Matrescencija: Zašto rođenjem djeteta nastaje i nova žena?

Rođenjem djeteta ne započinje samo jedan novi život. Započinje i duboka transformacija žene koja postaje majka. Taj proces ima svoje ime – matrescencija. Obuhvaća promjene u tijelu, emocijama, identitetu, odnosima i načinu na koji žena doživljava samu sebe. Iako je riječ o jednom od najznačajnijih životnih prijelaza, o njemu se još uvijek govori znatno manje nego o trudnoći i porodu.

Kada sam prvi put bila trudna, nisam mogla dočekati trenutak kada ću postati majka. Pripremala sam se za porod, zamišljala susret sa svojom bebom i pokušavala predvidjeti kako će izgledati naš zajednički život. Najviše sam razmišljala o tome kako ću roditi. Nitko me, međutim, nije pripremio na činjenicu da će se istodobno sa mnom događati još jedno rođenje. Ono koje neće trajati nekoliko sati, nego mjesecima pa i godinama.

U svojoj kolumni za Journal.hr, objavljenoj 2020. godine, napisala sam rečenicu koja i danas najbolje opisuje moje prvo iskustvo majčinstva: „Nisam ni slutila da ću lako roditi, ali da ta beba neće lako roditi svoju majku.”

Sjećam se dugih zimskih noći, svjetala na brdu preko puta naše kuće koja su se jedno po jedno gasila dok smo moja djevojčica i ja ostajale budne. Ona je plakala, ja sam je pokušavala umiriti, a onda bih i sama počela plakati. Dojenje je bilo bolno, fizički oporavak spor, sna gotovo da nije bilo. Voljela sam svoje dijete, ali nisam razumjela što se događa sa mnom. Nedostajala mi je žena kakva sam bila prije poroda. Nedostajao mi je moj život, a istodobno me proganjala krivnja što uopće mogu osjećati takvo što.

Danas, s iskustvom dvaju poroda i mnogo godina majčinstva iza sebe, znam da je velik dio onoga što sam tada proživljavala pripadao dubokoj transformaciji o kojoj gotovo ništa nisam znala. Ta transformacija ima ime. Zove se matrescencija.

Što je matrescencija i zašto je uspoređujemo s adolescencijom?

Pojam matrescence uvela je američka medicinska antropologinja Dana Raphael sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako bi opisala proces postajanja majkom. Naziv je oblikovan po uzoru na adolescenciju, razvojno razdoblje tijekom kojeg dijete postupno postaje odrasla osoba.

Matrescencija je proces psihološke, emocionalne, tjelesne i društvene transformacije kroz koji žena prolazi postajući majkom. Poput adolescencije, uključuje promjene identiteta, odnosa, prioriteta i doživljaja vlastitog tijela. Započinje već tijekom trudnoće, a može se nastaviti godinama nakon poroda. Matrescencija nije isto što i postporođajna depresija, nego prirodan razvojni proces tijekom kojeg žena postupno oblikuje svoj majčinski identitet.

Kao što adolescencija uključuje tjelesne, hormonalne, psihološke i društvene promjene, tako i matrescencija obuhvaća složenu reorganizaciju ženina života i identiteta.

Raphael je upozoravala na važnu činjenicu: rođenje djeteta ne znači da je žena istoga trenutka u potpunosti psihološki postala majka.

Majčinski identitet razvija se kroz iskustvo, odnose, prilagodbu i vrijeme. Suvremena istraživanja taj prijelaz sve češće promatraju kao zasebno razvojno razdoblje koje zaslužuje jednaku pozornost kao druge velike životne promjene.

Upravo je usporedba s adolescencijom toliko važna. Od adolescenta ne očekujemo da se preko noći snađe u svim promjenama vlastitog tijela, emocija i društvene uloge. Razumijemo da mu treba vrijeme da upozna novu verziju sebe. Kada žena postane majka, društvo često očekuje suprotno. Od nje se gotovo podrazumijeva da će odmah znati što treba raditi, da će razumjeti potrebe svojeg djeteta, da će biti emocionalno ispunjena i da će se prirodno prilagoditi potpuno drukčijem načinu života, dok se ona tek upoznaje s osobom koja postaje.

