Kristina Krepela: Jedino mijenjajući sebe možemo promijeniti svijet u kojem živimo

 

Predivna glumica Kristina Krepela ne osvaja samo ljepotom i glumačkim talentom, već i svojom mekom, nježnom, a tako odvažnom osobnošću i životnom mudrošću. 

Iako joj je proteklih nekoliko mjeseci zaista izvuklo tlo pod nogama i suočilo ju s mnogim teškim situacijama, ona je iz svega izašla snažnija i hrabrija. Baš poput omiljenog Disneyevog lika Else, čiji je Kristina glas u hrvatskoj sinkronizaciji, ona je pravi uzor svim ženama koje njeguju autentičnost, koje se usude pogledati strahu u oči i živjeti život pun veselja, radosti, plesa i smijeha. Kako je provela vrijeme potresa i karantene, što je iz svega naučila, o glumi, ženama i herojima, ali i o meditaciji i duhovnosti pročitajte u intervju u nastavku.

1. Kako si provela ova neobična i luda vremena?

Moram priznati da sam, kad je počela ova cijela suluda situacija i karantena, imala prilično dobar plan i ideju o tome što ću sve raditi za to vrijeme i bila apsolutno mirna po pitanju svega što se počelo događati. Nisam osjećala nikakav strah ili bilo kakav oblik nelagode i tjeskobe niti imala misli o strahovima vezanim za egzistenciju. Kao glumica sa statusom slobodnog umjetnika i 24 godine radnog staža u struci, cijelo vrijeme sam na vjetrometini i svih tih godina moj život je bio sve samo ne siguran. Međutim, svi moji planovi “pali su u vodu” u jutro 22.3. Život mi je odlučio dati novu lekciju za koju sam očito bila spremna. Deset sekundi je bilo dovoljno da ostanem bez stana u kojem sam živjela, sa svim stanarima zgrade nađem se na ulici i u šoku promatram kako snijeg pada po dijagonalnoj pukotini nosećeg zida naše zgrade i razrušenom stubištu. Deset sekundi poput deset života. Deset sekundi i više nego dovoljno da se sve promijeni. #ostanidoma je postala besmislena i iritantna fraza kad odjednom više ne znaš gdje je to “doma”. Završila sam kod mame u dnevnom boravku na starom kauču s priličnom traumom od svega zbog koje prvih mjesec dana nisam mogla zaspati prije nego bi počelo svitati, zbog koje nisam imala hrabrosti otići tjednima na kat u kupaonicu sama, a da mama nije u sobi pored, zbog koje i dan danas često sanjam potres. Da mi je netko rekao kako ću 2020. imati instaliranu aplikaciju za praćenje potresa, mislila bih da je lud. No, tu je bio samo početak. Svašta mi se neugodnog dogodilo nakon toga. Jer očito je taj potres odlučio iz mog života “istjerati” sve što je staro i trulo, očistiti me, dobro protresti i probuditi za nešto bolje što mi dolazi. Vrlo brzo su došli razni “gosti”: od tuge, ljutnje, bijesa, do razočaranja, boli, tjeskobe, krivnje i zamijeranja. Ali neka su. Znam da su tu da me očiste za neku bolju nasladu, kako kaže Rumi. A uz njih su došli i neki ljudi otvorena srca i duše koji su mi pokazali da osjećaju isto što i ja i da nisam sama, potpuni stranci koji bi samnom na tren podijelili svoja osjećanja, ljudi koji su mi pružili podršku. Najvažniji mi je sada moj psihički oporavak i zdravlje moga tijela. Sve ostalo će doći na svoje mjesto.

2. Misliš li da kao čovječanstvo možemo (trebamo) iz ovoga nešto naučiti? Svi to govore – promjena, zaokret, drukčiji život? Jesmo li zreli za novo normalno?

