Frontman Jonathan banda Zoran Badurina: Moj život je jezero kreativnosti

Ako pratite rock scenu teško da vam je riječki indie band Jonathan, opisan jedino hvalospjevima, promakao. Nakon uspješne američke turneje dečki su se vratili u Hrvatsku, a mi smo “priveli” frontmana Zorana Badurinu na jedan ugodan razgovor. Zoran nas je oduševio i otkrio puno zanimljivog o sebi, glazbi, kreativnosti, duhovnosti, astrologiji…

Nedavno ste se vratili s američke turneje. Nastupili ste i na velikom SXSW-u kao jedini izvođač iz cijele regije. Kakvi su dojmovi, utisci? Kakvi su odnosi u bendu? Kažu da ako želiš vidjeti tko ti je pravi prijatelj trebate otići skupa na jedrenje. Je li to nešto takvo?

Svi utjecaji koje imamo i kako smo se uopće zaljubili u muziku su došli od tamo. I sad se desilo da mi idemo tamo s time što smo čuli od tamo. I klubovi gdje smo svirali tamo su svirali svi naši idoli. Baš je ludo. Mislim da ćemo to pamtit zauvijek. Reakcije su bile baš neočekivano dobre. Otkad smo počeli desio se u Hrvatskoj stvarno neki boom oko tog benda pa nismo bili sigurni je li to tako u Hrvatskoj ili je to dobro i vani. Onda smo po Europi svirali i potvrdilo se da isto ljudi reagiraju, a sad kad smo još i u Ameriku otišli, onda smo rekli – ok valjda je stvarno dobro.

Mi smo svi prijatelji u bendu, čak i većina nas radi zajedno, nekolicina iz benda radi u klubu Život, nekolicina u Radioni, tako da smo baš ispremiješani i isprepleteni sa sto strana. Zato je ta posebna energija. Svi u bendu kažu da nisu to prije osjetili. Nitko nije očekivao da se tako nešto desi s tim bendom, ali zaljubili smo se u to što je izletilo van i zakačili smo se skroz na to.

(c)Sasa Huzjak

I kritika i publika vas jako hvale. Nedavno ste dobili nagradu Rock&Off za pjesmu godine, svirali ste s Editorsima, Killersima… Daje li takav feedback energiju i krila za dalje, pomiče li vlastitu ljestvicu za više i bolje ili nešto treće?

Kad smo izletili onda su nas uspoređivali upravo s tim bendovima. I onda se na kraju još desilo da smo s Editorsima bili na turneji, a s Killersima svirali na Exitu… Možda je sličnost u mjuzi to što smo ista generacija s tim ljudima pa smo vjerojatno imali slične utjecaje, ali mislim da je energija skroz drukčija.

Kad se baviš s nečim kreativnim jako je bitno ne uplesti ego u cijelu priču. Čim se on uplete kreativnost umre i to jezero, kako ga ja nazivam, presuši. Tako da smo se naučili obuzdavati. U slučaju glazbe ego je najveći neprijatelj. I što se tiče komunikacije unutar benda i kreativnosti i samih pjesama na kraju… Kad ideš zdravo, što se više penješ to si skromniji. Ta skromnost je dosta ključna u cijeloj priči.

Treći studijski album To hold je vani. Nastavlja se na prijašnji To love. Možeš li nam približiti koncept i ideju ova dva albuma? Ima li nešto za što se držiš, a da ne možeš pustiti? Što je za tebe ljubav?

