Svjetski dan djece – koliko je svijet iznevjerio nevin dječji život

 

Trideset i četvrtu godinu zaredom na današnji dan obilježava se Svjetski dan djece. 20. studenog 1989. godine usvojena je Konvencija o pravima djeteta. Kao međunarodni dokument Ujedinjenih naroda, Konvencija sadrži univerzalne standarde koje države moraju jamčiti svakom djetetu.

Konvenciju je do danas potpisalo 196 zemalja, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u povijesti. Time je svijet dao obećanje da će svoj djeci biti osigurana jednaka prava te da će učiniti sve kako bi se zaštitila i osigurala njihova prava na preživljavanje, razvoj, učenje i razvijanje do punih potencijala, bez diskriminacije, stoji na stranicama UNICEF-a.

Više od mjesec dana svijetu je u fokusu rat koji se događa u Gazi. Iako je svaki rat tužan, strašan i traumatičan događaj, ovaj rat je posebno strašan zbog ogromnog broja stradalih civila, među kojima su većinom djeca i žene. U proteklih 40 dana Izraelske vojne sile su ubile 12.200 Palestinaca od čega je broj ubijene djece oko 5000, dok se još 1800 djece smatra nestalima ispod ruševina.

Gledajući ove brojke te prateći društvene mreže koje su se pokazale kao apsolutno relevantan prozor u real time užase koji se događaju u Gazi u zadnjih 40 dana, mogu zaključiti kako je svjetsko obećanje djeci da će se učiniti sve kako bi se zaštitila i osigurala njihova prava na preživljavanje, razvoj, učenje i razvijanje do punih potencijala, bez diskriminacije, mrtvo slovo na papiru! Djeca u Gazi nisu ničime zaštićena, svakih 10 minuta u Gazi strada jedno dijete! Svijet djeci u Gazi nije dao osnovno pravo – a to je život! Svijet je djeci u Gazi dao prazan papir da se na njega ispiše njihovo mrtvo ime.

Foto: IG @motaz_azaiza

Nadalje, na stranicama UNICEF-a piše kako se „prije 34 godine svijet ujedinio u želji da zajedno stvaramo svijet kakav zaslužuju djeca. Svijet u kojem će svako dijete imati priliku rasti, učiti, razvijati svoje sposobnosti i talente, odrastati u obitelji, biti sigurno i zaštićeno.“

5000 mrtve djece na teritoriju veličine otoka Brača. Koliko je djece koja su postala siročad bez igdje ikoga na ovom svijetu, koliko je djece u ovom trenutku nesigurno, nezaštićeno, ranjeno. Koliko je djece u ovom trenutku bez vode, hrane, lijekova, na otvorenom, u ruševinama, pod šatorom – dok iznad glave ne padaju konfeti, već bombe koje donose smrt, pustoš i traumu.

Koja prava je svijet pokazao nedonoščadi u Gazi čije su fotografije obilazile svijet kada je glavna bolnica u Gazi Al – Shifa ostala bez goriva i silom morala isključiti inkubatore?!
Koja prava je svijet pokazao djeci na kojoj su se provodile amputacije udova bez anestezije?!
Koja prava je svijet pokazao djeci kojoj je oduzeta voda i hrana?!
Koja prava svijet pokazuje djeci smatrajući ih kolateralnim žrtvama rata?!

Foto: IG @motaz_azaiza

Vratimo se Konvenciji o pravima djeteta koja tvrdi da je upravo ona prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

Što možemo napraviti s ovom Konvencijom? U narodu se kaže da ju možemo objesiti mačku o rep. Ovo čemu svjedočimo pokazuje da nema tog papira niti tog potpisa koji djetetu u ovom okrutnom svijetu može zajamčiti osnovno – a to je život. O bilo čemu drugome čime se ova Konvencija diči smiješno je i govoriti. Obrazovanje, napredak, razvijanje do punog potencijala!

Foto: IG @motaz_azaiza

Onog trenutka kada se može opravdati smrt bilo kojeg djeteta svijet je izgubio svaku čovječnost! Onog trenutka kada je 5000 mrtve djece samo broj svijet je izgubio svaku čovječnost!

Dječja prava bi trebala biti iznad svih drugih prava na ovome svijetu. Djeca su ionako jedino dobro što je ovom ranjenom i tužnom svijetu preostalo. Iako prava djece nemaju rok trajanja, njihov život ima! Koliko ćemo još mrtve djece pobrojati dok svijet kaže dosta!? Koliko će još nevinih dječjih duša biti naša kolektivna rana i sramota jer nismo poduzeli više? Jer nismo svakodnevno vikali, pisali, govorili i zahtijevali – da se s ovim prekine!

5000 djece nije broj. Svako od ovih 5000 djece je bilo nečije dijete, nekome sve. Svako od ovih 5000 djece je neka žena 9 mjeseci nosila u svom trbuhu, rodila, donijela na ovaj svijet da živi, a ne da bude ubijeno u sukobu odraslih ljudi prepunih mržnje. Tužna sam danas kao i proteklih 40 dana zbog svakog djeteta kojem je okrutno oduzeto osnovno pravo – pravo na život! Tužna sam zbog svake majke, svakog oca, koji je doživio smrt svog djeteta! Tužna sam zbog svakog djeteta koje je ranjeno, osakaćeno, istraumatizirano, samo….

Foto: IG @eye.on.palestine

Nadam se da si i ti koji/a čitaš ovaj tekst tužan/na. To mi daje nadu da ovaj svijet nije propao.

Molim se za dan kad će sva djeca na ovom svijetu biti sigurna, zaštićena, sveta, kada svijetu neće biti prihvatljiva smrt niti jednog djeteta, kada će ljudi toliko cijeniti život, a naročito dječji, da im nikada neće pasti na pamet baciti bombu na školu, bolnicu, kamp. Kada dođe takav svijet neće nam trebati nikakve prazne Konvencije u pravima djeteta. Tada će svaki čovjek znati da djecu treba čuvati, paziti, maziti, voljeti, da im s neba treba bacati cvijeće i balone, a ne bombe i smrt.

 

Možda želite pročitati i:

Ljubav & Svjetlost u doba najveće humanitarne krize 

 

 

Indira Juratek

Foto: Pexels, Instagram

Urednica i osnivačica holističkog i well-being portala Budi Dobro, ekologinja, intuitivna terapeutkinja (Theta Healing, Energetska medicina, Reiki), vlasnica brenda kristalnog nakita Zoe. Kao urednica portala kojem je dobrobit čovjeka u središtu, kroz svoju zajednicu svakodnevno nastojim utkati ideju da mi jesmo nositelji promjene, a da ta promjena kreće od nas samih.

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)