Matrescencija pritom nije ograničena na nekoliko tjedana nakon poroda. Može započeti već tijekom trudnoće, a promjene identiteta, odnosa i životnih prioriteta nastavljaju se razvijati tijekom prvih godina majčinstva. Nije riječ o strogo određenom razdoblju s univerzalnim fazama kroz koje svaka žena mora proći. Svaka majka ima vlastitu priču, vlastitu povijest, okolnosti i ritam prilagodbe.

Što se događa u tijelu i mozgu žene koja postaje majka?

Trudnoća i razdoblje nakon poroda donose neke od najintenzivnijih fizioloških promjena u životu žene. Razina hormona, uključujući estrogen i progesteron, tijekom trudnoće značajno raste, a nakon poroda naglo se mijenja. Istodobno se mijenjaju obrasci spavanja, energetske potrebe organizma, metabolizam i fiziološki procesi povezani s dojenjem i oporavkom.

Te promjene ne događaju se izolirano. One utječu na emocionalnu osjetljivost, sposobnost nošenja sa stresom i svakodnevno funkcioniranje. Tijelo se oporavlja od trudnoće i poroda, dok žena istodobno preuzima odgovornost za biće koje o njoj gotovo potpuno ovisi.

Suvremena neuroznanstvena istraživanja pokazuju i da trudnoću te rano majčinstvo prate promjene u strukturi i funkcionalnoj organizaciji mozga. Posebno su zanimljiva područja povezana sa socijalnom spoznajom, obradom emocija i razumijevanjem potreba drugih. Dio tih promjena može se zadržati i nakon trudnoće, iako znanost još istražuje njihovo trajanje i individualne razlike.

Važno je razumjeti da promjene u mozgu ne znače gubitak sposobnosti niti da se svaka žena mora osjećati ili ponašati na određen način. One su dio složenog procesa prilagodbe.

I dok se u popularnoj kulturi majčinstvo često prikazuje kao prirodno stanje u kojem žena intuitivno zna sve što treba, stvarnost je znatno složenija. Majčinstvo uključuje učenje. Učenje djetetovih potreba, vlastitih granica, novog odnosa prema tijelu i drukčijeg načina života. Biologija stvara određene preduvjete, ali iskustvo majčinstva oblikuje se i kroz odnose, podršku, kulturu, životne okolnosti te ženinu osobnu povijest.

Psihološka transformacija: Tko sam ja sada kada sam majka?

Jedna od najdubljih promjena tijekom matrescencije odnosi se na identitet. Žena koja je prije rođenja djeteta imala vlastiti ritam, slobodu, profesionalne ambicije, prijateljstva, interese i partnerski odnos odjednom se nalazi u stvarnosti u kojoj su potrebe druge osobe često važnije i hitnije od njezinih. To ne znači da njezin prethodni identitet nestaje. No način na koji ga može živjeti često se radikalno mijenja.

U prvim mjesecima majčinstva mnoge žene osjećaju da su izgubile kontakt s dijelovima sebe koji su im nekada bili važni. Nedostaju im spontanost, slobodno vrijeme, mir, profesionalna ostvarenja, vlastito tijelo ili jednostavno mogućnost da nekoliko sati ne budu nikome potrebne. Takvi osjećaji mogu postojati istodobno s dubokom ljubavlju prema djetetu.

Sjećam se koliko mi je teško bilo priznati da želim svoj život natrag. Ta me misao ispunjavala krivnjom jer sam vjerovala da bih, kao majka koja je toliko željela dijete, trebala biti samo sretna. Nisam tada razumjela da mogu beskrajno voljeti svoju djevojčicu i istodobno tugovati za životom koji sam poznavala.

