Provedimo Svjetski dan knjige i Noć knjige uz knjige koje iscjeljuju

Ponekad volimo godinama davati opis i simbolička značenja. Kao da time dobijemo smjernicu kako se njome nositi dok traje. U domaćem kulturnom i društvenom kontekstu ova je godina prozvana godinom čitanja, s uputom na važnost kontinuiteta čitanja, kako se ne bi ostalo bez riječi.

Godinu čitanja asocijativno prati i jedna manifestacija drugačija od drugih. Ona u kojoj na jednu noć značajnije posvećujemo pažnju na pisanu riječ, odnosno na knjigu. Nije slučajnost kako se ova sve popularnija hrvatska manifestacija, Noć knjige, obilježava 23.travnja, na Svjetski dan knjige i autorskih prava. Datum je sigurno izabran kako bismo barem taj dan, tu noć, osvijestili knjigu kao medij koji nam u ovo naše neobično suvremeno doba sve više izmiče iz ruku, priznali mi to ili ne. Ovom manifestacijom naglašava se potreba dijaloga, komunikacije, promišljanja, zaključivanja o statusu knjige u današnje vrijeme, a na većoj važnosti dobiva i zbog svojih jubilarnih 10 godina održavanja. Posebnost ovog rođendana Noći knjige nalazimo i u njenom tematskom okviru koji želi progovoriti o jednoj od najznačajnijih uloga– o ljekovitosti knjige, o njenoj moći iscjeljenja.

Noć knjige 2021. – knjiga kao lijek

Svi ljubitelji čitanja povode se nekim razlozima, posebnim motivacijama. One su najčešće zadovoljiti trenutnu radoznalost, uroniti u svijet nepoznatih likova, ali poznatih životnih događaja, pronaći odgovore na trenutna stanja u kojima se nalazimo.

Oduvijek su nam knjige pružale dimenziju istraživanja i pronalaženja inspiracije, usmjeravale na potrebnu promjenu koja u svemu životnom započinje prvo u nama. U pisanim riječima ne tražimo nužno utjehu. Čitatelj prvenstveno traži prepoznatljivost života koji živi, traga za određenim segmentima, emocijama, pitanjima kojima je trenutno okupirano njegovo mentalno i emotivno biće. Kroz tekst zamišljamo prostore, likove u tim prostorima, ulazimo u stanja, emocije, metafore, odnose, stišavamo svoj i uranjamo u tuđi karakter. Tražimo one riječi, one ispisane događaje, slojeve značenja, mentalne konstrukcije u kojima otkrivamo kako nismo usamljeni, kako nismo izloženi nečemu nepoznatom ljudskom, kako je postojao netko prije nas s istim pitanjima.

Možda nađeni odgovori u knjigama neće biti ono što smo očekivali pri namjeri i odabiru. Možda nas upravo iznenade nečije tuđe i drugačije stvarnosti, a kraj putovanja kojim nas čitanje vodi bude upravo onaj konkretan znak preispitivanja naših uvjerenja i obrazaca. Takva unutarnja prepoznatljivost zapravo je osvještavanje kako nam obrasci po kojima smo dosad funkcionirali odavno ne služe. Kao kad se nakon kraće ili duže bolesti probudimo ujutro drugačiji i ozdravljeni, novi. Ili kad jednostavno nakon zatvaranja stranica knjiga osjetimo kako smo dali nastavak priče onim liku koji nas je čitajući okupirao i da smo time mi sami bili neka druga, bolja ili gora verzija sebe, ali svakako promijenjena, kompleksnija u emotivnom doživljaju. Knjige simuliraju i donose osjećaj upravo tog olakšanja, skidanja tereta za koji nismo ni znali koliko ga dugo i teško nosimo, osjećaj da smo ozdravili ili smo barem pronašli novu i uspješniju terapiju. Svakako onda osjećamo što našem cjelokupnom biću čini i izostanak čitanja.

If I ruled the world / Imagine that, odnosno recepti koje bih prepisala drugima:

– Ocean Sea, Baricco, Alessandro
– Jonathan Livingston Seagull, Bach, Richard
– Mediteranski brevijar, Matvejević, Predrag
– Jasmin i maslina, Hamvas, Béla
– Tvrđava, Selimović, Meša
– Teške ljubavi, Calvino, Italo
– Tri konja, De Luca, Erri
– Brdo iznad oblaka, Krmpotić, Vesna
– Život je drugdje, Kundera, Milan
– Knjiga o ljetu, Jansson, Tove
– Sabrana djela, Sejranović, Bekim
– Knjiga o Uni, Šehić, Faruk
– Školice, Cortázar, Julio
– To malo pijeska na dlanu, Koščec, Marinko
– Božanska glad, Drakulić, Slavenka
– Pomalo neobični slučajevi, Harms, Daniil
– Ako ti jave da sam pao…, Džamonja, Dario
– Winesburg, Ohio, Anderson, Sherwood
– Ciganin, ali najljepši, Novak, Kristian
– Stoner, Williams, John
– Komo, Srđan Valjarević

SLIKOVNICE
– Dan kada sam se pretvorio u pticu, Chabbert, Ingrid
– Zagrljaj, Grossman, David
– Čiji sam ja komadić, Shel Silverstein
– Kućna čudovišta, Marjanović Stanislav
– Budalaste priče, Kęstutis Kasparavičius

POEZIJA Danijela Dragojevića, Blaisea Cendrarsa, Olje Savičević Ivančević, Aleksandra Stojkovića STa, Marka Tomaša, Milene Marković, Monike Herceg, Irene Vrkljan, Sime Mraovića, Marka Pogačara, Marije Čudine…

Sebi prepisujem Hararijevu trilogiju, i beskonačan ostatak ljekovitih popisa uz nužnu napomenu: digitalna detoksikacija.

Kristina Andlar

Foto: PR, Unsplash, Pexels