Odgovor je - prije nije bilo potrebe, jer su se ljudi kvalitativno i kvantitativno kretali dovoljno. Postoji velika razlika u količini kretanja u modernom društvu u odnosu na količinu kretanja koju su prije obavljali.
U svijetu gdje za sve imamo uređaje i radimo poslove na kojima sjedimo te slobodno vrijeme provodimo ležeći, tijelo degradira jako brzo.
Zamislite, npr. pranje rublja. Danas imamo perilicu, dakle ubacimo 5-6 kg rublja, perilica ga opere za nas te ubacimo rublje u sušilicu, koja ga za nas i osuši.
Kako se prije pralo rublje?
Pogledaj!
Što vidiš? Ja prvo vidim ovdje jedan kvalitetan trening za snagu trupa i ruku te mobilnost kralježnice i zdjelice.
Sad probaj čučnuti kao ove žene. Ako ne vježbaš yogu ili nešto drugo gdje se radi na mobilnosti, jako teško.
`Ajmo sad malo o sušilici. Da nemamo sušilicu i da imamo obješen štrik negdje preko dvorišta, dizali bismo ruke kako bismo objesili mokru odjeću. Sa sušilicom ništa od toga. Kada ste zadnji put podigli ruke iznad glave? Možemo se nadati barem da imamo visoke ormare, s nekoliko teško dohvatljivih polica!
Dakle, propustili smo već 2 treninga zahvaljujući tehnologiji! Taj popis može ići u beskonačnost, toliko su ljudi prije bili više fizički aktivniji.
Ovdje možeš pročitati članak o kroničnom nedostatku kretanja i posljedicama.
U modernom društvu za gotovo sve aktivnosti (tipkanje, vožnja) ruke su ispred tijela, što znači da se smanjuje opseg pokreta u ramenima. Mnogi problemi s mišićno-koštanim sustavom dolaze od nedovoljnog kretanja i zato naše tijelo pati.
Primjerice, ako su ti leđa oslonjena na naslon dok ovo čitaš, to znači da umjesto tvojih trbušnih mišića naslon odrađuje posao da trup ostane uspravan.
Ako sjediš na stolici, skraćuju se stražnji mišići na nogama, popularno zvani zadnje lože. Te kratke lože doprinijet će skraćivanju mišića i konektivnih tkiva u donjim leđima. I na korak smo od bolne reakcije tijela.
Tijelo ima tendenciju da čuva energiju. Zato smo skloni naslanjati se na naslone, sjediti na stolicama umjesto na podu i lijeni smo vježbati. Čak i kad stojimo, naslonit ćemo se na kuk i težina tijela će potonuti na jednu stranu, stavit ćemo ruke iza leđa ili izbaciti zdjelicu unaprijed. Na taj način ostajemo uspravni, a mišići trupa ne moraju biti aktivni.
Pasivan način stajanja i štednja energije imao je smisla kada su se ljudi kretali kilometrima u potrazi za hranom i prali rublje u rijekama. No danas, kada nam je domet hodanje od kauča do kreveta, takav način stajanja i sjedenja koštat će nas slabih, nerazvijenih mišića i degradacije ligamenata i zglobova.
Najveći kompliment za mene kao učiteljicu yoge je kada mi moji polaznici pričaju kako su počeli više pažnje obraćati na posturu tijela dok sjede, stoje ili hodaju. Uvjerena sam da je to izuzetno bitno i da će promjena u načinu na koji se krećemo, sjedimo i stojimo donijeti enormne rezultate.
Smatram da je neizostavno da dio svakog kvalitetno složenog programa vježbanja bude držanje ili postura, kako bismo osvijestili nepravilne obrasce i obratili pozornost na njihovo poboljšavanje. Na taj način poboljšat će se kvaliteta svih pokreta koje radimo kroz dan, što će dovesti do sretnijeg, zdravijeg i funkcionalnijeg mišićno-koštanog sustava, koji će onda iz zahvalnosti prorijediti ili potpuno prestati podsjećati nas na sebe kroz bolove i napetost.
Foto: Unsplash, Instagram
