Cilj je Put
Kočija, kao takva, duboko odzvanja u svijesti svakoga od nas. Bilo da misleći na nju vidimo „alegorije“ o spuštanju bogova na zemlju u vatrenim kočijama ili antičke ratnike koji kočijom jure na osvajanja ili, konačno, na legendarnu Bhagavad Gitu ispjevanu upravo na bojnom polju gdje utjelovljeno božanstvo Krishna upravlja ratničkom kočijom svog štićenika Arjune, uvijek je vibracija kočija ista: pokazuje odlučnost kojom se ide na cilj, vještinu kojom kočijaš vlada sobom i vozilom te izvjesnu mudrost i promišljenost u cijeloj akciji koja je uvijek, u nekoj mjeri, borba s nepoznatim. S tajanstvenošću života i neizvjesnošću putovanja i ishoda. Zato Kočijom i vlada Mjesec (kroz astrološki znak Raka kojeg ona u Tarotu predstavlja) – simbol ženskog, tajanstvenog, neizrecivog principa postojanja prema kojem je Život, koliko god doživljen i spoznat, u suštini ipak Misterij, Tajna.
Elem, krećući na put – idemo prema nekom cilju. Što znači da smo „presudili“ iznutra, donijeli odluku između dviju (često suprotnih) opcija i sada je idemo provesti, svom svojom voljom i na najbolji mogući način. Ne znamo nikad točno i do kraja koji je to najbolji način zato što je svako putovanje avantura. Možemo samo pretpostaviti, ali ne i točno znati, koji nas sve to izazovi na putu čekaju: koji novi prijatelji i neprijatelji, čudesa i čudovišta, podrške i prepreke. No, upravo su ti susreti i izazovi ono što nas razvija, što i jest suštinska svrha puta. Da osnaženi i oplemenjeni borbama i radostima putovanja, konačno stignemo kući. Kao Buda koji je, kada ga je supruga Jashoda pitala nije li mogao prosvjetljenje postići i bez odlaska od doma na dalek put, odgovorio „jesam, ali to ne bih znao da nisam prošao cijeli put“. Tako i mi, ove godine, na nekoj ravni, krećemo na put. Osobno, i kao društvo u cjelini. Donijeli smo svoje odluke i spremni smo ići u realizaciju.Naravno, na najvišem nivou duše svjesni da je cilj, u stvari, samo putovanje prema njemu. Ne neka daleka točka na koju treba dotrčati – iako nam je ta točka (cilj, želja, ideal) motiv, i energetski pokretač. No ono što će nas osnažiti, izbrusiti ego lupajući šamar kad treba... jest sama avantura putovanja.
Svrha Cilja je, zapravo, pokretanje energije. Cilj nije točka na koju treba dotrčati, po mogućnosti što prije i bez obzira na sve. Cilj je putovanje do zamišljene točke, sa svim izmjenama plana koje donosi. Zato ga je važno imati: on pokreće, u nekom smjeru, budi djelovanje. A svako kretanje je dobro. Stajanje je stagnacija, a svaka stagnacija je nazadovanje – u poslu, odnosu, životu; u svemu. Jer, život jest stalno kretanje. U tom smislu, nema loših odluka: svaka, pa i ona „pogrešna“ je poučna i bolja od neodlučivanja. A cilj radi upravo to – lansira donošenje odluke, i pokret.
U prvi tren, djeluje da je jedino ostvarenje cilja važno. Tako mora biti, da bi um i biće skupili golemu količinu energiju koja ih pokreće na djelovanje, na obavljanje i onih stvari koje bi inače izbjegavali u širokom luku. Primjerice cilj kupnje prekrasnog stana pokreće u tolikoj mjeri da čovjek, inače mukotrpnu i gnjavažnu administraciju obavlja skoro pa s osmijehom. No, tako je i kod drugih ciljeva. Ali u tome zna biti i zamka, a to je – što kaže vedska tradicija – vezanost za rezultat. Odnosno, fiksacija na cilj.
