Ususret Danu mentalnog zdravlja čitajte osobna iskustva inspirativnih žena o ozdravljenju

Ususret Danu mentalnog zdravlja čitajte osobna iskustva inspirativnih žena koje dijele što im pomaže u prevladavanju izazova mentalnog zdravlja i brizi o sebi. Projekt je osmislila Tanja Giovanelli, a više o njemu pročitajte u nastavku.

Neki dan je moja 10-godišnja kći u školi dobila zadatak istražiti njezin datum rođenja na Wikipediji te je pritom istražila i rođendane ostatka obitelji. Iako smo se nekim koincidencijama dobro nasmijali, jedan je datum imao ozbiljniji poziv na akciju. Kako sam saznala da je 10. listopada, kada je rođendan mog supruga, ujedno i Dan mentalnog zdravlja, odlučila sam se potruditi da ga zasluženo obilježim.

Moglo bi se reći da je ova tema već dovoljno u fokusu, jer nikada o njoj nismo više raspravljali, niti kupovali više knjiga da bismo naučili brinuti o sebi i razumjeti vezu između našeg duševnog i tjelesnog bića. Ipak, nikada nas nije bilo više koji patimo od depresije, anksioznosti, paničnog poremećaja, izgaranja i sličnih dijagnoza. Nikada nije bilo više ljudi na propisanoj terapiji, niti više onih koji sami posežu za lijekovima kako bi otupjeli gorku istinu zanemarivanja sebe, kao i onih koji biraju druge otupljujuće i često samosabotirajuće rute bijega od sebe.

Tanja Giovanelli

Stoga vas pozivam da upijajući iz osobnih iskustava onih kojima to polazi za rukom, shvaćanje značaja mentalnog zdravlja pokušamo pretočiti u oživljavanje naše zadivljujuće sposobnosti radosnog življenja. U narednih deset dana na Salty nest blogu koji je nestao kao kruna mog oporavka od burnouta i paničnog poremećaja, sa svrhom zagovaranja važnosti brige o sebi i smislenog, ispunjenog življenja, čitajte od inspirativnih žena koje dijele što im pomaže u prevladavanju izazova mentalnog zdravlja i brizi o sebi. Promicanje važnosti prioritiziranja duševnog zdravlja bilo je jedan od glavnih razloga koji me privukao na društvene mreže te ostaje temelj poruke.

Uzela sam na sebe biti glas mogućnosti, što podrazumijeva davanje glasa i onome što je ovdje i sada, koliko god to ponekad zvučalo neugodno. Svoju sam priču od izgaranja do cvijetanja toliko puta ispričala pa se ne bih ponavljala, (ako ste znatiželjni pozivam da je pročitate ovdje), već ću ovu priliku iskoristiti za podizanje prašine oko stigme vezane za mentalne bolesti.

U godinama kada sam stasala u djevojku u našoj je kući na hladnjaku stajalo pakiranje tableta diazepama pa mi je svijest o krhkosti mentalnog zdravlja i ozbiljnosti posljedica koje njegovo zanemarivanje može ostaviti na kućanstvo usađena. S ocem alkoholičarom koji je patio od PTSP -a, i prenapregnutom majkom koja se borila s njegovom bolešću dok je odgajala četvero djece te sestrom koja se nosila s onim za što danas znamo da je bio panični poremećaj, ali je tada pogrešno dijagnosticiran i krivo liječen do točke gdje je šteta bila veća od koristi, smatrala sam se sretnom što sam završila samo s astmom.

Ali drugi me nisu tako vidjeli. Iako mi je okolina nastojala pružiti podršku, često su osjećali sramotu u moje ime. Ja sam ju odbila nositi, odlučila sam ništa od toga ne skrivati. U mojim očima to nije bilo nešto što smo moja obitelj ili ja izabrali živjeti, ali smo ipak dali sve od sebe da to zajedno prebrodimo. Ako išta, bila sam ponosna na nas što smo ustrajali. Kada daješ sve od sebe ostaje ti dostojanstvo. To je bilo mnogo prije društvenih mreža, na samom početku interneta, prije kućnih računala. Nije bilo podizanja svijesti, online resursa, zajednice istomišljenika.