Hm, razmišljam o tome intenzivno svih ovih dana. Ne vjerujem u to da nas priroda i naša majka Zemlja kažnjava. Ljubav to nikada ne čini. Ona nam samo pokazuje. Nisam sigurna u to da će se ljudi samo tako najednom “probuditi”. Sapvamo taj kolektivni san već jako dugo. Vjerujem u ustrajan rad, iznova i iznova svakog čovjeka pojedinačno i to je ono što se zaista nadam da će mnogi pojedinci nakon svega ovoga poduzeti. Uostalom, u većini slučajeva oni koji puno pričaju obično ne čine to što pričaju, a oni koji šute djeluju. Jedino mijenjajući sebe možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Mnogi znanstvenici i duhovnjaci kažu da, kad promjenimo način na koji nešto gledamo, to što gledamo se mora promijeniti. A o promjeni načina gledanja odlučuje svatko sam za sebe. Jedino ako odlučimo, svaki čovjek pojedinačno, preuzeti odgovornost za sebe i svoje postupke, odlučimo zaista misliti svojom glavom i ne dozvoliti da neki “drugi koji znaju bolje” odlučuju o našim životima…jedino tako vjerujem da možemo stvoriti nešto novo i zdravo. I voljela bih da se konačno stvori pravo zajedništvo. Na globalnoj razini. Osobito u danima i mjesecima koji dolaze. Mislim da je zapravo to ono što nam najviše nedostaje i što smo iz svega ovoga svi trebali osvjestiti. Da, bez obzira na boju kože, vjersku i nacionalnu pripadnost i jezik kojim govorimo, svi smo zajedno u svemu tome, sve nas zajedno na isti način dira i svi zajedno možemo činiti bolje. Nadam se da nas kolotečina koja se brzo vraća neće baciti na staro. Jer to staro smo odavno kao ljudska vrsta prerasli.

3. Što za tebe znači biti dobro?

Puno toga. Biti dobro za mene znači biti u miru, biti zdrava, zadovoljna svojim izborima i odlukama, puna energije i nestrpljenja vidjeti što mi nosi dan ipred mene, biti okružena ljudima koji me inspiriraju, biti zaljubljena, raditi ono što volim, biti kreativna i puna inspiracije, plesati, pjevati, smijati se, uživati, stjecati nove vještine i znanja, voljeti… Zapravo, ta lista svega što za mene znači “biti dobro” s godinama života i iskustva samo sve više raste.

4. Glumila si u kazalištu, na filmu, TV ekranima, sinkronizacijama, pjevaš, plešeš, pišeš… Ima li za tebe razlike u svemu tome ili su to nijanse i boje glumačke palete?

Nema razlike. Čak to niti ne promatram zasebno već kao raznim sredstvima koja mi pružaju da izrazim sve talente koji su mi darovani i na kojima još uvijek učim biti zahvalna. Sve su to predivni oblici kreativnosti koji su mi dani da izrazim sebe i sve ono što osjećam. Godinama na primjer nisam sjela za klavir nakon što sam završila srednju glazbenu školu. A ozbiljno sam “prašila”. Spremala sam se čak i za glazbenu akademiju. Mnogi su vjerovali u moj talent. No, kako je moj klavir ostao u kući kod mame, tako je stalo i moje sviranje. Prije nekoliko dana sjela sam za njega i u strahu otvorila poklopac klavijature. Bojala sam se razočaranja u samu sebe, da tehnika više nije tu, ruke više nisu tako meke, brze i spretne… I da, možda to i je tako. Ali ono što se nije promijenilo je moj ton koji je ostao isti. Dubok, moćan i pun emocije. Jer ono što dolazi iz duše se nikada ne može zaboraviti. U tom trenutku shvatila sam koliko mi moj klavir i glazba nedostaju. I ono što je najvažnije, sviranje me u tom trenutku potpuno stavilo u sadašnji trenutak. Nije više bilo misli o razrušenom stanu, straha od toga što će biti sutra, pitanja oko toga kako ću sve platiti, kuda ću ići, što će biti samnom, jadna ja…bila je samo glazba. I moja mirna duša.

5. Oduševila me tvoja sinkronizacija popularnog Disneyevog lika Else. Kako se osjećaš kao najdraži ženski lik mnogih djevojčica? Imaš li neku poruku koju bi kao Elsa prenesla djevojčicama, ali i ženama?

Elsa je ušla u moj život 2013. godine na neočekivani način u trenutku kada mi se život potpuno mijenjao. Bila sam na prekretnici. I, iako nitko od nas nije u tom trenutku znao da će “Snježno kraljevstvo” poprimiti globalne, epske razmjere (hahahah), Elsa je meni doslovno vrištala s ekrana neke poruke koje su me danima progonile. Kažu da glumci dobivaju točno one uloge i projekte koji im u određenim trenucima života trebaju, tako je i Elsa meni trebala da bi me naučila da “pustim” (Let it go). Iako me to progonilo, nisam odmah naučila, trebalo je još godina da zaista iz života pustim što sam trebala. I upravo sada, razmišljajući o ovom pitanju, shvatila sam kako je Elsa ponovno došla u moj život u ključnom trenutku. U 10. mjesecu kada smo sinkronizirali “Snježno kraljevstvo 2” uporno sam se pitala što će mi sad poručiti. I ona i ja smo se u ovih 7 godina jako promijenile. Sada sam shvatila. Možda najvažnije što mi je htjela reći, ne samo meni nego svima nama, a što nam sada najviše treba je da je “strah samo u našoj glavi, a strahu se ne smije vjerovati”. Pokazala mi je da moram sada biti hrabra i više nego ikada vjerovati u sebe, svoje moći i sposobnosti, jer da dolazi vrijeme promjene na bolje i prilike da postanemo svatko za sebe avatar svoga života.

