Ako treba izdvojiti tri stvari po kojima se film prepoznaje onda su to: priroda, budistička filozofija i ljudski duh. Kroz sva četiri godišnja doba i na samo jednoj lokaciji, priroda je prikazana u svoj svojoj ljepoti i veličini. Tome pridonosi naprosto genijalna kamera prilikom čega je svaki prizor slika za sebe. Ukoliko nisi upoznat s budističkom filozofijom ovaj film će ti prikazati njenu esenciju. Ljudski duh odnosno ljudskost je kirurški precizno prikazana kroz mladićevu životnu priču. Kao što je i redatelj rekao: namjeravao sam prikazati radost, ljutnju, tugu i užitak naših života kroz četiri godišnja doba i kroz život redovnika koji žive u hramu na Jusanu, okruženi samo prirodom.
No tko je redatelj? Kim Ki Duk je centralna ličnost korejskog novog vala, a smatraju ga i jednim od najvećih redatelja današnjice. Ne posjeduje nikakvo institucionalno obrazovanje. Napustio je školu, otišao u marince, a potom radio kao tvornički radnik. Kasnije se bavio slikarstvom, što ga je odvelo k filmu. Zbog svog životnog puta u filmovima se najčešće bavi ljudima s ruba društva, a u njegovom fokusu je elementarna ljudska priroda. Vrlo je plodan redatelj, a najčešće i sam piše scenarije za svoje filmove. Odgovoran je za niz značajnih ostvarenja s nekonvencionalnim pogledom na život, a u kojima često bude prizora pomaknutog nasilja. To je nekim gledaocima vrlo teško progutati. Mogao bi se smatrati i provokatorom, ali u svakom slučaju njegovo najjače oružje je istina sama, koliko god ona okrutna bila.
Za razliku od većine njegovih ostvarenja Spring, Summer, Autumn, Winter… and Spring (2003) se odlikuje smirenom atmosferom koja je naglašena dugim kadrovima očaravajuće prirode i ponavljajućih duhovnih rituala. Kroz takav ugođaj kao titraj nemira događa se sasvim ljudska priča dječaka/mladića. Ako na kraju očekuješ i neku veliku poantu možda ostaneš razočaran. Poante nema, to je jednostavno život.
Foto: Screenshot
