Sigmund Freud: upoznajte oca psihoanalize i njegove strukture ličnosti

Na današnji dan daleke 1856. rođen je utemeljitelj psihoanalize – Sigmund Freud. Psihoanaliza je klinička teorija ličnosti koja se usredotočuje na intenzivno proučavanje osobe.

Freud je prvi iznio teoriju po kojoj je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja te biće koje ne može donositi racionalne odluke pa čak ni vladati samim sobom. S tom teorijom je izazvao lavinu negodovanja, jer je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvaćanja i tumačenja čovjeka.

Freud dijeli ličnost, tj. ljudski um na 3 razine: nesvjesno, predsvjesno i svjesno, dok su strukture koje čine ličnost su Id, Ego i Superego.

Glavni ciljevi psihoanalitičkog tretmana po Freudovu učenju jesu uvidi u primarne uzroke pacijentovih problem te istraživanje implikacija tih uvida i naposljetku ojačavanje kontrole nad idom i superegom.

Freud je smatrao da osoba može utjecati na svoja ponašanja kada shvati da se ponaša na određeni način zbog svojih nesvjesnih razloga te uz vodstvo terapeuta i dolaska do srži svojih problema promijeniti svoje reakcije i ponašanje.

Freud: karijera i razvitak psihoanalize

Nakon završetka školovanja 1881. s 25 godina prihvaća radno mjesto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. 1885. je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurologa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje – što je u to doba bilo uobičajeno – liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije odustaje od hipnoze te primjenjuje metodu slobodnih asocijacija i analize snova.

Znanstvena djela Sigmunda Freuda

U svom znanstvenom opusu Freud je izdao brojna djela: Edipov kompleks, 1900. objavljuje knjigu Tumačenje snova (svoje najznačajnije djelo, koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova), Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri rasprave o teoriji seksualnosti (1905.), Šale i njihova povezanost s nesvjesnim (1905.). U knjizi Tri eseja o seksualnosti Freud iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom.

1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler). Kasnije se bavi pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (thanatos), principa stvarnosti i principa zadovoljstva. Objavljuje djela Totem i tabu, Nago i nagonske sudbine, Potiskivanje i Nesvjesno, Žalost i melankolija.

Topografija i strukture ličnosti prema Freudu

Freud dijeli ličnost, tj. ljudski um na 3 razine: nesvjesno, predsvjesno i svjesno, dok su strukture koje čine ličnost su Id, Ego i Superego.

Razine svjesnosti ljudskog uma su:
• svjesna razina
• podsvjesna
• nesvjesna (dalje se raščlanjuje na perceptivnu obranu i subliminaln psihodinamičku aktivaciju).

Nesvjesno je za Freuda najvažnije, jer je to područje najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. U nesvjesnom se nalazi mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiriti. Nesvjesno sadrži sve ono negativno u životu, ono ne miruje već se želi probiti u svjesno i tako u osobi stvara napetost. Većinom su te misli, sjećanja ili porivi toliko uznemiravajući da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti.Tako se u nesvjesnom umu nalaze:
• sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše
• nesvjesno znanje i informacije koje imamo, ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene
• iskustva koja imamo, ali ih ne možemo verbalizirati.

Zadatak psihoanalize je ući u nesvjesno, vidjeti što se događa, izbaciti to u svjesno i riješiti.

Freud je uobličio tri strukture ličnosti od kojih se svaka odnosi na različite aspekte djelovanja ljudi: id, ego i super-ego. Za Freuda je ego najslabiji. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti, ego je raspoređen u sve tri, iako ga najviše ima u predsvjesnoj, dok super-ega najviše ima u svjesnoj.

Id – id izvor energije svih nagona

Id je urođena komponenta ličnosti koja se nalazi u nesvjesnom. Sva psihička energija osobe dolazi iz ida. Id sadrži sve ono psihološko i naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, životinjskog, neograničenog… Id ne priznaje nikakve zakone, pravila, ograničenja, zabrane, sputavanja… Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. Iracionalan je, narcističan i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

Ego – djeluje na načelu stvarnosti
Ego je prisutan kod odraslog čovjeka. To je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Freud kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio… Ego je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ego Ima sposobnost trpljenja, zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način, sposoban je na promjenu, raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne može funkcionirati bez ida.

Superego – predstavlja unutarnju predodžbu moralnih pravila
Superego je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. On nije urođen već se razvija socijalizacijom. Super-ego je moralni čuvar ličnosti. Na temelju usađenih normi super-ego sudi što je dobro, a što loše u postupcima osobe. Super-ego funkcionira po principima idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. Freud u superegu razlikuje 2 strukture:

Ego-ideal, koji se razvija pod utjecajem nagrada i pohvala, a u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti.

Savjest koja se razvija pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha, budući daizaziva osjećaj krivnje i grijeha.

Indira Juratek