Slijediti svoje snove – Usuđujete li se vjerovati da je to moguće?

Maštate li ponekad o nečemu naizgled nedostižnom? Težite li tome da imate više vremena za sebe i obitelj ili više prilika za putovanja, ulaganja u osobni rast, razvijanje novih vještina? Možda priželjkujete bolje uvjete rada ili stanovanja, kućicu uz more ili u šumi, vrt u kojem uz rajčice rastu maline i dalije? Ili, pak, žudite za posve novim početkom? Usuđujete li se vjerovati da je to moguće?

Kada sam odlučila slijediti svoje snove počela sam razmišljati o važnosti ovih pitanja. Nisam se mogla oteti dojmu da sam već samim time što im poklanjam pažnju u prednosti pred onima koji to ne čine, iako nisam nužno bila u zavidnoj poziciji. Toliko me to zainteresiralo da sam počela istraživati te mi se čini da bi se na temu dala napisati i knjiga. Svakako, znanost potvrđuje da sam bila na dobrom tragu i dajući našim snovima vjetra u leđa objašnjava zašto je tome tako pa ne čudi što sam upravo aspiracije izabrala kao prvu u nizu tema oko kojih ćemo se družiti.

Kod mene se, na moje iznenađenje, priča koja je već dobrano tinjala dodatno rasplamsala nakon prvog webinara koji sam ikad poslušala i to od neprežaljene Beth Kirby. Prijavila sam se nakon što sam naišla na najavu u storiju keramičarke koju sam netom zapratila, a u nastojanju da naučim osnove korištenja Istragama koji sam upravo prvi puta otvorila da pomognem suprugu dignuti na noge njegov, tada novi posao. Osim toga, bio je besplatan pa rekoh – nemam što izgubiti. Ono što me u spomenutom webinaru iznenadilo nije bilo nešto što je autorica rekla ili učinila, već ono što mi je jednostavna vježba vizualizacije pomogla osvijestiti. Da se i u tako bezazlenoj igri teško mogu istisnuti iz kalupa svakodnevice i zamisliti jedan običan dan iz snova koje gradim, jer se vlastitim uvjerenjima sabotiram.

U sjećanju su mi ostala pitanja; ˝Zašto se osjećam naivno dok zamišljam nešto do čega ne znam kako doći?; Zašto mislim da zaslužujem bolji život znajući koliko se drugi muče? I ono najteže: ˝Odakle mi pravo umišljati si da je takav život za mene moguć?˝ I sami možete zaključiti koliko je preda mnom bilo posla oko izgradnje osjećaja vlastite vrijednosti i drugih osvještavanja, poravnavanja, nadogradnji i reformatiranja. A možda se i možete prepoznati. Možda i vi kočite svoje snove.

Ono što vidiš ne možeš ˝odnevidjeti˝

Kako bilo, moji su se snovi uslijed ovih procesa počeli kristalizirati. A ono što vidiš ne možeš ˝odnevidjeti˝. Iako to često pokušavamo. Koliko puta ćemo neku zamisao koja nas uzbuđuje ili ispunjava milinom odbaciti samo zato što se s mjesta na kojem se nalazimo čini neostvarivom? Zato što u tom trenutku ne vidimo jasno sve korake potrebne da bismo ju realizirali? No ona ne odlazi, samo se pritaji negdje u kutu i ruje, hraneći frustracije i cinizam. Jer na odraslima nije da sanjaju, zar ne? Snovi su za djecu, a sanjari su naivni, nerealni, neozbiljni, nepouzdani… kako ono ide?

Čini mi se kao da živimo u društvu u kojemu je htjeti nešto više od zdravlja, krova nad glavom i obitelji – svetogrđe. No, činjenica da se pored tog sna koji već moguće živimo usuđujemo i dalje sanjati ne čini nas ništa manje zahvalnima od onih koji (više) ne sanjaju. Dapače, kako ja to vidim, a znanost potvrđuje, stremljenje k nečemu izbacuje nas iz kolosijeka svakodnevnih jadikovki i čini spremnijima za doživljaj ugode u perspektivi pa i osjećaja zahvalnosti.

“Zamišljanje bolje budućnosti može vam pomoći da ostanete na strani nade, a ne na strani očaja”, kaže i dr. Christian Waugh, koautor studije iz 2015. g., objavljene u Journal of Experimental Social Psychology, koja je otkrila da iščekivanje pozitivnog događaja poboljšava raspoloženje osobe i pomaže joj da podnese stresan zadatak ili događaj. Prema njegovim riječima, kada u umu imamo pozitivne anticipacijske stvari, manje je mjesta za negativne misli.