Cijela ideja to love bi predstavljala slobodu, individualnost, ljubav, rast itd. A s druge strane to hold je neko zadržavanje i strah. To je ona vječna bitka između srca i uma. Između straha i ljubavi. Nije da jedan dio albuma predstavlja ljubav, a drugi strah, nego se isprepliću te teme. Naravno da zadržavam. Bit cijele priče je prepoznati što to zadržavam i zašto. Obično to bude strah i treba vidjeti što se krije iza toga. Mislim da ljubav služi isključivo rastu. Ljubav je ona poveznica koja te drži skupa, ona služi da naučiš pružit drugome slobodu. Ljubav je isključivo davanje, nikakvo primanje. Ljubav je uživanje u davanju. I ne tražiš ništa, jer time što daješ dobivaš. A bezuvjetna ljubav je jedina ljubav. Sve drugo nije ljubav već očekivanje, kalkuliranje, ja tebi ti meni, to nije ljubav, to je posao.

(c)Sasa Huzjak

Pišeš i pjevaš pjesme na engleskom. Vaša glazba je prepuna energije i emocija i lako se „primi“ na čovjeka. Čini mi se da je na engleskom neke stvari puno lakše reći bez cenzure. Čak i ono ful teško ili društveno „neprihvatljivo“ bude pitko. Misliš li da ćeš ikada napisati pjesmu na hrvatskom?

Oduvijek pišem pjesme na engleskom. Bilo mi je super dok su tekstovi bili jednostavniji. Sad sam osjetio da sam došao do trenutka kad primjećujem da to nije moj materinji jezik i ne mogu se izraziti skroz. Zbog toga mi je žao, ali s druge strane nekad mi se učini da se skrivam iza tog engleskog, da je lakše puno toga reći nego na hrvatskom. A tko zna možda počnem pisati na hrvatskom. Moje pjesme ne nastaju tako da ja sjednem za papir, nego mi radimo muziku zajedno pa kad osjetimo da se nešto desilo odmah snimimo taj prvi moment da ne pobjegnemo od njega, da uhvatimo energiju, a ja odmah počnem pjevati na engleskom. I ako smo ušli u ono jezero kako treba meni izleti na prvoj probi odmah pola teksta. Stvarno je to ludo. Pustiš pjesmi da ti kaže. Kad nema ega onda to stvarno samo izađe, a ti budeš neki radio prijamnik.

Danas je jako popularno biti autentičan, jedinstven, iskren… Što je po tebi iskrenost u stvaranju glazbe?

Ne znam kako ljudi to prepoznaju, ali znam kako ja prepoznam. Čim osjetim da mi neki izvođač, podilazi tu prestaje zanimacija za njega. Kad imam filing da s nekom agendom radi pjesmu to je neiskreno. Kad ideš radit da ispuniš očekivanja pjesme su loše i ne mogu ući u tuđe srce, jer nisu ni došle iz srca. A mislim da je iskreno kad radiš pjesmu iz srca. To je jako jednostavno, ako uspiješ to napravit tako, onda pjesma bude dobra.

Prošle godine je Best Buy odlučio prestati prodavati CD-e, jer se pokazalo da prodaja nosača zvuka opada, dok streaming raste. Vi ste se isto odlučili za streaming i vinil varijantu vaših albuma. Misliš li da je to budućnost glazbe ili ipak pomodarstvo? Treba li po tebi uopće albume objavljivati na fizičkim nosačima zvuka?

Dali smo napraviti prošle godine sva tri albuma na CD-u, jer na koncertima ljudi jako puno pitaju. Nema ih po dućanima, nego ih samo na koncertima prodajemo za fanove kao promo CD-e. Mi nemamo izdavača i dalje smo indie bend. Prvi album je na vinilu izašao pred 6 godina. Bila nam je ideja da na internetu imaš stream, a ako želiš slušati u najboljoj kvaliteti onda je tu ploča. Ne treba samo trendove pratit. Radiš što misliš da je dobro. Ne treba biti niti potpuno autističan, ali treba odabrati ono što ti želiš, a ne ono striktno to se sad radi pa ćemo i mi tako.

