Meditacija i misli: Zašto cilj meditacije nije prestati misliti

Cilj meditacije nije nužno zaustaviti misli, nego razviti svjesnost o njihovoj prirodi i utjecaju na naše osjećaje i ponašanje. Prema Buddhinu učenju, korisne misli temelje se na dobroj volji, suosjećanju i odricanju od žudnje, dok misli zle volje, okrutnosti i osjetilne žudnje mogu produbljivati patnju. Redovitom meditacijom učimo prepoznavati vlastite misaone obrasce, ne poistovjećivati se sa svakom mišlju te postupno njegovati one koje pridonose unutarnjem miru i dobrobiti.

Često se za meditaciju smatra da je stanje bez misli. I ponekad to zaista i jest. Međutim, to je samo jedan dio priče. Meditacija služi kako bismo dubinski promijenili naše živote i naučili živjeti mudro, svrhovito i zadovoljno. To podrazumijeva i sposobnost da djelujemo u svijetu, a da pritom ne stvaramo patnju ni sebi ni okolini. A budući da je naše djelovanje pod snažnim utjecajem naših misli, jedna od funkcija meditacije je naučiti misliti zdrave misli.

Misli nisu loše ni pogrešne

Na zapadu govorimo o pet osjetila: vidu, sluhu, njuhu, okusu i dodiru. Na istoku se najčešće prepoznaje šest osjetilnih područja, pri čemu se uz navedenih pet osjetila ubraja i um. To znači da se um promatra kao osjetilna sposobnost, slično kao vid ili sluh. Kao što je prirodno da zdravo oko vidi, a uho čuje, tako je prirodno i da um misli. To samo po sebi nije ni loše ni pogrešno.

Trik je naučiti prepoznati koje su misli korisne, koje vode našoj dobrobiti i dobrobiti drugih ljudi, a koje su nekorisne te vode našoj nesreći i nesreći drugih.

Korisne i nekorisne misli

Služeći se Buddhinim učenjem, možemo prepoznati tri vrste zdravih i korisnih misli: misli dobre volje (tj. ljubavi), misli suosjećanja i misli odricanja.

Nasuprot njima, Buddha prepoznaje tri vrste nezdravih i nekorisnih misli: misli zle volje, misli okrutnosti i misli osjetilne žudnje.

Primjer: netko nam učini nešto bolno, a naša je reakcija da počnemo misliti ružno i lijepiti toj osobi najrazličitije uvrede – to je misao zle volje.

U trenu kad uvrede prerastu u zamišljanje svih šamara koje bismo podijelili i bombi koje bismo pobacali po uredu ili u prometu – to su misli okrutnosti.

Zbog svih tih bolnih i potencijalno preplavljujućih misli poželimo malo ugode pa je pokušamo pronaći, primjerice, u hrani, iako tijelo nije gladno – to je primjer osjetilne žudnje.

Naš bi zadatak bio prepoznati to i kontemplirati ovako:

Ove misli ne vode mojoj radosti, vode mojoj patnji.
Ove misli ne vode radosti drugih, vode k patnji drugih.
Ove misli opstruiraju mudrost i uzrokuju degradaciju i poteškoće.

Naravno, istu kontemplaciju možemo uposliti i kad prepoznamo da su misli zle volje i okrutnosti usmjerene prema nama samima.

Dok tako kontempliramo, već mijenjamo nekorisne misli za korisne. Dok tako kontempliramo, možemo postupno oslabiti njihovu snagu.

Ovdje vidimo i da ovo nije poziv na masku duhovnosti koja voli sve u svakom trenutku; ovo je poziv na mudro razumijevanje.

Korisne i zdrave misli su izbor

Ako nas je netko vrijeđao ili povređivao i neprirodno nam je omotati ideju te osobe u misli ljubavi i suosjećanja – ne moramo.

Ali umjesto da mislimo misli mržnje ili zamjeranja prema drugima, možemo prepoznati da smo u tom trenutku mi ti koji patimo. Tada bi bilo mudro usmjeriti ljubav i suosjećanje prema nama samima. Za naše dijelove koji pate i kojima je potrebno da se pobrinemo za njih.

Misli mržnje i zamjeranja prema drugima povećavaju neugodu i bol u našem vlastitom tijelu – zapravo produbljuju patnju.

Misli ljubavi i suosjećanja prema nama samima mogu pomoći da se s više topline i brižnosti odnosimo prema povredi – zapravo njeguju nas.

Dakle naša odgovornost je izabrati. Biranjem blagotvornih i korisnih misli prestajemo biti žrtve i utječemo na našu percepciju, osjećaje, djelovanje i na kraju, način života.

Međutim, navike uma su jake i potrebno je konstantno ulagati napor kako bismo ih promijenili. Zato je važna kontinuirana meditacijska praksa, po mogućnosti na dnevnoj bazi. Više o tome u videu u nastvku.

Za ponijeti sa sobom

Na jednom predavanju sam čuo da svaku misao možemo tretirati kao izmišljotinu, čak i da bismo riječ misao mogli zamijeniti riječju izmišljotina. Ovakva formulacija prvenstveno ukazuje na to da ne moramo svaku misao odmah prihvatiti kao istinitu ili kao naredbu. Naš je zadatak prepoznati koje su izmišljotine korisne i služe dobrobiti nama i okolini, a koje je izmišljotine bolje prestati hraniti svojom pažnjom i naposljetku potpuno otpustiti.

O meditaciji i odricanju: Zašto nas je strah odricanja?

Prepoznavanje: prvi korak ka slobodi

Činiti ili ne činiti: kako meditacija mijenja našu svakodnevnicu?

Foto: Magnific