Psihologija takva iskustva promatra kroz proces promjene identiteta, a važan dio te promjene jest sposobnost prihvaćanja proturječnih emocija. Žena može osjećati zahvalnost i iscrpljenost, nježnost i frustraciju, radost i tugu, povezanost i potrebu za samoćom. Emocionalna ambivalentnost sama po sebi nije znak da nešto nije u redu s majkom ili njezinim odnosom prema djetetu. Ona može biti razumljiv dio prilagodbe velikoj životnoj promjeni.

Matrescencija nas zato poziva da drukčije razmišljamo o majčinstvu. Umjesto da od žene očekujemo povratak na staro, možemo joj pomoći da upozna i oblikuje svoj novi identitet, u kojem ima mjesta i za majku i za sve ostale dijelove njezine osobnosti.

Matrescencija nije isto što i postporođajna depresija

Ovu razliku smatram posebno važnom jer sam i sama nakon prvog poroda prošla kroz razdoblje intenzivne tuge, plačljivosti, straha i osjećaja krivnje.

Matrescencija je razvojni proces, a ne medicinska dijagnoza. Ona opisuje transformaciju kroz koju žena prolazi postajući majkom, neovisno o tome doživljava li to razdoblje kao pretežno pozitivno, zahtjevno ili emocionalno vrlo složeno.

Postporođajna tuga, poznata kao baby blues, obično se javlja tijekom prvih dana nakon poroda. Može uključivati plačljivost, promjenjivo raspoloženje, razdražljivost i emocionalnu osjetljivost. Najčešće se povlači unutar dva tjedna.

Postporođajna depresija ozbiljnije je stanje koje može uključivati dugotrajnu tugu, gubitak interesa i zadovoljstva, izraženu tjeskobu, osjećaj bezvrijednosti, poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju i povezivanju s djetetom. Može se razviti tijekom trudnoće ili nakon poroda i zahtijeva stručnu procjenu i odgovarajuću podršku.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, približno 13 % žena u svijetu nakon poroda doživljava neki oblik mentalnog poremećaja, najčešće depresiju. Ta je razlika važna i zato što razumijevanje matrescencije ne smije dovesti do umanjivanja ozbiljnih psihičkih poteškoća. Dugotrajna tuga, intenzivna tjeskoba ili nemogućnost svakodnevnog funkcioniranja nisu nešto što žena mora jednostavno izdržati. Ako se simptomi pojačavaju ili traju dulje od dva tjedna, važno je obratiti se liječniku ili stručnjaku za mentalno zdravlje.

Jednako je važno ne proglašavati svaki trenutak tuge ili preispitivanja znakom depresije. Majčinstvo je velika promjena, a prilagodba na nju uključuje čitav raspon ljudskih emocija.

Kako majčinstvo mijenja partnerski odnos i odnose s drugima?

Dolazak djeteta mijenja dinamiku gotovo svih važnih odnosa u ženinu životu. Partnerski odnos dobiva novu dimenziju, a svakodnevica se organizira oko potreba novorođenčeta. Vrijeme za razgovor, intimnost i zajedničke aktivnosti često se smanjuje, dok se odgovornosti i potreba za dogovaranjem povećavaju.

Posebno osjetljivo pitanje postaje raspodjela brige. Iako oba roditelja mogu biti jednako predana djetetu, fizički oporavak od poroda, dojenje i društvena očekivanja često znače da majka preuzima veći dio neposredne skrbi, osobito u početku.

Uz fizički rad postoji i onaj manje vidljiv: stalno razmišljanje o tome kada je dijete posljednji put jelo, koliko je spavalo, što mu treba, kada je sljedeći pregled i što sve treba organizirati. Taj mentalni teret može biti iznimno iscrpljujući. Zbog toga podrška partnera ne bi trebala biti shvaćena kao povremena pomoć majci, nego kao zajednička odgovornost za dijete, dom i obiteljski život. Važno je znati da praktična pomoć i emocionalna podrška nisu uvijek isto te da žena može biti okružena ljudima, a ipak se osjećati usamljeno u onome što proživljava.

