Iako su dečki već godinama u glazbi, svojim projektom THE SIIDS riječki je duo brzo stekao poklonike među publikom, ali i kritičarima te glazbenim kolegama. Sada već poznati po svom specifičnom zvuku i spotovima koji su svi od reda vizualne art poslastice, možemo sa sigurnošću reći da je glazbena scena bogatija za bend kojeg treba slušati, ali i gledati.
Nakon prošlogodišnjeg objavljivanja audiovizualne trilogije singlova ‘Meaningless/Weightless’, ‘Lovers’ i ‘Giving Myself To You’ te mnoštva održanih koncerata u Hrvatskoj i regiji, riječki dvojac nedavno je objavio svoj album prvijenac Brutalist. To je bio sasvim dovoljan razlog da popričamo s dečkima o glazbi, kreativnosti, životu, Rijeci i drugim zanimljivim temama. Što su nam Stanislav i Darko sve otkrili saznajte u nastavku.
1. Nedavno je vaš dugoiščekivani album prvijenac Brutalist ugledao svjetlo dana i naišao na odlični prijem i kod publike i kod kritike. Albumi uvijek imaju neku nit vodilju koja je manje ili više jasna. Što bi to bilo kod Brutalist?
Stanislav: The Siids pa ujedno i Brutalist nastali su daleko od doma, svakodnevice i dotadašnjeg života kojeg smo imali u Hrvatskoj. Nastali su u trenutku kada smo svoj glazbeni život na neki način vratili na tvorničke postavke. Dopustili smo sebi luksuz za stvaranje glazbe na potpuno neovisan način u svim pogledima. Nismo ispred sebe stavili stilove, ciljanu publiku, zahtjeve diskografa, a pogotovo financijski aspekt cijele priče. Odlučili smo napraviti projekt bez kalkulacija i taktike. Tako da sada, iako s još uvijek malim vremenskim odmakom, ako nas pitate koja je glavna nit vodilja cijele priče mogu dosta siguran u sebe reći da je to sloboda.
2. The Siids nije vaša prva glazbena avantura. Bio je tu i band Morso. Možete li nam otkriti kako su nastali The Siids i što se krije iza naziva?
Darko: Morso je bend, bolje rečeno grupa, pravih prijatelja iza koje su dva albuma, jedan EP i hrpa koncerata i putovanja. Nakon odlaska pjevačice Ivane u Njemačku, odlučili smo da joj ne želimo tražiti zamjenu već napraviti pauzu i vidjeti kako će se stvari posložiti. Nedugo zatim, u siječnju 2016. godine bježimo od svakodnevne sredine i rutine te putujemo u Australiju gdje inspirirani novim prostorima, prirodom, ljudima, raznim i drugačijim sadržajima nastaje ideja, prve skice nekih pjesama, a nedugo zatim i sam bend THE SIIDS. Što se tiče pitanja vezanog za naziv THE SIIDS, iza toga se krije jedna velika enigma! (Ha ha..) Stanislav i Darko! A dva slova II simboliziraju duo.
3. Od početka gradite jedan vrlo zanimljiv i prepoznatljiv vizualni identitet te u svojim spotovima angažirate odlične vizualne umjetnike. Što mislite koliko je danas vizualni identitet glazbenika važan za neku prepoznatljivost? Odvlači li to pozornost s glazbe, kao iskonskog čistog zvuka?
Darko: O temi vizualizacije glazbe može se pristupiti sa zaista puno strana. Kod najeksponiranijih glazbenih projekata često veliki budgeti spašavaju manjak kvalitete u glazbi i tekstovima, a s druge strane ima jako puno dobre glazbe koju loši videi mogu poprilično unazaditi. Mi smo u tom pogledu kao glavni fokus stavili na atmosferu koju stvara određena pjesma i s vizualom smo išli na to da se što bolje stopi s glazbom, da čine jednu cjelinu koju zapravo netko tko prvi puta sluša stvar ne može razdvojiti. Nismo fokus stavljali na veliku i skupu produkciju već smo išli na osjećaje ljudi koje smo odabrali da to rade. U sve to skupa odlučili smo ubaciti i sebe u vizualnom smislu na način na koji to želimo te provlačimo taj koncept kroz sve spotove do sada. Ljudi s kojima smo do sada surađivali su Kristijan Vučković koji je snimio trilogiju spotova prije objave albuma te Stella Mešić koja je radila najavni te aktualni singl s Brutalista.
4. Zašto ste se odlučili pjevati na engleskom? Zvuči li vam bolje ili se jednostavnije izraziti? Imate li želju graditi inozemnu karijeru?
