Vježba: Porinuće u sebe za oslobođenje

 

Mjesec svibanj poziva na to da budemo svoji – divlji, lijepi… Dozvoli si.

Ovo je mjesec koji ja osobno osjećam kao vrijeme okopavanja i rasta divlje, netaknute prirode koji jesmo i koja očarava. Vidim nas poput vrta koji je pred rađanje i ima sve predispozicije biti predivan. Ovaj mjesec u kojem se energije poigravaju s nama poziva na duboko okopavanje, na zarinuća i porinuća kako bismo iz njih izrasli u sve ono što jesmo.

Takvih mjeseci ili dana će biti još tijekom života, da ne misliš kako je sada „to vrijeme“ i nikada se više ponoviti neće. Hoće, ali zašto čekati drugi put kada već sada u ovom trenutku možeš otkriti resurse koje nosiš ako se pozabaviš okopavanjem svoga vrta.

Tehnika, metoda i vještina koje će ti pomoći da sebe prepoznaš, upoznaš i kreneš putem samorealizacije je mnogo i sve funkcioniraju. No, potrebno je ranije spomenuto zarinuće i porinuće. Primjerice, afirmacijama će, bez duboke izmjene svijesti, biti izazov za doći do onoga što želiš.

One su važne radi promjene energije, važne su i trebaju nam služiti, kao i vizualizacije – meni osobno najdraži alat – kao i pisma samome sebi, razgovor pred ogledalom i slične tehnike koje možeš sama koristiti doma. Sve, to sve apsolutno služi, no daj da taj posao obavimo nešto dublje, nešto konkretnije i kako treba.

Hajde da zaronimo duboko u zemlju, do korijena tvoga cvijeta i vidimo čime se napaja, što ga je napalo, nagrizlo, kako izgleda ta tvoja stapka i s čime se sve na putu prema svjetlosti suočava.

I onda, onda smo pred zadatkom. Tu počinje pravi posao i ti imaš sve horizonte ispred sebe.

Vježba: Porinuće u sebe za oslobođenje

Kako ćeš porinuti u sebe?

U radu s klijentima, ali prije svega samom sobom, koristim se kognitivnim i spiritualnim metodama pa sam upravo tim putem išla i sada.
Osnovno je ne lagati se. Ostati sama sa sobom i popričati sa sobom. Taj razgovor baš nitko neće slušati i možeš si dopustiti izgovoriti, napisati, možeš snimiti apsolutno sve što ti je na duši. U jednoj od ovakvih vježbi koristila sam video snimač na mobitelu i zabilježila sve – ton glasa, gestikulaciju, promjene tijela koje su se događale dok sam govorila sve ono što me mučilo i što sam željela mijenjati. Plakala sam, smijala se, čak se i rugala samoj sebi (vječiti obrambeni mehanizmi).

Izgovorila sam sebi sve što me mučilo.

Kasnije sam to sve pogledala (ako ćeš pisati na papir princip je isti, kasnije pročitaj). I uvidjela koje su mi „slabe točke“, stvari koje traže promjenu.
Zatvorila sam oči, umirila se i prvo duboko disala da mi se frekvencije svih tijela spuste (daj si vremena, neće možda od prve ići samo tako).

Kada sam se umirila pronašla sam u svome tijelu mjesto gdje se nalazio moj „problem“ – osjetila ga, dala mu formu i boju. Pogledala još nekoliko puta nalazi li se još negdje osim u toj točki i ako je bio smješten još negdje sabrala ih na isto mjesto.

Osjetila sam ga duboko, najdublje i onda ispred sebe vizualizirala kutiju. Moja je kartonska sa zebrinim printom, ti budi maštovita i stvori svoju.

U tu sam kutiju svakim izdisajem otpuštala tu težinu. Ona je polako izlazila. Pusti procesu da traje koliko treba i samo ga izdiši…sve što je izlazilo iz mene polako je ulazilo u tu kutiju. Ne sjećam se vremenskog perioda koliko je proces trajao, ali nisam štedjela na vremenu. Morala sam se toga riješiti.

Izdiši dok ti tvoje biće ne kaže da je sve vani. Tada zatvori svoju kutiju, zahvali sadržaju u njoj uz neku osobnu poruku ako je imaš i pusti da ode visoko, daleko prema Izvoru.

Kada vidiš da je otišla samo nastavi disati i vizualiziraj novu kutiju ispred sebe. U nju stavi sve ono što bi željela imati umjesto onoga što si poslala od sebe – ljubav prema sebi, hrabrost, nježnost, suosjećanje, priznavanje i poštivanje same sebe, ustrajnost, dozvolu da budeš sve što jesi, zdravlje…ti stavi sve ono što znaš da ti nedostaje.

Puni je svime onime što želiš u sebi ojačati, pojačati ili potencirati.

Kada je napuniš zatvori je i gledaj kako ulazi u tebe na mjesto iz kojeg si vadila svoj „problem“.

Ostavi da saživi s tobom. I kada se to dogodi samo nastavi disati.

Pusti procesu da se događa.

Ako imaš potrebu plakati – čini to, smijati se – i to je OK, plesati – zašto ne?

Dozvoli svom biću da na sve što mu se dogodi reagira.

Čisti i nadopunjuj.

I čini ovo onoliko često koliko osjećaš da treba.

U procesu nastajanja ovoga što smo sada pokupili smo mnoštvo učenja, obrazaca, uvjerenja, strahova koji i jesu i nisu naši. Nećeš ih moći u cijelosti i iz prve maknuti jednom kutijom, ali se poigraj sa sobom s vremena na vrijeme kako bi se čistila i otvarala si horizonte. I potraži vodstvo ako je potrebno. Moguće je da ćeš tijekom procesa osvijestiti neke dublje i čvršće stvari koje trebaju van i za koje ćeš trebati stručnog „vrtlara“.

Ono što ti garantiram jest da ćeš se mijenjati…i postajati sve više ono za što si došla na ovaj svijet.

 

Sanija Hasanić: Možda realizacija svega čemu stremimo neće ići tempom koji zamislimo, ali ide onim kojim treba

 

Sanija Hasanić

@zebraidruštvo

 

Foto: Pexels