U engleskom jeziku se kaže da je Jonathan „a boy with lots of wonderful thoughts that will share anything with you. Will always try to cheer you up even when he may be feeling down to. Suffering in his life has caused a spot of permanent sadness in his eyes, but they shine bright when he smiles. He is a gift from God.“ Možeš li nas upoznati s vašim Jonathanom? Tko je on? Govoriš da je bend Jonathan neka vrsta osobne terapije…

Ovo mi je baš bilo lijepo za pročitati. Ful dobro opisuje. Super mi je kako se signali uvijek dobro poslože. Jonathan je u biti lik do kojeg smo spontano došli zajeb…jedni druge za nekakve mane, ful smo se zavoljeli i onda su se sve te mane i vrline počele pretakati u jednu osobu, koju smo nazivali Jonathan. Ja sam to predložio, jer sam imao s mamom jednu smiješnu situaciju kad mi je najbolji frend sreo mamu i ona njega pita di je Jonathan, a mislila je na mene. Tada je ful voljela knjigu Galeb Jonathan Livingston. Pouka te knjige je ono što ja govorim. Mudra je. Mislim da se upravo ta energija osjeti u našim pjesmama. Bend me stvarno preporodio. Bio sam baš na nekom lošem mjestu kad je sve to krenulo i imam filing kao da mi je stvarno bio dar od Boga. Prvi put mi se desilo da sam stvarno zaronio negdje i osjetio sam toliku zahvalnost što mi je dopušteno ući u to jezero koje me baš ozdravilo.

© Sasa Huzjak

Unatoč pregrštu odličnih pjesama čini mi se da je Maggie ipak još uvijek najveći hit. Tko je Maggie? Mačka, čovjek, pas?

Nisam nikad nikome to javno otkrio. Maggie je naša mačka. U obitelji se desila tragedija i bilo je teško i u trenutku kad sam svjesno odlučio okrenuti novi list u životu, kad smo prodali stan i otišli u novi život, na taj dan preseljenja je umrla Maggie koja je živjela s nama 20 godina. I ona mi je neki simbol za things are finally moving on… Napokon idemo dalje. Kad je ona otišla, kao da je završilo neko razdoblje.

A tko je Zoran Badurina? Prilično si kreativan na više levela. Glazbenik, umjetnik, drvo, interijeri, Život, Radiona… Od kuda stiže ta kreacija? Što te najviše inspirira? Osobno smatram da svi imamo neku misiju da oplemenimo svijet i ljude oko nas te tako zajedno rastemo. Što bi ti rekao da je tvoja misija?

To je sve jako povezano, to isto jezero o kojem govorim. To je život. To je ljubav. Kad vjeruješ životu. Povjerenje. Da znaš da te neće zgaziti. Kad osjetiš da je život dobronamjeran prema tebi. Sve se to desilo odjednom u istom mjesecu. Nisam ni znao da to mogu. Otkad znam za sebe crtao sam, uređivao, brat i ja smo bili ugostitelji, onda je on umro i to je ta priča koja je meni promijenila život, gdje onda godinu dana nisam ništa radio, nikog vidio, samo sam meditirao, čitao knjige, bio sam na osami, svaki sam dan na rivi sjedio cijeli dan i tu se nešto desilo. Kroz meditacije sam imao neke doživljaje koje je teško opisati. Onda sam nazvao frenda koji je radio nešto s drvetom da bi i ja s njim. I uvijek su me privlačili ti kafići da ih uredim. Prvo što smo radili je Cuker & Caffe. I taj je birc eksplodirao i onda sam odjednom imao puno posla. Onda sam pokrenuo Radionu, sad nas je 11. Uređujemo interijere. Svaki dan se pitam koja je moja misija, jer mi je teško vjerovati da mi se sve ovo slučajno izdešavalo. Kad te život tako nagradi moraš se zapitati zašto.

Gdje nikada nisi planirao biti? Vjeruješ li u sudbinu ili si skloniji mišljenju da sami kreiramo naš život? Posebno mi je zapala za oko crtica iz tvog života da se baviš astrologijom. Koliko ti znanje astrologije pomaže da razumiješ i prihvatiš neka kretanja i događaje u vlastitom životu i u konačnici samog sebe?