Jer, ima situcija u životu kada je cilj, zapravo, potreban samo da bi pokrenuo čovjeka. Njegovo samo ispunjenje po sebi nije važno. Važni su procesi koje se prolazi na putovanju do njega, jer nose zreljenje čovjeka, nova traganja i nova uviđanja. I zato je, u stvari, Put cilj. Na Putu učiš, doživljavaš transformacije, razvijaš se. U konačnici, cilj se ostvaruje kao nagrada. A ako to na kraju i nije slika onog prvotnog cilja koji nas je lansirao na putovanje, i to je u redu. Jer se cilj po putu modificira. Zato je opasno, čak glupo, jahati kruto po zacrtanom. Važna je odlučnost, ali i fleksibilnost. Svi znate one situacije kad, na pola puta – a zahvaljujući događajima na toj polovici – shvatite da ne želite, zapravo, prvi A, nego B. Stoga predahnite i ustanovite, ali i preispitajte svoje ciljeve. Koliko je uistinu važno dosegnuti neku prvotno zadanu točku? I, biste li bili zadovoljni da je sutra dobijete čarobnim štapićem, od jednom? Da vam takvo instant ostvarenje, oduzeme sve izazove i zreljenja putovanja. Zapravo, ne biste. I tada, i da dobijete željeni zlatni pehar ostvarenog cilja, on ne bi imao svoj značaj, niti vrijednost. Jer vrijednost proizlazi iz vašeg putovanja.
Stoga uživajte u svakom koraku, a one u kojima ne možete uživati – poštujte. Vidjet ćete da su bili vrijedni, možda čak dragocjenijih od onih hedonističkih. Naravno, svaki ima svoju vrijednost, ali je činjenica da pritisak stvara pokret i akciju, pa u tom smislu više reagiramo kad nas nešto „stisne“ u životu, nego kad je sve pjesmica, uslijed čega nemate potrebu pitati se zašto i, što je još važnije, pomicati osobne granice. A putovanje do cilja je pomicanje, rušenje granica. Istraživanje novog teritorija u svakoj razini – onoj vaše tolerancije, vašeg promišljanja, vaše hrabrosti. Zato je vrijedno. I zato je, u stvari, pravi cilj potpuno doživjeti svaki korak. I krenuti dalje s njega, kad prepoznaš da je zaokružen. I tako korak po korak, detalj po detalj, stvara se slika. Na kraju, ona uopće ne mora imate na sebi oblike i boje koje ste zamislili kada ste krenuli: u startu je to bila pokretačka vizija, no krajnja slika može biti (i u pravilu jest) mnogo ljepša.
Zato ostanite otvoreni idejama po putu, ne ljutite se na „skretanja“ ili zastoje, ili sebe zbog kašnjenja. Sjetite se da ste kreatori svog iskustva i vjerujete kreaciji svoje duše, čak i ako je se ne sjećate u ovom tijelu, pa se ljutite zbog „odmaka“. Samo je privremen i iluzoran. U suštini, čeka vas ostvarenje svog sna. Sve ljepote i opasnosti, dio su scenarija puta kojeg je duša dogovorila prije inkarniranja. Ali, sa svakim silaskom u tijelo, duša potpisuje svojevrstan "Ugovor života", i njegovu najbitniju stavku - onu razvoja. To je onaj promil postojanja koji je misteriozan, nedoživljen, nepredvidiv i tajanstven. Koji garantira da će put biti uzbudljiv baš zato što je svako utjelovljenje razvojni eksperiment u kojem se, da bi se ostvarila svrha rasta, trebaju događati neplanirane i nepredvidive stvari. jer one su te koje pokreću rast. Zato uživajte i u njima, i ne nervirajte se kad "plan pada". Budite slobodni i vjerujte da je vaša plovidba životnim morima sigurna. Sigurna je zato što postoji u tom ugovoru i stavka o pomoći, podršci koju dobivamo uvijek kada se eksperiment razmaše. Svaka duša je to "potpisala" - neke su tražile više pomagača, neke manje, ali svaka ih ima koliko ih treba. Za sve, ali SVE, avanture Života.