6. Pred današnjim suvremenim ženama zaista su brojni izazovi. Što je po tvom poimanju suvremena žena?

Moram priznati da ne razumijem u potpunosti zašto se često inzistira na pojmovima poput “suvremena žena”, pa onda “snažna žena”, glumica koja igra “snažne uloge”… Što to znači? Zar nisu sve žene “snažne i suvremene”? I zar žene danas ne smiju biti slabe, uplašene, nježne, neodlučne, plahe, izgubljene? Jedno definitivno ne isključuje drugo i sve se jednako odnosi i na muškarce. Ne volim podjele. Podjele samo vode u dodatne podjele i stvaraju još dublje rascjepe. Svako vrijeme nosi svoje izazove. Da, danas su pred ženama puno veći izazovi nego prije i nije nam niti malo lako. Ono o čemu ja mogu govoriti je o ženama koje su moji uzori i kvalitetama kojima se kod njih divim. Svaka žena koja se usudi slijediti svoje snove i želje, koja ostaje svoja u ljubavi prema svemu onome što ju čini sretnom i što voli, koja će pružiti ruku podrške i riječ iskrene utjehe drugoj ženi i muškarcu, za mene je heroj.

7. Glumila si s mnogim svjetskim glumačkim imenima? Kako si to doživjela? Imaš li uzore ili misliš da treba njegovati vlastitu autentičnost?

Predivno je raditi s vrhunskim profesionalcima i ljudima koji svoj posao zaista gledaju kao umjetnost. Nebitno je čak i o kojoj je profesiji riječ. Mislim da se od svega u životu može napraviti slavlje i umjetnost. Problem nastaje u trenutku kada radimo ono što nas ne ispunjava i ne volimo. Imala sam zaista sreće raditi s nekim od najvećih svjetskih glumačkih imena i bilo je zaista predivno promatrati kako se oni odnose prema svojem poslu. Puno sam naučila od mnogih. Ono što me uvijek fascinira i zapravo potvrđuje neko moje pravilo jest to da je stalna upornost i predanost onome što rade njihova životna konstanta. I iako su na, ajmo reći, nekom vrhu, i dalje streme višem, boljem… Jer u svakoj umjetnosti pa tako i kazališnoj i filmskoj, odnosno glumačkoj, stalna je samo promjena i razvoj, ekspanzija. Glumac raste i razvija se ne samo kroz količinu uloga koje odigra već kroz to koliko raste i razvija se kao čovjek, a tome kraja nema. Postajući bolji čovjek postajem sve bolja glumica. Naravno da su mi mnogi ostvareni i uspješni glumci uzori, te sam fascinirana njihovom radnom etikom i načinom kako pristupaju svojoj umjetnosti, a pri tome njeguju svoju autentičnost. Važno je biti autentičan i to se ne (po)ostaje lako, svi ponekad padamo u iskušenje kalupa društva jer tako je često lakše. Umori se čovjek. Ali i to je okej. Za mene je važno tada osvijestiti da je ipak u mojem poslu autentičnost ono što se cijeni i vratiti se u tom trenutku na taj put. On definitivno nije lak i potrebno je hrabrosti i vjere, ali znam da je moj i originalan.

8. Imaš li neku najdražu ulogu, a neku još neostavarenu?

Puno je još uloga koje želim igrati i koje znam da čekaju na mene. Zanimiljivo je kod nas glumaca to da nam je uvijek najdraža ona uloga koju trenutno igramo. Barem je kod mene uvijek tako. Volim svaku i svaka mi je u život nešto lijepo donijela. A kada završi, zhvalim joj se na svemu i zamolim ju neka odnese sve što mi više ne treba. Voljela bih u skoroj budućnosti dobiti priliku glumački portretirati neke od žena koje su duboko utjecale na svijet i društvo oko sebe. Ono što mi je najvažnije jest pričati zanimljive priče kroz uloge koje igram, inspirirati njima one koji gledaju, dotaknuti neki dio u njima koji možda spava ili je ostao zatomljen a čeka na buđenje.

