ManGroove – promocija albuma “Srce” u Tvornici kulture

Za nekoliko dana u zagrebačkoj Tvornici kulture fantastični Mangroove održat će veliki koncert povodom promocije albuma Srce. Da su ovo ljudi s velikim srcem i predivnom dušom jasno je svakome tko je čuo njihovu glazbu. Tko nije čuo, nije dovoljno slušao.

O tome, ali i o ljubavi, životu, kreativnosti, mašti i još pregršt lijepih tema, razgovarali smo sa Željkom Veverec i Tonijem Starešinićem. Što su nam sve otkrili, pročitajte u nastavku.

1. Krajem prošle godine izdali ste svoj četvrti album – Srce, s kojeg je već nekoliko pjesama postalo hitovima, bili ste nominirani za nagradu Rock&Off u kategoriji najboljeg pop izvođača i pjesmu godine, a sada je tu i nominacija za Porin za najbolji album klupske glazbe. Koliko vam znače nagrade?

Toni: Nagrade su više neki moment, neki dokaz, da su ljudi koji prate glazbu čuli za to što radimo i sviđa im se. To je i poticaj, kad se nekome sviđa to što radiš da radiš i dalje.

Željka: Nikad ne radiš ništa s namjerom da dobiješ nagradu, ali naravno da ti je drago, jer si se trudio i kao što smo album nazvali Srce, jer si se ogolio. Kad netko dođe i kaže ti da voli tvoj album, sasvim je ljudski da ti je drago i zapravo ono što možeš na kraju svega reći je hvala.

2. 16. veljače predstavili ste u Rockmarku svoje Srce i tom prilikom ste najavili veliki koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture 28. veljače. Imate li tremu, veselite li se nastupu? Što vam je draže, manji i intimniji prostori ili velika publika?

Toni: Meni je što se tiče prostora svejedno, bitno da su dobri uvjeti, da se dobro čujemo na pozornici i da možemo najbolje svirati. A treme nemamo, više su problem organizacije, dogovaranje, probe, gosti, tonska, kako će sve to ispasti…

Željka: Ljudi kažu da nikad ne smiješ reći da imaš tremu nego da si uzbuđen pa eto ja sam jako uzbuđena. Dečki mi pomažu, jer oni imaju puno manje te uzbuđenosti, oni su više ono – `ajmo sad, a ja sam više ono kak` će sve to biti. Jednom je mislim Dolly Parton rekla da njen muž nikada ne dolazi na njene koncerte, jer se boji da će ona pogriješiti i da on to neće moći gledati, a ona je njemu rekla – ali dragi moj, ja da čak i pogriješim mene moja publika neće kazniti. Evo moram se prisjetiti češće te rečenice.

3. Što možemo očekivati u Tvornici? Najavili ste goste…

Željka: Imat ćemo žensko pojačanje, zbor Čipkice na par pjesama, imat ćemo Remi s kojom smo napravili pjesmu Ljubavi ni za lijek, brass pojačanje na pjesmama Nešto veće od nas i Sanjala sam ljubav. Bit će još možda iznenađenje što ću ja uspjeti izvaditi svoj teremini.

4. Upravo ste objavili i izuzetno zanimljiv video spot za pjesmu Nešto veće od nas. Koliko su po vama glazbeni spotovi bitni u stvaranju identiteta glazbenika?

Željka: Mislim da je vizualni identitet jako bitan. S vremenom smo našli prave ljude, mislim da je bitno da su to ljudi koji dobro razumiju i nas dvoje i našu glazbu, koji ne kompliciraju… Našli smo nekoliko suradnika koji su nam stvarno super, to su Sanja Šantak i David Peroš-Bonnot. S ovom ekipom, a tu bih spomenula i našu fotografkinju Vanju Vučinić, uspjeli smo napraviti naš vizualni identitet.

Toni: Zapravo ne razmišljamo toliko o tom vizualnom identitetu, to prepuštamo ljudima s kojima radimo spot. Ovaj zadnji spot je napravio Dalibor Barić, koji radi prekrasne animacije i ispalo je to fantastično.

5. U današnjem „instant“ vremenu glazba koju stvarate odskače od mainstreama. Prepuna senzibiliteta, sanjivih melodija i ljubavi, traži čovjeka da zastane i emotivno se otvori. Mislite li da je u ovom svijetu moguće da ovakva glazba osvoji veću publiku? Kako biste opisali i ocijeniti glazbenu scenu Zagreba i Hrvatske općenito?

Željka: Mislim da svaka glazba može osvojiti ako je iskrena. Poklopilo se da je Toni klavijaturist, da on ima neki svoj zvuk, da ja imam neke svoje melodije i neke svoje pjesme koje želim otpjevati i onda se sve to spoji u jednu priču. I dok god je ona iskrena, mislim da ima ljudi koji će slušati.