Prvi anksiolitik od potpuno prirodnih sastojaka uzela sam u 25. godini, kada sam radila kao producentica snimajući zabavne TV emisije, bez dana odmora u preko dva mjeseca. Sjećam se izraza lica šminkerice koja je sjedila nasuprot mene kad sam podijelila olakšanje. Bila je to neugodna mješavina nevjerice, sažaljenja i gnušanja, prikrivena pristojnim kimanjem. Znači tako je to kad se radi o tebi – sjećam se da sam pomislila, osjećajući gorak ubod društvene stigme na vlastitoj koži.

Ubrzo sam napustila taj posao i imala sreću da sam potrebu za ublažavanjem tjeskobe osjetila tek 15 godina kasnije. I premda se od tada u našem društvu mnogo toga promijenilo, pitanje mentalnih bolesti ostaje na granici sramotnih iskustava. Ako imate problem s mentalnim zdravljem koji prihvaćate i na kojem radite često vas smatraju slabim, nesposobnim i nepouzdanim. Ako uzimate lijekove za to, mogli biste biti optuženi da ste izabrali lakši put. Možda vas također optuže da pretjerujete, jer i drugima je teško, ali se, eto, nekako drže. Vaša sposobnost da s pravom prosuđujete i djelujete mogla bi zauvijek ostati zamagljena, kako u vašoj obitelji, tako i u vašem radnom okruženju, ako o tome odlučite govoriti otvoreno i zato mnogi to ne čine.

Poznajem ljude koji skrivaju svoje lijekove od svojih supružnika u strahu da bi ih on/ili ona mogli prozvati ludima ili gore. Poznajem ljude koji izmišljaju priče svojim suradnicima kako bi uzeli bolovanje i one koji nikada ne uzimaju bolovanje, iako se raspadaju. Moja je sreća ta što sam blagoslovljena perspektivom koja mi omogućuje da percipiram mentalnu bolest kao bolest. Jer to je sve što ona je, oblik disfunkcije u našem fizičkom tijelu. Uvijek se može svesti na zalutali atom i uvijek je opipljiva u definiciji, iako ponekad teško uhvatljiva u percepciji.

Stoga, ako niste dobro; možda postoji medicinsko objašnjenje za to kako se osjećate, idite ga potražiti. Uzmite u obzir podršku iz izvora koji vam je pri srcu, istražite mogućnosti terapije. Baš kao što biste učinili kada vas boli koljeno. Ne dovodite u pitanje društvene implikacije vašeg oporavka više nego što biste to činili da tretirate upalu pluća. Snaga je u tome da se brinete za sebe, a ne nastupate za procjenu drugih. I nemojte se nikada osjećati prisiljenim ikome bilo što dokazati, samo vi morate razumjeti.

Upravo sam se s tom mišlju odlučila na ovu seriju tekstova. Kako bih dala svoj doprinos tom razumijevanju, ali i kako bih digla glas i s njime veo stigme. Razmišljajući o tome kako najbolje obilježiti događaj, htjela sam pisati o mogućim načinima poboljšanja mentalnog zdravlja iz vlastitog iskustva, ali prije nego što sam dovršila misao, na pamet su mi pale neke nadahnjujuće žene za koje znam da dijele ovu perspektivu i ideja o suradnji se rodila.

Tijekom sljedećih 10 dana koji vode do Dana mentalnog zdravlja, Salty nest blog i Instagram profil vam s ponosom donose intimne fragmente priča o ozdravljenju, s namjerom da vas inspirira i motiviraju te vam ponekad ponude i provjerene alate za njegovanje vaše dobrobiti, uz podršku zajednice. O temama journalinga, dobrobiti prirode, mindfulnessa, podržavajućih navika, otvorenog dijeljenja, vrtlarstva, tjelesne brige o sebi u službi mentalnog zdravlja i samoizlječenja za vas pišu Nicole @journaljunky; Ina @ina_nature_; Ivana @ivanaburic.phd; Katharina @heitermagazine; Gaelle @inkysquare; Maya @bigmammamm; Eva @felurrustiqe; Ivana @cupoftea.living i Indira @indira.juratek.

Dnevnu objavu s predstavljanjem gostujuće spisateljice i uvodom u temu podijeliti ću na Instagram stranici @salty.nest, a cijeli će članak biti objavljen na istoimenom blogu (s linkom u opisu mog profila) istog dana, gdje već možete pronaći ovu uvodnu priču. Budite dobro drage žene, čuvajte se i ostanite blizu, dobre priče vam stižu.

Tanja Giovanelli