Što učiniti kada učenje djetetu (i roditelju) postane izvor stresa

Ako imate školsko dijete, listopad donosi prve ocjene i testove što često uzrokuje povećanje razine stresa u djetetovu životu. Ako još i stvari krenu krivo, to može biti itekako izazovno razdoblje za dijete, a i za roditelje. Ako ste u nedoumici kako pomoći djetetu ili ponekad vaši postupci naiđu na otpor, možda vam mogu pomoći neki od sljedećih savjeta i alata kako bi lakše vratili mir i ravnotežu u djetetov život.

Kako bi roditelj mogao pomoći djetetu u situacijama kada se pojave problemi u izvršavanju školskih obaveza, roditelj treba biti smiren i prisutan, ne osjećati strah, ne brinuti se previše, doživljavati trenutne probleme privremenim te biti na strani djeteta nudeći bezrezervnu podršku i bezuvjetnu ljubav. Vjerujte da će u konačnici sve biti u redu te pomozite djetetu da što prije pronađe svoju dobitnu kombinaciju i sustav učenja koji funkcionira te koji će mu pomoći povratiti samopouzdanje, ravnotežu i sigurnost.

Ovo je prilika da kod sebe i djeteta njegujete tzv. grow mindset. To je mentalni sklop koji počiva na činjenici da se svi razvijamo, mijenjamo i učimo svakoga dana. Radom i vježbom možemo postići sve, čak i naučiti matematiku 🙂 Pogreške se jednostavno shvaćaju kao prilike za učenje i rast. Možda ste čuli za legendarnu izreku T. Edisona: ”Nisam doživio neuspjeh. Samo sam pronašao 10 000 načina koji ne rade.”

U ČEMU JE TOČNO PROBLEM?

Prvi korak je svakako zajedno s djetetom osvijestiti u čemu je točno problem jer o tome ovisi koju vrstu pomoći dijete ustvari treba. Neki od mogućih izazova su: organizacija vremena, planiranje učenja, previše drugih obaveza i distrakcija, pritisak i stres, strah od neuspjeha, nerazumijevanje gradiva, nedovoljno vježbanja i učenja, manjak samopouzdanja, nemotiviranost djeteta, neuspješno vođenje bilješki, neefikasno učenje, problemi s fokusom i koncentracijom, neki drugi problem koji dijete muči, itd.

Pri tome treba biti oprezan pri zaključivanju što je uzrok, a što posljedica. Npr. nemotiviranost je obično posljedica kada nešto ne znamo ili nam ne ide. Kada nam netko objasni gradivo tako da razumijemo, obično se i motivacija vrati.

Svaka od ovih stavki zahtijeva drugačiji način podrške i pomoći. Ovisno o dobi djeteta i vrsti izazova, nekada će biti dovoljna pomoć i podrška roditelja, a nekada je pametno tražiti pomoć od stručne osobe za točno tu vrstu problema. Traženje pomoći sa strane nikako ne znači da roditelj ne može učiniti ništa po tom pitanju. Na emocionalnom planu roditelj je taj koji može učiniti najviše. Bez emocionalne stabilnosti, osjećaja sigurnosti i osjećaja da je voljeno bez obzira na sve, dijete teško može pokazati svoj potencijal svijetu, potencijal koji se krije u svakom djetetu.

SAVJETI ZA RODITELJE

Izdvojila sam neke korisne savjete koji bi vam mogli pomoći kada pomažete svoje djetetu s njegovim školskim obavezama.

Savjet 1
Roditeljska pomoć oko planiranja i organizacije vremena ih najviše potiče da preuzmu odgovornost za sve svoje školske obaveze i postanu samostalni. Pomognite im osvijestiti koliko im vremena treba za učenje pojedinog predmeta ili lekcije, čitanje lektire ili neki zadatak. Također je bitno zajedno osvijestiti kakav utjecaj na fokus i učenje ima pretjerana upotreba tehnologije, previše drugih obaveza, nervoza, stres, umor, glad ili manjak sna.

