar ili vrhunski. Oni koji postanu najbolji vježbaju puno više od ostalih.

Uspjeh je zbroj malih napora, ponavljanih iz dana u dan. Robert Collier

Statični i razvojni misaoni skup

Američka psihologinja dr. sc. Carol S. Dweck, profesorica na Sveučilištu Stanford, posvetila je značajan dio svoje profesionalne karijere proučavanju motivacije i ključnih elemenata uspjeha. Zanimalo ju je zašto su neki ljudi uspješni, a drugi ne i na što sve možemo utjecati kako bismo povećali vjerojatnost vlastitog uspjeha. U svojim istraživanjima na učeničkoj populaciji uočila je da neki učenici kada su suočeni s neuspjehom imaju tendenciju povući se i odustati od daljnjeg sudjelovanja u aktivnosti u kojoj su postigli loše rezultate dok se drugi nastave truditi kako bi s vremenom poboljšali svoje postignuće. Na temelju opaženih razlika između ove dvije skupine učenika utvrdila je određene obrasce ponašanja koji su karakteristični za svaku od njih, a po kojima se one međusobno razlikuju. Skup tih obrazaca opisala je pojmovima statičnog (engl. fixed mindset) i razvojnog (engl. growth mindset) misaonog sklopa.

Misaoni ili mentalni sklop pojedinca obuhvaća njegova uvjerenja, odnosno predstavlja njegov način razmišljanja. Ako smo skloniji statičnom misaonom sklopu onda ćemo vjerovati da su sposobnosti i talenti koje posjedujemo urođeni i nepromjenjivi dok ćemo u slučaju razvojnog misaonog sklopa polaziti od pretpostavke da se oni mogu mijenjati ponavljanjem i vježbom i to na bolje. Ovisno o tome koji misaoni sklop prevladava u našem životu, različito ćemo pristupati (ne)uspjehu. Pojedinci sa statičnim misaonim sklopom će neuspjeh u nekoj aktivnosti protumačiti kao nešto konačno što ukazuje na ograničenost njihovih sposobnosti u nekom području dok će oni s razvojnim misaonim sklopom na njega gledati kao na priliku za dodatno učenje i razvoj. Kada usvajamo nešto novo u mozgu nastaju nove veze između neurona i grade se novi živčani putevi koji predstavljaju fiziološku osnovu novih obrazaca ponašanja. Na taj način plastičnost mozga radi u našu korist jer podržava usvajanje novih poželjnih ponašanja i navika kao i gašenje onih koji nam više ne služe. Kada prestanemo ponavljati neki obrazac ponašanja, veze među neuronima koje se na njega odnose postupno slabe, a živčani putevi se gase.

Ako vjerujemo da naš uspjeh ovisi isključivo o našim nepromjenjivim sposobnostima onda situacije u kojima griješimo postaju frustrirajuće, pobuđuju osjećaj bespomoćnosti i najčešće rezultiraju odustajanjem dok uvjerenje da ćemo nadoknaditi propušteno ili ispraviti pogrešku ako ustrajemo i uložimo dodatni trud održava našu motivaciju visokom. S kojim misaonim sklopom pristupamo većini životnih situacija uvelike određuje naš kapacitet za stjecanje novih znanja i iskustava.

Uspjeh je hod od neuspjeha do neuspjeha bez gubitka entuzijazma. Winston Churchill

Kao pojedinci se razlikujemo po svojim predispozicijama i interesima i nije upitno da svi ne možemo jednako dobro raditi sve u životu, no posjedujemo potencijal da u različitim sferama možemo napredovati ako se potrudimo. Statični misaoni sklop nam nameće ograničavajući pogled upravo na taj potencijal. Za njega on ne postoji zbog čega ćemo se držati statusa quo i nećemo ništa dalje poduzimati kad jednom naiđemo na prepreku ili postignemo nezadovoljavajući rezultat što će u konačnici ostaviti naša postignućima daleko ispod razine našeg punog potencijala. S druge strane, razvojni misaoni sklop trenutni ishod ili neuspjeh doživljava isključivo kao povratnu informaciju o sadašnjem „stanju stvari“ i potiče na preuzimanje osobne odgovornosti i primjene slobodne volje da poduzimamo potrebne korake u željenom smjeru kako bismo maksimalno iskoristili svoje potencijale uvažavajući okolnosti na koje nemamo utjecaja. Upravo je ovakav stav C. Dweck prepoznala kao temeljnu razliku između naizgled jednako sposobnih, ali ne i jednako uspješnih ljudi. Pojedinci sa razvojnim misaonim sklopom u izazovnim zadacima i situacijama vide prilike za učenje, a poteškoće na koje nailaze kao nešto prolazno i savladivo.

Iako smo prirodno skloniji jednom mentalnom sklopu, u određenim situacijama ćemo reagirati iz sklopa koji nam nije dominantan zbog čega je korisno osvijestiti u kojim okolnostima nastupamo iz statičnog, odnosno razvojnog sklopa i iz kojih razloga, a potom svjesno u što više situacija birati razvojni misaoni sklop i stavljati naglasak na svoj uloženi trud, odnosno proces rada i učenja, a ne sposobnosti i talente. Važna je perspektiva koju donosi razvojni misaoni sklop jer on reinterpretira neuspjeh na način da je manje bitno jesmo li u sadašnjem trenutku uspješni onoliko koliko bismo htjeli, već vjerujemo li da u budućnosti uz dodatno ulaganje truda možemo dosegnuti željeno.

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja; autorica stranice Inspiracija.net

Foto: Pexels