Toni: Glazba je ljudima prije puno više značila i bili su puno više povezaniji s glazbom, bila im je bitna u odrastanju i povezivanju. Danas to više baš i nije tako. Bendovi koji su stvarno iskočili i koje sluša dosta ljudi, osim Mangroova i Chui ;), su Mimika Orchestra, Porto Morto, Svemirko, Vojko V, u jazzu Zvjezdan Ružić, ima toga.

Željka: Scena je stvarno bogata. Postoji cijeli jedan da tako kažem underground pokret mladih ljudi koji su napravili nove albume, koji su napravili bendove, koji međusobno surađuju, koji miješaju žanrove, koji rade fantastične stvari. I mi imamo dva mlada multiinstrumentalista u svom bendu, Silvia Bočića i Lea Beslaća i baš je to dobro, oni imaju i znanje i entuzijazam.

6. Ljubav je lajtmotiv vašeg glazbenog izričaja. Osim što ste glazbeni partneri vi ste i bračni partneri. Kako ste se upoznali? Je li prvo bila glazba ili ljubav?

Toni: Upoznali smo se na koncertu. Svirali smo skupa.

Željka: Toni je svirao klavijature, ja sam pjevala i prvo je krenula ta neka simpatija. Toni je po prirodi sramežljiv, ali mi je rekao – Znaš ja ti imam jedan bolji bend od ovoga, dođi ti u moj bend. Tada nisam znala zove li me u bend, jer tako dobro pjevam ili sam mu se svidjela. Naša ljubavna priča je krenula paralelno s glazbom. Sad smo 15 godina zajedno. Rasli smo zajedno kroz te godine i ta glazba je rasla s nama.

7. Željka kakav je Toni? Toni kakva je Željka?

Željka: Toni je neposredan, iskren, ima jako lijepu spoznaju o sebi i o drugim ljudima, dobro sluša ljude. On je dobar. Kreativan, talentiran, pravi Blizanac u tom smjeru da stalno treba biti neka promjena, a mene Djevicu to izluđuje. Hrabar, voli izazove, sretan – to mi je super. Rekla bih da je on introvertirani ekstrovert. Baca se u mnoge stvari u koje se ja nikad ne bih bacila. Ja sam tipična Hrvatska. On je Nizozemska.

Toni: Željka je jedno veliko Srce puno ljubavi, najiskrenija osoba koju sam upoznao i toliko je zapravo puna emocija. Mudrija je od mene. Ima intuiciju i skuži neke stvari i puno mi pomaže u usmjeravanju kad sam brzoplet. Kao osoba je jako duhovita i šarmantna i osvaja sve. Nevjerojatno je talentirana i kroz glazbu i kazalište i sve stvari s kojima se bavi. Super se nadopunjujemo u tim suprotnostima. A ta emocionalna crta nas kroz te suprotnosti spaja.

8. Željka ti si autorica tekstova koji su poprilično poetski? Kako oni nastaju?

Željka: Zapravo meni uvijek tekstovi dođu uz glazbu. Nikad nisam radila tekst pa ga nagurala u melodiju, već upravo suprotno. Imala sam priliku samo dva puta raditi tekst na već zadanu melodiju. To je bio slučaj s Chuiem gdje je Toni tražio da napravim vokalnu dionicu za Josipu Lisac za pjesmu Tebi putujem. I Igor Geržina me isto tražio za pjesmu Moje vrijeme.

9. Glazbeni stil vam se s godinama izbrusio. Jeste li razmišljali da neke stare pjesme obučete u novi aranžman?

Željka: Jesmo i evo sad mogu reći ekskluzivno, da neki od planova jesu da napravimo akustičan album za koji bi izabrali neke od tih starih pjesama, koje će onda dobiti neko novo ruho.

10. Kada bi vas se publika mogla sjećati po samo jednoj pjesmi koja bi to bila?

Toni: Ja bih volio najviše Sanjala sam ljubav. Meni je jako draga, jer povezuje utjecaj mog najdražeg benda u zadnjih 20 godina, kojima sam i svirao kao predgrupa tu u Zagrebu, Medeski Martin and Wood, osjeti se Stevie Wonder kojeg isto obožavamo, a ljudi malo to povezuju i s Gabi Novak.

Željka: Stvarno teško pitanje. Možda čak i neodgovorivo. Sve ih volim. Ali ne bih imala ništa protiv da to bude Sanjala sam ljubav.

11. Toni kako ti ploviš između Mangroovea i Chui?

Toni: To je dosta povezano. Chui je nastao iz Mangroovea. Album Put na mjesec je možda najbolji primjer za to, jer tamo smo imali nekoliko instrumentala koje su bile preteča Chuia. Kako je Chui sad nešto iskočio mnogi kažu da je sad Chui došao u Mangroove, ali zapravo nije, već je obratno. To je ovaj umjetnički dio. A vremenski dio treba uskladiti. Evo sad pripremamo koncert u Tvornici, a paralelno snimam novi album Chuia. Taman smo prije toga završili novi album Mangroovea...

12. Imali ste nekoliko vrlo uspješnih vokalnih suradnji – Remi, Dado Topić, Tedi Spalato. Toni ti također s Chui s Josipom Lisac i Borisom Štokom. Kako gledate na suradnje? Spremate li opet nešto takvo? Imam dojam da publika to voli.

