Sjeme dobra: Neobuzdani kolovoški vrtovi

Živjeti u skladu sa svojom biologijom…

Uočila sam nešto naoko očito – u ovoj mojoj Transformativnoj godini kako sam je nazvala, svaki kalendarski mjesec označava i mjesec moje trudnoće. Tako sam sad u 8. mjesecu, a zanimljivo je da moje tjelesne i emotivne promjene toliko odražavaju one kalendarske i vegetacijske.

Kolovoz inače za mene reprezentira bujanje u vrtu i okolici, duge sparne dane, ali nagovještaj kraja ljeta, onaj neki summertime sadness koji se počinje javljati. Pješčani ljetni sat počinje naglo curiti i vrtoglavo jurimo prema sve svježijim noćima, koje se pretvaraju u svježije dane. U trenutnom stanju, mislim da se nikad toliko nisam veselila jeseni kao sada.

Tijekom dvotjednog izbivanja na moru, vrt je potpuno poludio od plodova i cvijeća, ali i podivljao s korovima do te mjere da ne znam otkud da krenem uređivanje. Ovo je pravi pokazatelj da svakodnevna njega vrta, barem 15-30 minuta dnevno, puno znači u održavanju reda koji ne treba biti strog, ali dobro dođe da sve biljke imaju životnog prostora za disanje. U šetnji gledam vrtove oko sebe, tješeći se da i drugi pokazuju divljinu proizašlu iz kolektivnih godišnjih odmora. Koliko je malo potrebno da se priroda naseli preko naših uređenih puteljaka, betonskih kocki, preuzme uređene gredice, počne pružati zelene prste prema stubištima i vratima.

Nismo joj uopće potrebni, nego ona nama – za hranu, lijek, prirodno hlađenje, užitak u mirisima i bojama…to spremam kao ovomjesečnu lekciju iz svog vrta.
Vrtni radovi koji predstoje su raščišćavanje od korova, košnja, zalijevanje i branje cvijeća i plodova. Većinu poslova ću ovog puta preusmjeriti na svog partnera, koji je izjavio da nemam što raditi u vrtu po vrućini u 34. tjednu trudnoće. Ovog puta moram se složiti s njim, barem dok ne dođu ti željno očekivani svježiji dani.

Proces gniježđenja još nije posve započeo, ali sve češće obilazim buduću bebinu sobu gdje su uskladištene kupljene stvari, pregledavam odjeću, naručujem zadnje osnovne proizvode. Za sad se držim svog minimalističkog popisa, iako svakodnevno dolazim u iskušenja (sve je tako slatko!). Emotivno, misli o porodu i odgovornosti za drugi maleni život zasad spremam u ladicu „vidjet-ćemo-kad-dođe-vrijeme“. Nakon mjeseci čitanja knjiga i znanstvenih članaka i slušanja iskustava drugih, vidim da sam sprema koliko mogu biti. Bitne odluke između mene i partnera su donesene, ključne informacije usvojene, a za ostalo predstoji da se ponašamo u skladu sa situacijom. Sada pokušavam očuvati unutarnji mir i snagu, uživati u sadašnjem trenutku, raščistiti misli od prevelikog analiziranja kojem sam kao i većina žena sklona. Nakon aktivnog odmora punog blagotvornog kupanja u moru, jednostavno sam sretna da sam u svojoj kući, okružena svojim vrtom i povratku rutini.

Do sljedeće kolumne, uživajte u zadnjim kolovoskim tjednima, nemojte očajavati ako vas dočeka neobuzdani vrt i prigrlite povratak svakodnevici.

Eva Luna

– Okolištarka po struci, potajno želi biti Superwoman za rješavanje svjetskih problema. Pokušava krenuti od sebe. Ovisnica o knjigama i čaroliji, zaljubljena u mudrost Prirode i Svemira.

Foto: Pexels