Zašto učiti djecu da ne osuđuju druge?

„Nikome ne trebaš objašnjavati svoje snove, oni pripadaju tebi.“ Paulo Coelho

Svaka osoba na ovome svijetu rođena je jedinstvena, sa željom da bude voljena, prihvaćena i da živi svoj život kako njoj odgovara. Zašto to onda ne možemo poštovati već si dajemo za pravo kritizirati i osuđivati druge?

Ako krenemo od naše djece, možemo preoblikovati taj obrazac razmišljanja.

Možemo naučiti dijete da ne osuđuje druge nego da ih pokuša razumjeti. Najjednostavniji način je ako krenemo od sebe, jer će dijete na vlastitom primjeru vidjeti da se roditelj ne osuđuje zbog svojih pogrešaka ili različitoga životnog stila od obitelji i prijatelja te da ne osuđuje djetetovo ponašanje. Ponašanje nije ono što mi jesmo, ono nije naš identitet; ono je skup emocija i reakcija na određenu situaciju.

Roditelj može djetetu objasniti da svaka osoba ima drukčiji karakter, izgled, običaje, stavove, želje i potrebe. Čak i ako nam je određena situacija ista polazišna točka, mi ćemo je doživjeti na potpuno različit način od drugoga. I to je u redu. Svatko ima pravo doživjeti svijet na svoj način, na onaj koji baš njemu odgovara. No, upravo zbog te različitosti u društvu započinje osuđivanje. Ako nije tako kako mi mislimo, je li to onda ispravno? Različiti ljudi će različito postupati u naizgled istim situacijama i ako djetetu objasnimo da je to racionalno, da svatko ima pravo živjeti život kako on želi i da pritom ne zaslužuje osudu već razumijevanje, s djetetom gradimo temelje za buduće kvalitetne odnose u njegovom životu, potičemo empatiju i suosjećanje te mu pomažemo u kreiranju jedinstvene moći da u drugima otkriva njihove posebnosti. Na taj način jačamo djetetovo samopouzdanje jer će se ono osjećati uvaženo i vrijedno od osobe kojoj najviše vjeruje, a što je najvažnije, zavoljet će i prihvatiti sebe bez pritiska da se mora mijenjati i prilagođavati drugima kako bi ga zavoljeli ili poštovali.

Ako kroz svakodnevne situacije s djetetom primjećujemo različitosti među drugima i doživljavamo ih kao normalne i logične, onda dijete neće postati jedna od onih osoba koje će drugu djecu zadirkivati ili ismijavati zbog bilo kojeg razloga. Što se više trudimo razumjeti druge, više ćemo naučiti o sebi.

Učenje o različitosti treba biti utkano u temeljne vrijednosti odgoja jer će sutra dijete s tim vrijednostima stati na stranu osobe koju ostali ismijavaju, utješiti osobu koja je uplašena te prići djetetu koje je u školskome dvorištu samo i pozvati ga u društvo.

Zadirkivanje i ismijavanje boli i ostavlja trajne posljedice, a djeca toga mogu postati svjesna ako im se to objasni.

Naučite svoje dijete da bude osoba koja će pružiti ruku onome tko padne kako bi ga podignula, da ohrabruje, bude ljubazno i obzirno prema drugima jer je svako biće za to sposobno ako su u njegov odgoj usađene te vrijednosti. Podučite dijete kako da u svakoj osobi prepozna njegovu dobrotu, a da s razumijevanjem pristupi onome što mu se ne sviđa jer kod svakog pojedinca postoji puno više od toga što je nama vidljivo. Ako želite živjeti u takvome svijetu, neka vas ne pokoleba što drugi osuđuju; sjetite se svih ostalih roditelja koji će se potruditi stvoriti okruženje u kojemu će svako dijete osjećati ljubav i prihvaćanje – kako sebe, tako i ostalih u društvu.

Više o temama roditeljstva možete pročitati u našoj rubrici SVJESNO RODITELJSTVO. 

Petra Matulić Žeravica

– Mama dvoje djece odgajane u duhu povezujućeg roditeljstva, ljubiteljica educiranja u području osobnog razvoja, roditeljstva, dječjeg razvoja i rada s djecom, vlasnica obrta za pružanje podrške u osnaživanju djece IG @pina_osnazivanje.djece