Ego tijelu daje inpute straha iako za to vani nema nikakvog razloga. Recimo, mi lažemo svoje tijelo, jer kažemo da ćemo ostati gladni ako ne idemo na posao, ali to nije istina. Znamo da nećemo ostati gladni već se bojimo izgubiti par sitnih užitaka i odobravanje okoline koja je ionako u adolescentskoj fazi. U ovom stanju, strah od smrti utječe na svaki dio vašeg života.
Primjerice, potreba da se u svađi bude u pravu i dokaže kako ona druga osoba griješi, predstavlja obranu stava s kojim ste poistovjećeni, a svoj korijen ima u strahu od smrti. Ako se poistovjećujete sa stavom: ja nisam u pravu, vašem osjećaju za ‘ja’, zasnovanom na umu koji nije stvaran, predstavlja problem koji se može manifestirati. Stoga, vi i vaš ego ne možete prihvatiti da niste u pravu, jer to bi značilo umrijeti. Zbog toga nastaju ratovi i zbog toga su propale nebrojene veze.
Jedino se možemo usredotočiti na odnos sa sobom. To nije sebičnost, već ljubav prema sebi. Upuštamo se u odnos, ne zato što nam je potrebno da budemo voljeni već to činimo iz izbora. Kad poželite, možete odabrati nekoga muškarca ili ženu, ali tek onda kada uspijete uvidjeti tko on uistinu jest. Kada vam nije potrebna njegova ljubav, tada ne morate lagati sami sebi. No, ako mi se sviđate i počnemo izlaziti zajedno, radimo li to zato što želimo biti ljubomorni, zato što ja moram upravljati vašim životom i zato što vi imate potrebu upravljati mojim? Na ovoj projekciji ili obrascu se bazira mnoštvo odnosa, da bi izazvali tragediju, da bi posjedovali i kažnjavali jedno drugo, da bi bili spašeni.