Sukhasana – lakoća bivanja kroz lagani položaj u jogi

Sukhasana poznatija kao “Easy Pose” ili doslovni prijevod “Lagani položaj” jedan je od prvih i osnovnih položaja koji zauzimamo na početku ili na kraju joga prakse ili u meditaciji.

Neka vas sam naziv ove asane ne zavara, ona nam nerijetko bude fizički nelagodna za tijelo, osobito ako (kao većina ljudi zbog sjedilačkog načina života) imamo pogrbljeno držanje, zatvorenije kukove i podvučenu zdjelicu što rezultira bolovima u leđima i koljenima već u prvih nekoliko minuta sjedenja.

Zbog čega se ova asana onda zove “Lagani položaj”?

Svrha i cilj ovog položaja jest osvijestiti i pronaći “ease” odnosno lakoću unutar sebe. To znači da želimo :

1. Umiriti svoje fizičko tijelo
2. Zatvoriti oči i pažnju usmjeriti unutra
3. Osvijestiti sadašnji trenutak – od fizičkih stvari prema onim suptilnijima
4. Pronaći lakoću

Pobliže ćemo ući u svaki od ovih koraka, jer neke su stvari “easier said than done”.

@ariana_aska

Kako umiriti svoje fizičko tijelo?

Pravilan položaj sukhasane jest:

– Sjedimo na podu s prekriženim nogama (ne u “lotus” položaju)
– Glava, srce i zdjelica su u jednoj liniji, kralježnica izdužena i uspravna
– Ramena i lopatice se nježno povuku prema nazad i srce se otvara naprijed
– Sjedne kosti su vertikalno “prištekane” na pod, zdjelica je u neutralnom položaju
– Vrat izdužen, kruna glave raste prema nebu
– Pupak je blago podvučen
– Vanjski bridovi stopala dodiruju pod i nježno daju otpor tlu što rezultira izduživanjem kralježnice prema gore

Ovakav položaj je lako držati duže vremena prirodno fleksibilnijim ljudima i iskusnijim vježbačima koji su svoje tijelo dovoljno “otvorili” za mirno sjedenje. To ne znači da su ti ljudi “duhovniji”, “napredniji” ili “bolji” od ljudi koji imaju npr. zatvorenije kukove.

Prioritet je slušati tijelo i znati svrhu asane. Joga ciglica, dekica ili jastučići odlična su pomagala za ovaj položaj.

Ukoliko osjetimo da nam je zdjelica podvučena i da smo pogrbljeni, sjest ćemo npr. na poduplani jastučić i to kao da sjedimo na rubu stolice. Na ovaj način, zdjelica je na povišenom, od kukova do koljena postoji blagi pad i ne dolazi do bolova u koljenima (do koje dolazi zbog zatvorenih kukova pa koljena kompenziraju).

Najbitnije je pronaći ravan, udoban i onda miran položaj, jer ukoliko počnemo osjećati bolove nećemo se moći pozabaviti drugim koracima već ćemo se meškoljiti, namještati i pažnja će nam odlaziti na bol. Kao i u svakoj asani, vježbamo empatiju i suosjećajnost prema vlastitom tijelu.

@ariana_aska

Zatvaranje očiju i usmjeravanje pažnje

Možda se čak i najviše oslanjamo na naše osjetilo vida. Ono nam direktno pokazuje našu krutu materijalnu realnost s kojom se često najviše poistovjećujemo. Zatvarajući oči povezujemo se s onim suptilnijim osjetilima i dijelovima sebe.

Osvještavanje sadašnjeg trenutka

Kroz ostala osjetila osvještavamo “ovdje i sada”; zvukove u daljini, zvukove u prostoriji, mirise, udaljenost tijela od ostalih stvari/zidova/ljudi/bića, tekstura odjeće na tijelu, osjećaj poda pod tijelom… Osjetimo kako zrak ulazi i izlazi kroz nosnice i koji se dijelovi tijela pomiču dok dišemo.

Iz vanjskog krajolika prebacujemo se na unutarnji. Kako se osjećamo? Jesmo li umorni, sretni, tužni? Osjećamo li gdje spremamo stres? Ako postoji neka emocija koju proživljavamo, gdje ju osjetimo, u kojem dijelu tijela? Je li gusta, teška ili laka? To su samo neka od podpitanja s kojima ulazimo u sebe. Najbitnije je ulaziti s osjećajem znatiželje i mekoće. Pustiti tijelo da nam odgovori kroz osjećaj. Ako smo novi u ovome, dopustiti kritičnosti i zbunjenosti da također bude dio iskustva.

Freepik

Pronaći lakoću

Ovo nipošto ne znači tjerati samog sebe da se dobro, lako i sretno osjećamo. Ako to nije slučaj, takva prisila će samo pogoršati situaciju.
Pronaći lakoću znači prihvatiti u potpunosti situaciju kakva jest – fizički, emotivno, mentalno. To znači da nemamo otpora prema tomu što jest (kiša- sunce, sreća- tuga).
Promatramo se iznutra s nježnom suosjećajnošću. Neki dani su “teži” te postoji otpor i prema prihvaćanju toga što jest. U tom slučaju objektivno promatramo i našu vezanost k otporu. Sve što dođe na svjetlo svjesnosti, nakon nekog vremena prođe ili se promijeni.

Sukhasana je naizgled tako jednostavna poza, ali zaista možda baš zbog toga i jedna od najizazovnijih. Bilo da ju radimo u meditaciji ili u praksi yoge samo se trebamo sjetiti da je jedina stalna stvar promjena i da će položaj svaki puta biti drukčiji fizički i osjećajem. Zato treba ulaziti u nju s posvećenošću jogija, radoznalošću djeteta i ostavljenim prostorom za otkrivanjem dijelova sebe koji dugo vape za našom pažnjom.

Više o jogi potraži u rubrici SKLADNO TIJELO.

Arijana Smit

– Učiteljica sam glazbe i yoge (i studentica istih), glazbenica i meditant. Volim s ljubavlju dijeliti svoje gore navedene strasti kroz zabavan, kreativan, razigran način kako bi se iscijelili te dublje povezali sa sobom, drugim živim bićima i Majkom Zemljom.