˝Osjećaj da idete prema nečemu što želite, za razliku od odlaska od nečega čega se bojite, doprinosu blagostanju.”– naglašava ovaj sveučilišni profesor.

Jedino što ovdje valja povesti računa i o samoj prirodi naših aspiracija, jer psihologija razlikuje unutarnje i vanjske težnje, odnosno one koje uključuju duboke, trajne odnose, pomaganje drugima, samoprihvaćanje i osobni razvoj te fizičko zdravlje; nasuprot težnji k bogatstvu, popularnosti i privlačnom izgledu. Naime, kako je pokazala studija iz 2009. sa Sveučilišta u Rochesteru, čiji su autori Niemiec, Ryan i Deci; dok je rad na ostvarivanju unutarnjih težnji pozitivno povezan s psihološkim zdravljem, stremljenje k vanjskim težnjama mu šteti.

Dobrobiti sanjarenja & zamišljanja dobrih stvari

A da zamišljanje dobrih stvari koje su ispred nas čini da se osjećamo bolje u sadašnjem trenutku tvrdi i psiholog Simon A. Rego, koji je pisao o učinku iščekivanja na raspoloženje. Kaže da ono ˝može povećati motivaciju, optimizam i strpljenje te smanjiti razdražljivost.”

Pa iako je zabavno sanjariti o svojoj budućnosti, konkretni koraci koje moramo poduzeti da bismo ostvarili težnje, odnosno zacrtane ciljeve mogu nas obeshrabriti. Ako, recimo, želim naučiti slikati kao umjetnica koja me inspirira, a ne znam niti osnovne tehnike i pravila kompozicije, uspjeh mi se može činiti nedostižnim. No, ako izaberem svakog dana posvetiti 20 minuta učenju, za godinu dana, ako ne i prije, mogao bi me preplaviti optimizam. A ovo govorim iz iskustva.

I Regio kaže da motivaciju ne treba očekivati prije nego poduzmemo prvi korak. Umjesto toga, za stjecanje motivacije, predlaže upravo radnje usmjerene k ostvarivanju cilja.

“Usredotočite se na to koliko se motivirano osjećate poslije, a ne prije”, rekao je, navodeći kako će nam biti lakše kada počnemo primjećivati napredak, što mogu i sama posvjedočiti.

Nakon što sam prije koju godinu doživjela burnout, moja je osnovna aspiracija bila ostvarivanje blagostanja, a jedan od glavnih ciljeva unaprjeđenje psihofizičkog zdravlja. Nakon godina zanemarivanja preda mnom je bilo puno posla te sam odlučila početi s uvođenjem podražavajućih navika. Iako je to podrazumijevalo značajan iskorak motivaciju za ustrajnost sam pronašla u uspješno odrađenom prvom danu pa danu iza toga i tako dalje.

Benefiti svakog novog uspjeha hranili su ulaganja volje i vjere u daljnja pozitivna nastojanja, što čine i danas. Osjećaj koji vam je vjerujem dobro poznat, no ne povezujemo ga nužno s ostvarivanjem snova, koji, ni krivi ni dužni, ostaju lebdjeti na granici ezoterije. No, pitanje je terminologije, da ne kažem semantike. Potato – patato; snovi-ciljevi… Ako vas nešto poziva, ako imate viziju; posegnite. Već i to će vam činiti dobro.

Tanja Giovanelli

– U fokusu mog interesa i prakse su briga o sebi i kreativna ekspresija. Najbolje se osjećam tamo gdje se to dvoje preklapa pa s takvom namjerom pristupam pisanju, fotografiji i odnedavno posebice akvarelima. Po struci sam novinarka te sam prije pet godina radila kao urednica kada me je iz tračnica izbacio sindrom izgaranja. Na valu iscjeljenja promijenila sam pristup svakodnevici otvarajući si više prilika za iskustva koje me oplemenjuju i doprinose mojoj dobrobiti. Na tom sam tragu nedavno napustila redakciju dnevnih novina te za sebe i svoju obitelj nastojim izgraditi život na vrijednostima u koje sam investirana. U želji da podijelim benefite takve perspektive te potaknem i druge na sličan doživljaj pokrenula sam i blog imena Salty nest, kao poziv na otvaranje više prostora dokolici te svjesnije uživanje u kreativnim procesima.

www.saltynest.com

Foto: @salty.nest