Savjet 2
U slučaju kada dijete odbija vašu pomoć, saslušajte ih i osvijestite njihove razloge za otpor. Moja djeca mi otvoreno kažu da ih pustim na miru kada im svojim ponašanjem unosim nervozu, izazivam krivnju ili strah te smanjujem samopouzdanje. Naučila sam biti strpljiva i čekati da sami traže moju pomoć. Kada traže pomoć, također je bitno osvijestiti kakvu vrstu pomoći oni u stvari trebaju. Ne trebaju vas da vi rješavate njihove zadatke, pišete prezentacije i radite pokuse. Trebaju vas da im pružite podršku. Pružanje podrške i davanje osjećaja sigurnosti se ne postiže preuzimanjem potpune kontrole nad procesom učenja. Preuzimanjem kontrole pokazujete da mislite da dijete to ne može samo čime sigurno ne potičete samostalnost i ne podižete samopouzdanje.

Savjet 3
Kada im pomažete, pokušajte to činiti smireno, otvorenog srca i dobre volje, s vjerom u njihove sposobnosti i na način koji potiče njihovo samopouzdanje. Potičite ih na pozitivan, konstruktivan i ohrabrujući način bez svaljivanja krivnje i kritiziranja. Dijete se ne treba osjećati krivo kako bi preuzelo odgovornost. Ovu činjenicu me je naučila moja starija kćer koja preuzima odgovornost bez osjećaja krivnje. Krivnja je osjećaj koji ne pokreće nego paralizira te ne pridonosi konstruktivnom rješavanju problema nego može čak i povećati strah od neuspjeha. Naučite kako otpustiti svoju krivnju i strah vezano uz djetetove školske obaveze već danas i promatrajte kako se stvari mijenjaju.

Savjet 4
Potpuno vjerujte u njihove sposobnosti i u situaciji lošije ocjene. Pomognite im razumjeti zašto je do toga došlo i što mogu iz toga naučiti o sebi i svojem učenju. Greške su prilike za rast i vama i njima. U dogovoru s djetetom, isplanirajte kako i što će dijete promijeniti u svom pristupu ili načinu učenja te procijenite je li dovoljna vaša pomoć ili je potrebna i dodatna pomoć izvana.

Savjet 5
Nemojte pomagati djeci oko škole ako su ljuta, umorna ili nervozna. Prvo ih smirite i dajte im prostora za odmor. Također, nemojte pomagati djeci oko škole ako ste umorni, nervozni ili ljuti, uhvatila vas je panika ili se osjećate pod pritiskom. Prvo se smirite, a onda ulazite u komunikaciju s njima. Djeca su jako osjetljiva na naše emotivno raspoloženje čak i u situacijama kada držimo sve u sebi. U razdobljima koji su im stresni posebno pazite da im ne prenosite svoju negativnu energiju, svoju krivnju, nepotrebne brige i strahove.

Savjet 6
Zadnji savjet je vježba disanja za smirivanje i opuštanje odraslih i djece koja se može raditi prije spavanja, učenja ili testa.

“Legni na leđa. Opusti se I zatvori oči. Nekoliko puta udahni i izdahni. Stavi ruke na trbuh. Pokušaj udahnuti tako da se trbuh napuni zrakom i ruke lagano podignu. Kod izdaha se ruke lagano spuste. Polako udahni, polako izdahni. Polako ponovite nekoliko puta. Kada si spreman/na, polako otvori oči. Kako se osjećaš sada?”

Ako ste i dalje u nedoumici kako pomoći i pružiti podršku svojem djetetu, zatvorite oči i pokušajte se staviti u djetetove cipele. Kako bi vi htjeli da vaš roditelj reagira kada dođete doma s lošom ocjenom? Je li vam treba krivnja ili topli zagrljaj? Je li vam treba ispitivanje o svakoj grešci i zadatku i traženje krivca ili trebate čuti rečenicu: Dušo, sve će biti u redu? Želite li u tom trenutku voditi duge rasprave o toj ocjeni ili se želite samo opustiti, osjećati voljeno i sigurno, zamotati pod dekicu, popiti topli kakao i pogledati neki film? Kaki bi vaš idealni roditelj reagirao u takvoj situaciji? Što bi vaše dijete željelo?

Sada sve znate 🙂 Jednostavno budite roditelj kakvog bi vi željeli imati, volite ih, budite tu, nježni i snažni kada je potrebno i sve će biti u redu 🙂

Lana Horvat Dmitrović

– svjesna mama dvije tinejdžerice, edukatorica u području svjesnog roditeljstva, svjesnog obrazovanja, svjesnog učenja i svjesne matematike, trenerica Relax Kids, Just Relax programa i mindfulness meditacije

(www.teach2heal.com.hr)

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.