Matrescencija može promijeniti i odnos žene prema vlastitoj majci. Dolaskom djeteta često se ponovno otvaraju pitanja vlastitog djetinjstva, odgoja, obiteljskih obrazaca i iskustava koja smo smatrali davno razriješenima. Žena počinje promatrati svoju majku iz drukčije perspektive, a istodobno odlučuje kakva majka sama želi biti.

Neki se odnosi tijekom tog razdoblja produbljuju, drugi postaju zahtjevniji. Mijenjaju se prijateljstva, granice, potrebe i očekivanja. Sve je to dio šire društvene transformacije koju matrescencija obuhvaća.

Potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete, ali potrebno je cijelo selo i da se rodi majka

Afrička poslovica koja kaže da je potrebno cijelo selo da se odgoji dijete odavno je pronašla svoje mjesto u razgovorima o roditeljstvu. No njezin drugi, jednako važan dio često zaboravljamo: potrebno je cijelo selo i da bi se rodila majka.

Tijekom najvećeg dijela ljudske povijesti rađanje i podizanje djece odvijalo se unutar širih zajednica. Više generacija živjelo je zajedno ili u neposrednoj blizini, a briga za novorođenče i ženu koja je rodila nije bila isključiva odgovornost jedne osobe. Majke, bake, sestre, susjede i druge žene sudjelovale su u svakodnevnim poslovima, prenosile iskustva i omogućavale rodilji vrijeme za oporavak.

U mnogim kulturama i danas postoje običaji prema kojima se prvih trideset ili četrdeset dana nakon poroda smatra posebnim razdobljem odmora, njege i zaštite majke. Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) prepoznaje važnost takve podrške te naglašava da postporođajna skrb mora obuhvatiti fizičku, psihološku i društvenu dobrobit žene, a ne samo medicinski pregled nekoliko tjedana nakon poroda.

Suvremeni način života značajno je promijenio obiteljsku strukturu. Mnoge žene žive daleko od svojih roditelja i rodbine, partneri se relativno brzo vraćaju na posao, a svakodnevna briga za dijete odvija se iza zatvorenih vrata stanova i kuća. Istodobno, društvo od majke očekuje da se brzo oporavi, vrati svojem izgledu, nastavi profesionalni život i s lakoćom odgovara na sve potrebe djeteta.

U svojoj kolumni iz 2020. godine pisala sam o tome koliko je gubitak zajednice važan za razumijevanje suvremenog iskustva majčinstva. I danas vjerujem da je usamljenost jedan od najtežih aspekata tog prijelaza. Nedostatak podrške može povećati psihološko opterećenje i pridonijeti razvoju emocionalnih poteškoća, premda postporođajna depresija ima složene i višestruke uzroke.

Majci nisu potrebni samo savjeti o tome kako njegovati dijete. Potrebno joj je da netko njeguje i nju. Da joj pripremi obrok. Da preuzme kućanske poslove. Da joj omogući nekoliko sati neprekinutog sna. Da je sasluša bez potrebe da odmah ponudi rješenje. Da je pita kako se osjeća i doista želi čuti odgovor.

Faze matrescencije: Kako se razvija novi majčinski identitet?

Iako matrescencija nema univerzalno prihvaćene, strogo određene faze, njezin se razvoj može razumjeti kroz nekoliko međusobno povezanih procesa. Oni se ne odvijaju nužno istim redoslijedom, niti svaka žena prolazi kroz njih jednakim intenzitetom.

Od očekivanja do stvarnosti

Prvi važan prijelaz započinje još tijekom trudnoće, kada žena stvara predodžbu o sebi kao majci. Na tu sliku utječu njezina osobna iskustva, odnos s vlastitom majkom, obiteljski obrasci, društvene vrijednosti i očekivanja okoline.

