Zapazili smo mladu povjesničarku umjetnosti i etnologinju te kulturnu antropologinju Mariju Borovičkić, koja stoji iza novopečenog branda sh.esna te smo ju odlučili bolje upoznati i otkriti što je to probudilo kreativnost u njoj i rezultiralo šesnim i već sada prepoznatljivim stilom torbi i ruksaka.
1. Iako smo te upoznali kao kreativku i dizajnericu iza tebe su godine rada u kulturi i struci. Što te potaklo na "odustajanje" od struke i zaokret u nekom sasvim novom smjeru?
Ideja ulaska u sasvim novo polje stvaranja, dizajniranja, kreative i prodaje jasno se posložila u mojoj glavi kroz 2016. godinu, a pratila je istovremenu potrebu odmicanja od struke. Poticaj je svakako dijelom "izvana" - neka vrsta osvještavanja nemogućnosti koje prekarni rad u kulturi iz godine u godinu podcrtava bez obzira na aktivnost, napredovanje, bavljenje paralelnim poslovima ili "polivalentnost" vještina koje kulturni djelatnici nužno razvijaju kao oblik preživljavanja.
U kontekstu moje struke - povijesti umjetnosti i kulturne antropologije, rad na suvremenim poljima i praćenje aktualnosti tema, promjena medija, komuniciranja, ali ili financiranja našega rada, mahom podrazumijeva razmišljanje i djelovanje u okvirima većih ili manjih projekata, ali i sve češće tendencije prema kulturnom managementu i komodifikaciji kulture. Mislim da se tu radi čak i o nekom obliku "raspada" struke, što s jedne strane nudi inspirativnu slobodu i interdisciplinarnost, ali s druge strane i nešto ireverzibilno i ograničavajuće.
U mome slučaju paralelnost istovremenog razvijanja i napredovanja u struci i nemogućnosti financijske i radničke stabilnosti našla je neku krajnju točku "otkrivanjem" ili odlučivanjem na drugu mogućnost. Ujedno, na nekoj vrlo osobnoj razini vezanoj za svakodnevni život i dinamiku rada i slobodnog vremena, prioritet mentalnog i fizičkog mira i dobrog osjećanja činjenicom sređenog života, slobodnog vremena, rekreacije, zdrave prehrane i sl., uvijek mi je bio važan, a prekarijat u kulturi vrlo često podrazumijeva i neke oblike žrtvovanja na koje nisam htjela ili sam imala luksuz ne pristati.
Odustajanje ili djelomično odustajanje od struke utoliko sam sebi posložila kao "laki teret", a na neki čudan način to je postao i pomalo mahniti, oslobađajući čin. Tome je pridonijela činjenica iskrenog vjerovanja i uzbuđenja zbog nekih sasvim novih ideja i izazova - odlučila sam se dakle na šivanje i dizajniranje torbi ili odjeće bez da sam prije toga ikada sjela za šivaću mašinu.
2 Comments
Osim što su šesni*, apsolutno treba pohvaliti originalan dizajn i inzistiranje na neobičnim i probranim kvalitetnim materijalima. Sa svojim roll-ruksakom već sam prošla svašta i stvarno je pouzdan. /Sapienti sat!
Divan prilog, puno teksta, slika i podrške – hvala na dobroj volji Budi dobro 😉