Glad za ljubavlju
Uglavnom, odakle to naše samozavaravanje, i sklonost istome? Jer smo na nekoj razini gladni ljubavi i uvjereni da je nismo vrijedni. Odatle poriv da je kupujemo, i prodajemo. Kupujemo, tako što radimo određena djela da je dobijemo, zadržimo... pristajemo na kompromise razne vrste i mažemo si oči, a osjećamo.
Srce, recimo, osjeća – odmah zna. Spomenuta klijentica je, čim se upoznala s tim dečkom, osjetila hladnoću i strah. Ali je racionalizirala i nije slušala sebe. Uključili su se stari mentalni programi i fantazije o tome „kako bi bilo lijepo imati nekoga s kim se voli, bla bla... „ i emocije su odmah postale pozitivne prema tome čovjeku. Znači, vrišteći osjećaj alarma preveden kao „uzbuđenje“, dok je srce govorilo „opasnost“. Vidite kako emocije varaju? Jer su određene našim mentalnim obrascima. A na njih ima dovoljno učinka i u trenutnoj inkarnaciji, što je tek s onima koje nosimo u memoriji? Ova moja klijentica ima jak arhetipski mehanizam prostitutke: istina jest da on dolazi iz vremena kada je to zanimanje bilo sveto i njime se liječilo, isto je tako točno da je provela živote slavljena kao tantra učiteljica, ali je točno i da je živjela od prodaje, kompromisiranja svoje ljubavi.
U trenutnom ovdje i sada u svijesti se to odražavalo kao stalno samozamazivanje svojih očiju. Njen partner je 10 posto vremena bio divan i toliko im je bilo lijepo, sve ostalo je bio težak, i nije uživala: naporan, agresivan, dominirajuć.... No, ona je zbog svojih deset posto mrvica trpjela i, još gore, na temelju tih deset posto mrvica ljubavi gradila fantazije. Dakle, kao da vam zagori ručak, osim jednog malog dijela, a vi na temelju neizgorenog djelića tvrdite (sebi) da je ručak fantastičan. Svi smo to radili negdje nekad, i nije moja klijentica iznimka. Ali je vrijedan primjer podsjećanja i učenja: kriteriji su jednostavni, srce zna – je li sretno ili ne. Je li zadovoljno ili ne. Srce zna, osjećaj je jasan, a i prateće emocije, kad se ponavljaju, vrište informaciju.