Najzanimljiviji glazbeni albumi u siječnju

Premda je siječanj drugi najsporiji mjesec što se diskografije tiče (nakon prosinca), prvi mjesec 2021. godine omogućio je da pažnju dobiju neki uistinu zanimljivi albumi.

Ne samo da bih ih sve redom voljela imati na vinilu, već mi se po reakcijama kritike čini da bi neki od njih vrlo lako mogli završiti na konačnim popisima najboljih albuma godine.

Najzanimljviji glazbeni albumi u siječnju

Aaron Frazer – Introducing…

Kada sam prvi put čula pjesmu „Cruisin’ To The Park“ Duranda Jonesa i njegovog benda The Indications, privukao me topli falsetto za koji sam tek mjesecima kasnije shvatila da uopće ne pripada glavnom vokalistu Durandu, već bubnjaru i udaraljkašu Aaronu Frazeru. S obzirom na talent, vještinu i prepoznatljivost glasa, solo album je bio samo pitanje vremena. Frazer je na svojem prvom diskografskom predstavljanju publici radio s Danom Auerbachom iz grupe The Black Keys, s kojim dijeli ljubav prema retro zvuku. Na jednoj pjesmi pomogao im je iskusni L. Russell Brown, 80-godišnji skladatelj i tekstopisac koji je svoju karijeru započeo upravo u razdoblju koje je Frazer želio evocirati. No, album Introducing… nije puko kopiranje zvuka soul i R’n’B glazbe 60-ih i 70-ih, već osuvremenjena inspiracija glazbom toga razdoblja. Dapače, neke od pjesama koje je Frazer stvorio vrlo lako bi, u nekom drugom aranžmanu, mogle biti sjajan dodatak repertoaru nekih pop zvijezda. Ne bih se iznenadila ako bi Frazer bio pozvan upravo na takvu vrstu suradnje. Ovaj glazbenik može poslužiti kao primjer nekim našim mladim izvođačima koji su fanovi old-school zvuka, ali ga ne znaju pretočiti u kontekst vremena u kojem žive. Uz to, Introducing… pokazuje kako se može napraviti fini balans između ljubavnih pjesama i društveno angažirane tematike.

Pearl Charles – Magic Mirror

„Only For Tonight“, pjesma kojom Pearl Charles otvara svoj drugi LP, Magic Mirror, zvuči kao neki davno zaboravljeni hit grupe ABBA. Dapače, s obzirom na najavljeno ponovno okupljanje popularnih Šveđana, mogli bi komotno snimiti ovu pjesmu i malo tko bi vjerovao da nije njihova. Već iduća, „What I Need“, radi obrat evocirajući zvuke Fleetwood Maca. I tako se elementi zvuka ova dva popularna i utjecajna benda, u većoj ili manjoj mjeri, izmjenjuju i sljubljuju kroz cijeli album. Ovo mi je prvi susret s Pearl Charles, kantautoricom iz Los Angelesa, koja čak ima diplomu glazbene umjetnosti sveučilišta California Institute of Arts (CalArts). Na sceni se pojavila kao polovica Americana dvojca The Driftwood Singers, a nakon toga kao bubnjarica garage-pop benda The Blank Tapes. Bilo bi površno svesti Pearl Charles na kopiju dva benda, jer se tu ipak radi o glazbenici i autorici, koja vješto spaja country, pop, folk, disco i psihodeliju u svoj izričaj koji je netko odlično opisao kao „kozmički country“, te nas pritom grije najtoplijim zrakama kalifornijskog sunca. Nakon samo jednog slušanja imat ćete osjećaj kao da ju oduvijek znate.

Celeste – Not Your Muse

Celeste je još jedna glazbenica rođena u Kaliforniji, no nju je život odveo u Veliku Britaniju, rodnu zemlju njezine majke. Možda naslovom albuma ističe kako ne želi biti nečija (ili ničija) muza, očito je da je njoj Euterpa vrlo sklona. Celeste je glazbu otkrila zahvaljujući svojoj obitelji koja je najčešće puštala ploče Elle Fitzgerald, Arethe Franklin i Billie Holiday. Ti se utjecaji čuju u njezinom izričaju, no meni također na pamet padaju Adele, Macy Gray i Amy Winehouse. Kao tinejdžerica, upisala je Varndean College, gdje je, uz gimnazijski program, učila osnove glazbene produkcije. Probila se zahvaljujući BBC-jevoj platformi Introducing, koja je tijekom godina iznjedrila mnoge mlade talente. Dakle, govorimo o mladoj glazbenici koja je godinama usvajala znanje i vještine koje sada pokazuje na svom debitantskom LP izdanju u kojem soul i R’n’B glazbi daje alternativni štih i potpuno suvremeno čitanje. Ne samo što su joj, uz BBC, veliku potporu dali drugi mediji kao što su NME, GQ, Vogue i The Guardian, predvidjevši prošle godine njezin proboj na scenu, nego je prošle godine osvojila nagradu BRIT za zvijezdu u usponu. Već je gostovala u popularnim showovima Jamesa Cordena i Grahama Nortona, stoga je ovaj album tek početak potencijalno uistinu blistave karijere mlade Celeste.