Odgovor što je život sam tražio kroz fiziku, psihologiju, sociologiju…onda me sve to odvelo u duhovnost. Počeli su pričat priču koja je sve više mirisala. Ta znanja su mi se super sklopila u astrologiji, koja je alat s kojim još malo mijenjam sliku i manipuliram znanjem. Pomaže mi da produbim dalje to znanje. Objašnjenje sudbine koje mi se najviše svidjelo je da sudbina funkcionira dok si nesvjestan. Što se više osvješćuješ ona sve manje funkcionira. Sudbina je kao neka matrica koja ti je postavljena i dok si nisko u svijesti većina odradi tu postavljenu matricu. Kako rasteš u svijesti oslobodiš se te matrice i malo proviriš van iz toga. Tu počinje izbor i slobodna volja. Znanje astrologije mi je pomoglo da prihvatim sebe, jer je sve jasnije kad znaš čitati kartu, to je kao da čitaš knjigu života. Onda za neke stvari koje si zamjeraš malo popusti ta krivnja, jer vidiš da je to bilo zadano da bude tako. Nije da te lišava odgovornosti, ali makar te malo krivnje riješi. Dovoljno da udahneš i možeš to riješiti. Jer dok te krivnja drži zakopan si. Zeznuto je s duhovnošću, jer ju vrlo lako možeš koristiti kao izliku za svoje ponašanje, a to je najgore što se može desiti. Sve je tu da ti pomogne da prihvatiš odgovornost. Teško je nesvjesne procese u sebi osvijestiti. Želiš pogledati sebe kakav stvarno jesi, a gledaš se kroz nesvjesne procese i onda stalno vidiš istu sliku.

© Sasa Huzjak

Svi doživljavamo Rijeku kao najrokerskiji grad u RH. Kako bi opisao glazbenu scenu Rijeke danas?

Rijeka je nekad bila superprogresivan rokerski grad, gdje se desio neki pomak i baš sam ponosan na taj dio Rijeke, ali to već više od 20 godina ne postoji. Bilo tko tko je iz Rijeke nešto još je iz 90-ih, Let3, Urban i tako dalje. Ne volim kad se mlati po staroj slavi i po praznoj slami, nemojmo se lagat, 20 godina se nije ništa pametno dešavalo što se tiče scene, čak se konstantno gasi ta scena. Ovo što mi radimo, mi smo isto iz 90-ih, ovo je novi bend, ali smo mi svi ljudi koji smo već u 90-ima svirali. Ta nova scena jednostavno ne postoji. Rijeka po tom pitanju živi jedan ciklus pada, ali ne treba ni to tragično shvaćati, jer mislim da je sve u ciklusima. Ona Rijeka u kojoj sam ja odrastao je bila izvan svojih mogućnosti. Ne znam niti jedan drugi grad koji je imao toliko stanovnika, a da je imao 100 bendova i da je stalno frcalo posvuda od te energije. I dalje je Rijeka predivna, ali ne mogu baš pohvatat tu novu generaciju. To je sad njihov svijet. Malo mi je preautističan za moj ukus. Ali s druge strane razumijem, jer je internet po meni najveća promjena koja se ikad desila na svijetu. Svaka velika stvar mora naći svoje mjesto u ekosistemu. Prvo ga poremeti dok ne nađe svoje mjesto i onda ide dalje. Nadam se da nećemo zauvijek ovako hodati po cesti buljeći u mobitel, to će morati negdje sjesti na mjesto.

Kakvi su planovi s Jonathanom za dalje? Gdje vas možemo čuti u skoroj budućnosti?

Prvi sad koncert je 27.4. u Rijeci u Pogonu kulture. To nam je prvi otkad smo se vratili iz Amerike pa nam je drago da je u Rijeci. Onda kreće ljeto i masu toga, sve po regiji, Beerfest u Zagrebu, Vintage Industrial Bar na zimu…

Razgovarala Indira Juratek