9. Više puta sam pročitala da njeguješ zdrave navike. Možeš li s nama podijeliti neke od njih?

Iskreno moram priznati da nisam od onih koji paze na svaki zalogaj i broje kalorije. Volim jesti i idealan sam gost ako me pozovete na ručak ili večeru, hahaha. Ono što se trudim jest slušati svoje tijelo i što mu paše, a što smeta. Tako već devet godina npr. ne konzumiram neke namirnice za koje sam primjetila da mi ne čine dobro. Izbjegavam gickalice, gazirana pića, ali u kino ne idem bez kokica. Ono što se zaista trudim jest da četiri puta tjedno ako mi obaveze dopuštaju odem na svoj Pilates trening i to mi je jako važno. Mislim da je zaista ključ u umjerenosti i slušanju vlastita tijela.

10. Zašto je baš Pilates tvoj odabir za vježbanje? 

U tehniku Pilates zaljubila sam se još na drugoj godini dramske akademije čitajući puno o tome. No, tek 2006. godine došla sam na vrata svoje trenerice Asje Petersen koja je tu tehniku i dovela u Hrvatsku. Ljubav traje već 14 godina. Pilates je za mene fantastičan spoj svega, tehnika koja u sebi sadrži i elemente joge i elemente baleta na čudesnim spravama (reformeri) koje je osmislio njezin tvorac Joe Pilates koji je i sam bio plesač. Nakon ozljede odlučio se posvetiti radu s ljudima koji su imali različita oboljenja kičme nastala usljed ozljeda, ali i radu s baletanima, glumcima. Ono što je kod tehnike divno jest to da daje snagu, stabilnost, energiju, izdržljivost i čini mišiće vretenastima. Prije par godina zaljubila sam se i u jogu koju također povremeno s Asjom radim i svakako ću joj posvetiti više vremena, jer zaista osjećam njezine blagodate učinke, kako na tijelo tako i na um.

11. Meditiraš li? Što su po tebi beneficije meditacije?

Meditacije su fantastične! Iako sam daleko od redovitog meditiranja i još uvijek na samim počecima i o svemu tome učim, u jednom periodu od nekih 6 mjeseci kada mi je bilo prilično izazovno, sjela sam svaki dan po 20 minuta i trudila se malo pomalo utišati buku svog uma. I zaista mi je pomoglo. Po meni to i jest definicija meditacije. Predivan alat koji nam pomaže utišati buku u glavi i čuti onaj pravi glas, glas naše duše, naše intuicije, našeg vodstva. Mislim da je krivo reći da meditacija uklanja misli. Svaki čovjek ima misli. Ono što meditacija po mojem mišljenju čini jest uči razlikovati koje misli nam čine dobro, a koje ne, uči nas na vrijeme prepoznati da smo počeli u svojoj glavi “hraniti” neku misao koja nam stvara strah, nelagodu, paniku, a činjenična situacija oko nas nam govori da smo sigurni, jer smo na primjer u svojem toplom krevetu. Pakao koji si u sekundi mogu stvoriti mislima u svojoj glavi nema niti jedan holywoodski scenarij! Da, toliku moć imamo. I upravo tu meditacija djeluje, pomaže zaustaviti da se ta vatra ne rasplamsa. Jer ako već imamo tu moć, zašto ne okrenuti njezina jedra u drugu stranu. Teže je jer smo bića navika i naviknuli smo da je ovo prvo lakše, ali definitivno beskorisno. Jako volim vođene meditacije i mislim da su sjajna stvar. Trenutno mi puno pomažu. Učenja koja pratim i koja su bliska mojem senzibilitetu su učenja dr. Joea Dispenze, Deepak Chopre, ali i raznih drugih učitelja. Postoje mnogi divni ljudi u čitavoj našoj regiji koji dijele svoja znanja i meditacije na svojim Youtube kanalima i često ih slušam. Ono što mi je najvažnije jest, uslijed bilo čega što se događa, naučiti osjetiti mir u sebi. Taj mir je uvijek polazišna točka iz koje se onda može ići dalje, bez obzira na kaos koji se događa oko mene. Mir je jedino što je uvijek tu i što ostaje.

 

Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.

 

Indira Juratek 

 

Foto: Mario Poje