Rhye – Home

Sudeći po komentarima na snimku njihovog koncerta u sklopu NPR-ova programa Tiny Desk, nisam jedina koja je mislila da grupa Rhye ima – pjevačicu. Taj glas zaista ne zvuči kao tipičan muški falsetto, a likovi žene na naslovnicama albuma također djeluju kao uspješna, makar nenamjerna, varka za one koji se ne potrude doznati više o bendu. Iza imena Rhye stoji kanadski vokalist, violončelist i producent Michael Milosh koji predvodi ovaj zanimljiv projekt. Zvuk Rhyea (čitaj: „zvuk raja“) može se opisati kao elegantno stapanje elemenata soula, popa i R’n’B-ja sa suvremenom elektronikom, radi čega Home istovremeno zvuči intimno i rezervirano, nostalgično i prozračno, strastveno i nježno. Dok me Miloshev glas prvo asocirao na Sade, u njegovom glasu ima i sličnosti s nježnijim aspektima vokala Annie Lennox, što ih je pokazala na svom sjajnom albumu Diva, koji sam kao mala obožavala slušati. Iako je mnogima već pun kufer toga što smo stalno doma, album Home nudi vam mogućnost da svoje domove obogatite sofisticiranom i toplom zvučnom kulisom koju nudi Michael Milos.

Arlo Parks – Collapsed In Sunbeam

Debitantski album mlade britanske kantautorice još je jedna jako dobrodošla zraka sunca. Arlo Parks je prvenstveno pjesnikinja. U poeziju se zaljubila kada je kao tinejdžerica pročitala „Howl“ Allena Ginsberga, jednog od najistaknutijih predstavnika bitnika, to jest Beat generacije. Zanimljivo je da je Parks svoje prve snimke objavila za malu londonsku diskografsku kuću, Beatnik Creative. Dakle, prvo se rodila ljubav prema pisanoj i govorenoj riječi. Ljubav prema glazbi razvila se upravo zahvaljujući poeziji, odnosno tome što je recitirala uz beatove. Beat je, izgleda, ključna riječ, čak i u kontekstu nježnog, sjetnog i melodičnog alt-popa koji radi Arlo Parks. Kao i u karijeri Celeste, kod ove mlade umjetnice veliku ulogu je odigrala platforma BBC Introducing, na koju je prijavljivala svoje najranije radove, čime je pridobila pažnju BBC-jeve urednice Jess Iszatt. Svoj prvi nastup imala je u proljeće 2019. na jednom od jačih britanskih festivala, The Great Escape, a potom je nastupila i na BBC-jevoj pozornici u sklopu festivala Glastonbury. Svoju prvu turneju trebala je započeti u ožujku 2020., no jasno je zašto se to nije desilo. Progovarajući o mentalnom zdravlju i bliskim odnosima, Arlo Parks u svojim pjesmama ocrtava kolektivno iskustvo generacije Z. S obzirom na visoke pozicije na ljestvici najprodavanijih albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu i ocjenama kritike, čini se da je Arlo Parks još jedno novo ime na koje trebamo obratiti pozornost.

Still Corners – The Last Exit

Peti album dream-pop dvojca Still Corners, The Last Exit, odličan je soundtrack za dugu vožnju – s ciljem ili bez. Doista, to je bila i njihova namjera: stvoriti album kojim će svoju publiku odvesti na hipnotičko putovanje misterioznim pustinjskim krajolikom. Still Corners spajaju organske, analogne zvuke instrumenata i elemente Americane sa suvremenijim zvucima elektronike, čime stvaraju pomalo psihodeličnu zvučnu sliku koju su nazvali „desert noir“ i koja istovremeno predstavlja stvarne i imaginarne predjele. Zanimljivo je da su se Greg Hughes, koji se doselio iz Texasa u London kako bi se bavio glazbom, i Tessa Murray upoznali upravo na putu, sasvim slučajno. Oboje su se ukrcali u krivi vlak i, kada su izašli na prvoj idućoj stanici, započeli razgovor. Tako su započeli i zajedničko glazbeno putovanje, koje traje već više od deset godina. Still Corners nisu nepoznati zagrebačkoj publici. Imali smo ih prilike čuti u svibnju 2019. godine, kada su nastupili u klubu Boogaloo. Prije nekoliko tjedana objavljeno je da se ovaj dvojac vraća u Zagreb i to 21. listopada. Bilo bi odlično da situacija bude takva da se koncert doista može održati, jer bi uistinu bilo zanimljivo čuti kako The Last Exit zvuči uživo.

Ana Hotko

– Bila sam okružena glazbom i prije no što sam se rodila. Od glazbe živim cijelog života i trudim se, kao radijska novinarka i blogerica, uzvratiti glazbi za sve što mi je pružila.

Foto: Unsplash, PR