Nakon poroda zamišljeno majčinstvo susreće se sa stvarnim iskustvom. Dijete ima vlastiti temperament i potrebe, porod možda nije prošao prema planu, dojenje može biti zahtjevno, a emocionalne reakcije drukčije od očekivanih.

Razlika između idealizirane slike i stvarnosti može izazvati razočaranje, zbunjenost ili osjećaj osobnog neuspjeha. Upravo je zato važno da žene već tijekom trudnoće dobiju realistične informacije o emocionalnim i psihološkim promjenama koje ih očekuju.

Preispitivanje i reorganizacija identiteta

Sljedeći proces odnosi se na postupno usklađivanje dotadašnjeg života s novom ulogom. Žena otkriva kako se njezine potrebe, vrijednosti, odnosi i prioriteti mijenjaju.

Za neke je to razdoblje snažne povezanosti s djetetom i osjećaja ispunjenosti. Druge se suočavaju s tugom zbog gubitka slobode, profesionalnog kontinuiteta ili vremena za sebe. Mnoge doživljavaju oboje.

Tijekom tog procesa žena uči da ne mora birati između vlastitog identiteta i majčinstva. Potrebno je vrijeme da se različiti dijelovi njezina života ponovno povežu u cjelinu koja za nju ima smisla.

Razvijanje sigurnosti u vlastitu majčinsku ulogu

S iskustvom dolazi i postupno razvijanje samopouzdanja. Žena sve bolje upoznaje svoje dijete, njegove potrebe i način komunikacije. Počinje više vjerovati vlastitim procjenama i lakše razlikovati korisne savjete od očekivanja koja joj ne odgovaraju.

Taj proces nije linearan. Svaka nova razvojna faza djeteta donosi nove izazove, a osjećaj sigurnosti može se mijenjati ovisno o okolnostima.

Važno je pritom naglasiti da osjećaj povezanosti s djetetom ne mora nastati odmah nakon poroda. Kod nekih žena razvija se postupno, kroz svakodnevnu bliskost, dodir, njegu i upoznavanje. To ne umanjuje vrijednost njihova majčinstva.

Integracija majčinstva u vlastiti život

S vremenom mnoge žene počinju osjećati da majčinstvo više nije potpuno nova i nepoznata uloga, nego sastavni dio njihova identiteta.

To ne znači povratak osobi kakva je žena bila prije poroda. Iskustvo majčinstva često mijenja njezine vrijednosti, način donošenja odluka, odnos prema vlastitom tijelu i razumijevanje bliskosti.

Integracija znači da žena postupno pronalazi način da bude majka, ali i partnerica, prijateljica, profesionalka, kreativna osoba i sve ono što želi biti.

Drugo dijete, druga matrescencija

Moje iskustvo drugog poroda bilo je drukčije od prvog. U majčinstvo više nisam ulazila bez iskustva, znala sam mnogo više o potrebama novorođenčeta, ali i o vlastitim emocionalnim reakcijama. Istodobno sam se suočila s novim okolnostima i fizičkim izazovima. Nakon drugog poroda doživjela sam ozbiljno krvarenje, zbog čega je fizički oporavak zahtijevao dodatnu pozornost. To me još jednom podsjetilo koliko su ženino tijelo i njegove potrebe važni u razdoblju koje se gotovo u potpunosti usmjerava na dijete.

Drugo majčinstvo nije jednostavno ponavljanje prvoga. Obiteljska se dinamika mijenja, potrebe starijeg djeteta ostaju prisutne, a roditelji pokušavaju uspostaviti novu ravnotežu.

Iako žena već ima razvijen majčinski identitet, dolazak svakog novog djeteta može pokrenuti dodatni proces prilagodbe. Mijenjaju se odnosi među članovima obitelji, raspodjela vremena, odgovornosti i emocionalna dostupnost.

Zbog toga matrescenciju ne bismo trebali promatrati samo kao prijelaz iz života bez djece u majčinstvo, nego i kao proces koji se može ponovno aktivirati tijekom različitih razdoblja obiteljskog života.

