Zašto trebamo putovati: pogled iza horizonta

Dalaj Lama je rekao “Jednom godišnje, idite na neko mjesto na kome nikada do tada niste bili.” – putovanje vodi bliže sebi, onakvom kakav zapravo jesi.

Putovanje ljušti unaprijed stvoreni stereotip ili percepciju o kraju u kojem ne živimo – time učimo da u svemu ima više nego što se golim okom može vidjeti te se ispravlja pristup “niske rezolucije” za razumijevanje svijeta i načina na koji on funkcionira. Tijekom odrastanja slušamo od roditelja, učitelja u školi, medija i sličnih izvora informacija o tome kako egzistiraju druge kulture, ljudi u drugim gradovima ili krajevima naše zemlje te paralelno s time dobivamo definiciju onih „naprednijih“ i onih „manje naprednijih“.

Takav mehanizam prijenosa informacija od malena u nama stvara sliku o identitetu, potom stav, uvjerenje i na kraju perspektivu o životu van našeg horizonta.

Tu se može podvući crta i istaknuti zašto je važno putovati.

Zašto trebamo putovati: pogled iza horizonta

Putovanje je zapravo alat uz pomoć kojeg širimo vlastiti horizont i koji nam omogućuje da shvatimo kako formirana uvjerenja često isključuju realnu sliku i iskustva ljudi o čijem mentalitetu sudimo na temelju prisvojenih stavova. Bez obzira koliko županija ili graničnih prijelaza nas dijelilo, svi ljudi imaju neki oblik jutarnje rutine, iste ljudske potrebe, najdražu pjesmu uz koju osjete trnce čak i u trepavicama i osobu čiji zagrljaj grije najjače. U korijenu smo isti, samo nas razlikuje način na koji cvjetamo te kakav miris širimo.

Isto tako, vrlo je jednostavno i udobno biti “upetljan” u rutinu svojih svakodnevnih navika. Um umotan u sitnice svakodnevnog življenja ne pruža nam iskustvo izlaska iz svoje zone udobnosti i shvaćanja svijeta. Putovanja čine suprotno, pružaju iskustvo i nova saznanja, a iskustvo i znanje podižu vlastito samopouzdanje i osviještenost o pravim vrijednostima.

Kada se putuje van poznatog terena, stvara se prilika da sebe upoznamo na nekoj novoj razini. Van udobnosti prisiljeni smo prilagoditi se novom okruženju te otkriti kako se istinski, instinktivno baviti svijetom i ljudima. Putovanje nije samo fizički pokret, već i unutarnje kopanje. Sa svakim nepoznatim korakom u stvarnom životu, paralelno se korača iznutra, otkrivaju se skriveni talenti, vještine pa čak i inhibicije za koje prije nismo bili ni svjesni da ih imamo.

Ono što nas najviše kao pojedince razlikuje su iskustva i mudrost povučena iz njih. Mudrost je putokaz života koji nas usmjerava na svakom novom križanju, a ona se ne mora nužno crpiti samo iz vlastitog iskustva već se može steći i iz opažanja tuđih.

Putovati se ne mora isključivo van granica zemlje u kojoj živimo, puno mudrosti se nalazi i unutar tih granica. Zamisli samo koliki horizonti bi već bili otkriveni da svaki put kada se zaustaviš u nekom gradu upitaš lokalca kakav je život u tom gradu, što ga čini sretnim i što je naučio odrastanjem u njemu.

Trenutno su nam putovanja još uvijek ograničena, stoga nam se pružila prilika upoznati svoju zemlju, naše ljude i običaje. Prilika za shvaćanje različitih izvora sreće, percepcije mira, čimbenika straha i važnost dostupnih resursa za lagodan život.

Svakako je putovanje možda jedan od najbržih i ekološki prihvatljivih načina za poboljšanje osobnih vještina i razvijanja novih talente. Iskustvo na iskustvo pretvara vas u osobu koja može pronaći izlaz iz svake situacije te time njihov utjecaj na osobni razvoj postaje neupitan.

Dajana Kocijan

– Crtanjem, pisanjem i čitanjem umirujem kišu misli te istražujem i širim vidike o nepoznatom. Vjerujem u vezu uma i tijela uz pomoć koje lakše kristaliziram spoznaju da nalet snage mogu uhvatiti u tragovima vlastitih slabosti. Ruke su moj najveći lijek, a ono čemu težim može se svesti na tri imperativa: voli, ljubi i čuvaj.

Foto: Pexels