Toni: Te suradnje su zapravo ovako dosta neobične i neplanirane. Kako se desi pjesma, tako ona pozove. Čuješ nekog u pjesmi i onda ga pokušavaš uloviti. Kad na kraju to uspiješ onda nastane pjesma de facto onako kako je jedino i mogla ispasti.

13. Kad je glazba u pitanju koji su vaši kriteriji za kvalitetu? Što se vrti na vašem CD playeru?

Toni: Jedini kriterij je da mi se sviđa, a žanrovski je nebitno. Slušam indijski jazz, novu skandinavsku scenu jazz, rock bendova. Razmjenjujemo i s kolegama CD-e. To volimo.

Željka: Jako cijenim ljude koji imaju neki svoj zvuk, svoju priču, one koji imaju nešto za reći. Kod nas se u zadnje vrijeme vrti Benjamin Clementine. Morate to čuti. On je stvarno poseban. Tu su naravno i neki klasici: Bill Whiters, Joni Mitchell, Miles Davis…

14. Prodaja albuma u svijetu rapidno pada, ali streaming strelovito raste. Što mislite o tome? Jesu li nosači zvuka prošlost? Kupujete li CD-e?

Toni: Mi kupujemo CD-e i ploče. CD je drastično pao, ali danas nemaš gdje CD ni slušati, novi auti nemaju CD player, laptopi dolaze bez CD playera, tako da je CD svoje odradio. A sad je neki trend tog vinila. To me veseli. Mislim da je YouTube glavni izvor glazbe danas. Zanimljivo je da danas nema nekog dominantnog trenda u glazbi.

Željka: Mislim da smo ušli u neku novu eru razmišljanja o glazbi i načina na koju publika konzumira glazbu. Nismo više u razdoblju kad ljudi kupuju albume i identificiraju se sa svojim bendovima. Novo je vrijeme. A veselim se vidjeti što će to donijeti.

15. Dokazano je da glazba podiže raspoloženje i motivaciju, smanjuje anksioznost… Jeste li ikada razmišljali da su glazbenici na neki način terapeuti, jer se publika poistovjeti s pjesmama i emotivno ih proživi, doživi povezanost, transcedenciju?

Toni: Mi smo prvenstveno samoterapeuti. Glazbom pomažemo sami sebi.

Željka: Meni je glazba od samih početaka jedno duhovno i terapeutsko iskustvo. Vjerujem da je zvuk, glazba, terapeutska. Na bilo kojoj razini, bilo da ljudi samo puštaju glazbu i plešu, bilo da se žele samo odfokusirati od nečega.

16. Smatram da glazba stvara most, premošćuje um i srce, sebe i druge. Smatrate li vi da glazba povezuje ljude? Mislite li da je danas moguće kroz njenu vrijednost potaknuti evoluciju čitave zajednice?

Toni: Mislim da glazba više nije tako velika da može napraviti pokret. Ljudi su danas više virtualni. Glazba je tu, ali… Čitao sam neki dan jedan odgovor Nicka Cavea nekom klincu koji mu se javio i rekao kako on jedini u razredu sluša njegovu glazbu i kako je zbog toga izopčen i da ga svi doživljavaju kao čudnog. A on mu je odgovorio ti se ništa ne brini, ti imaš u sebi bogatstvo koje drugi nemaju s kojim ćeš kada odrasteš moći napraviti neke nove stvari, promijeniti neke stvari, ti si snaga za promjenu.

17. Na Budi dobro mnogo pažnje i prostora posvećujemo kreativnosti i njenom buđenju u ljudima. Kako se vi uzajamno potičete na kreativni rad?

Toni: Ja sam oduvijek imao milijun hobija, od izrade brodova iz drva, maketa aviona, tu je bila i košarka kao sport koji potiče kreativnost, crtao sam stripove, pokušao sam napisati i jedan ljubavni SF roman. Često sam primijetio da se mašta kod odraslih ljudi doživljava kao nešto dječje, nešto nezrelo, a mašta je početak bilo kakvog stvaranja… bez mašte nema svijeta. Bude mi žao takvih ljudi koji se smatraju ozbiljnima, odgovornima… Život bez mašte je stvarno dosadan život.

Željka: Prva intencija od malena je kreativnost, ali onda te drugi stave u kalupe i kažu ti da nisi kreativan. Mislim da kreativnost može stvarati jedino iz pokušaja pogrešaka i ako ti ljudi dopuštaju da griješiš. Baš i Brené Brown koju sam čitala dosta govori o kreativcima i o tome da se mora griješiti. Ona je rekla da se u društvima i civilizaciji gdje ti nije dopušteno pogriješiti neće dogoditi ništa kreativno. Kreativnost kreće od onoga kad se sve sruši i kad se ti potpuno predaš tome. Neki dan je bio film u kojem je bila zgodna rečenica da Bog najviše voli gledati kad se njegova djeca igraju. Mi smo ta djeca.