Kako možemo pružiti podršku ženi koja prolazi kroz matrescenciju?

Razumijevanje matrescencije ima stvarnu vrijednost tek kada promijeni način na koji se odnosimo prema ženama tijekom trudnoće i nakon poroda.

Priprema za majčinstvo trebala bi obuhvatiti mnogo više od informacija o porodu, dojenju i njezi novorođenčeta. Ženama je potrebno govoriti i o emocionalnim promjenama, odnosima, seksualnosti, promjenama identiteta, mogućoj usamljenosti i važnosti podrške.

Jednako je važno da partneri i članovi obitelji razumiju kako se prilagodba ne završava izlaskom iz rodilišta. Prema preporukama ACOG-a, postporođajna skrb trebala bi biti kontinuiran proces, s prvim kontaktom sa zdravstvenim stručnjakom tijekom prva tri tjedna i sveobuhvatnom procjenom najkasnije dvanaest tjedana nakon poroda. Ta procjena treba uključivati emocionalno stanje, san, fizički oporavak, seksualnost i druge aspekte ženine dobrobiti.

Podrška se, međutim, ne može svesti samo na zdravstveni sustav. Potrebna je i svakodnevna, konkretna pomoć. Partner koji ravnopravno preuzima odgovornost za dijete i kućanstvo, prijateljica koja donosi ručak, baka koja omogućuje majci odmor ili osoba koja će bez osuđivanja saslušati njezine strahove mogu značajno olakšati razdoblje prilagodbe.

Važno je i da žena zadrži pravo na vlastite potrebe. Vrijeme za odmor, kretanje, druženje, kreativnost ili samoću nije suprotstavljeno majčinstvu. Ono je dio njezine dobrobiti.

Osobito je važno prestati promatrati traženje pomoći kao znak nesposobnosti. U kulturi koja često veliča majku koja sve može sama, prihvaćanje podrške zahtijeva i promjenu duboko ukorijenjenih očekivanja. Nijedna žena ne bi trebala dokazivati svoju vrijednost kroz količinu iscrpljenosti koju može podnijeti.

Rođenjem djeteta ne završava priča o ženi – Započinje njezino novo poglavlje

Prošlo je mnogo godina otkako sam u dugim zimskim noćima gledala svjetla na brdu i pitala se hoću li se ikada ponovno osjećati kao ja. Danas razumijem da se nisam trebala vratiti ženi kakva sam bila prije rođenja svoje djece. Trebalo mi je vrijeme da upoznam ženu koja sam postajala.

Majčinstvo me promijenilo na načine koje nisam mogla predvidjeti. Donijelo mi je iskustva duboke ljubavi, nježnosti i povezanosti, ali i susrete s vlastitim strahovima, granicama, ranjivošću i snagom. Naučilo me mnogo o odgovornosti, strpljenju i odnosima, ali i o važnosti očuvanja vlastitog identiteta.

Voljela bih da sam prije prvog poroda znala za matrescenciju. Da mi je netko objasnio kako se majka ne rađa dovršena, kako se povezanost s djetetom razvija i kako ljubav ne isključuje umor, tugu, frustraciju ili čežnju za vlastitim prostorom. Voljela bih da sam znala da ne moram odmah razumjeti sve što osjećam.

Zato mi je danas toliko važno govoriti o ovom procesu. Ne iz želje da bi se majčinstvo prikazalo težim nego što jest, nego kako bismo ženama omogućili da ga žive bez dodatnog tereta nerealnih očekivanja. Kada se rodi dijete, rađa se i majka. Djetetu pružamo vrijeme, nježnost, strpljenje i bezuvjetnu brigu dok raste. I žena koja se upravo rodila kao majka zaslužuje isto.

Više tekstova o trudnoći, majčinstvu, emocionalnim promjenama i svim izazovima i ljepotama ovog jedinstvenog životnog iskustva pronađite u našoj rubrici TRUDNOĆA & MAJČINSTVO.

 

 

Foto: Pexels