Stanislav: Stvari su na engleskom iz dva razloga, prvi je da smo znajući da će autorski potpis sigurno biti neraskidiva poveznica s Morsom te je engleski u principu jednostavan način za napraviti konkretnu razliku u senzibilitetu Morsa i THE SIIDS-a. Drugi je razlog da je glazba koju radimo kao THE SIIDS izrazito zapadnjačka glazba, kojoj je engleski prirodan i zapravo neodvojiv od zvuka. Što se tiče inozemne karijere, želja za sviranjem i prezentiranjem naše glazbe van granica HR postoji od samog početka. Dosad smo imali priliku svirati u cijeloj regiji. Nadamo se proširiti doseg i na zapad.
5. Oboje ste multiinstrumentalisti i vrlo suvereno plovite svime čega se dotaknete. Za što još imate dobar feeling osim za glazbu? Imate li još koju vještinu osim glazbe?
Stanislav: Mislim da nam interesi idu dosta široko, osim glazbe tu su naravno film, fotografija, ali i nogomet i motori da ne mislite da guramo samo umjetnost, hrana inspirira, a i piće zna pomoći, ugl znam da to što sam nabrojao nisu vještine, ali je vještina to sve ugurati u život na ugodan i umjeren način.
6. Straši li vas pomisao da biste mogli živjeti besmislen život? Što bi to bilo za vas? S druge strane, kakav je to život koji je lagan i opušten, bez težine?
Stanislav: Pa zapravo i ne jer to nije opcija. Ja ne razumijem ljude kojima je dosadno i nemaju nagon u sebi za stvaranjem u bilo kojem obliku. Kad to kažem mislim to u najširem mogućem smislu, sve može biti stvaranje. Isprike se najčešće pronalaze u nedostatku vremena i novaca što je potpuno krivo. Priroda je besplatna, prijatelji također, a vrijeme sam raspoređuješ u glavi i sve se na kraju svodi na tebe i isprike koje ne drže vodu.
Ovo što pitate o težini života treba po meni okrenuti baš u smjeru laganog i ugodnog, ali put do toga mora bit stvaranje i učenje.
7. Što bi za vas značilo biti dobro?
Stanislav: U mom slučaju to znači izdati Brutalist u Hrvatskoj, naći put do ljudi kojima će on nešto značiti. Odgovarati na pitanja koja nisu uvijek klišei, imati prijatelje kojima možeš satima pričati najveće gluposti i najdublje filozofije. Popiti najbolji gin tonik u najgorem kafiću u gradu…
8. Rijeka je Europska prijestolnica kulture. Što očekujete od ovog projekta i jeste li i na koji način uključeni u njega?
Darko: Dio smo projekta RiVal. Riječki band aid koji djeluje godinama u raznim formacijama. Ovoga puta za okupljanje je zaslužan Vlado Simčić – Vava (dobri duh RI scene) koji je napravio pjesmu “Moj grad” te je meni prepustio čast aranžmana. Osim mene kao aranžera i instrumentaliste, uključio je i THE SIIDS kao dio band aida. Ponosni smo što smo dobili i dio same pjesme. U projekt su uključeni i Boris Štok, Zoran Badurina (Jonathan), Marko Rogić (White on White), Prlja, Ivanka Mazurkijević i Mrle, Matej Zec te mnogi drugi nama dragi ljudi.
Ono što je najbitnije u projektu Rijeka Europska prijestolnica kulture je stvaranje mogućnosti da se kultura i njeni sadržaji u što većem obimu približe ljudima koji inače nemaju prilike ni mogućnosti za to. Ako sve ostane na elitističkom pristupu neće se napraviti ništa. Kratkotrajna reklama gradu i 2 nova muzeja ne znače ništa ako su prazni. Kultura su ljudi koji su odgajani da vide i razumiju. Ako dajete kulturu samo onima koji ju već imaju u ovom slučaju gubi se svaki smisao i prilika da se stvari barem probaju popraviti.
9. Rijeka je grad koji se uvijek veže za dobru glazbu. Kako bi opisali glazbenu scenu Rijeke danas?
Darko: Riječka scena stalno mijenja svoje lice i evoluira. Građena na temeljima bendova osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, Rijeka nastavlja svoju priču u nekim drugačijim pravcima. Iako znatno manja ili bolje rečeno s manjim dosegom i dalje ima vrlo respektabilnih imena poput benda Jonathan, White on White, Borisa Štoka, The Black Room, My Buddy Moose, Stephany Stephan i mnogih drugih.
10. Kad vas možemo uloviti live u nadolazećem razdoblju?
Stanislav: Nastupamo kao support Jonathanu 28.11. u Vintage Industrial Bar-u – ZG te vas pozivamo da nam se pridružite na promoviranju našeg albuma prvijenca.
Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.
Foto: Stella Mešić
