Manifestacija: kako stvoriti stvarnost koju želimo živjeti
Znamo: kreativnu silu u sebi mudro je koristiti za stvaranje, manifestaciju svojih vizija. No, kako znamo koje su vizije božanskog u nama, a koje iluzije nekog dijela naše nezrelosti/neiscjeljenosti/neispunjenosti ili jednostavno – karmičke projekcije?
Često ne znamo, a mislimo da znamo, zapravo uvjereni smo. I tu si zakompliciramo život. Naravno, nije to ništa loše – uvijek nešto novo naučimo. No, ako nam se baš ne da stalno „diplati“ po istoj lekciji – razbijajući pritom glavu i novčanik na temu ponovljenog obrasca i preispitivanja „koji mi je više ku..c“, možemo si presložiti stvari poznajući kako funkcioniraju energetski.
Manifestacija: kako stvoriti stvarnost koju želimo živjeti
Prvo i osnovno: uspijevaju samo čiste manifestacije. Znači, ostvaruju se samo one želje koje hoćemo iz najbistrijeg srca, kao najnevinija djeca: zaneseno, ali nevezano. I hopla, evo prva zamka: uglavnom za svaku svoju želju mislimo da je takva. Ali nije. Većina želja dolazi iz neke razine gladi, neispunjenosti. To je ono kad želimo jaaaaaaaaako, a zapravo grozničavo. Prave želje zapravo ne želimo, nekako smo ih pustili. Ali ne tako što smo u afektu i očaju digli ruke od njih, zaurlali „’ko ga je.., neću, evo neću i baš me briga!!!“ nego elegantno se pomirili s danim stanjem, tj. mogućnošću da želja bude i ne bude. I ostali u miru s tim.
Tada imamo na raspolaganju golemu kreativnu silu, odnosno našu seksualnu energiju. Tada ona nije neproduktivno potrošena na grč žudnje (jer je svaka napetost troši, trošeći tako našu esencijalnu energiju iz bubrega koja nas održava živima i vitalnima), nego smireno čeka svoj pravi zadatak, konstuktivno usmjerenje. Za ovo je dobro pročistiti i uravnotežiti istu energiju čime bazni impuls seksualne sile (onu marsovsku energiju instinka u nama) podižemo kroz tijelo i vibraciju energije profinjujemo (spiritualiziramo) za daljnja stvaranja (a stvaranje tj. kreacija je venerijanski mehanizam u nama).
Kada smo se doveli u to stanje nevezanosti i mira, osvijestimo svoje energetske centre (čakre) – usidrene u žlijezdama – te se sviješću projiciramo u svaku od njih. Dakle, ako je prva čakra u području međice, oblika poput velike crvene svjetlosne kugle, svojom sviješću uđemo u tu crvenu sferu i mirno bivamo u njoj gledajući i osjećajući sebe tamo. Kako ste tamo vidimo – vitalnog, praktičnog, snažnog, zdravog? Ili u nekoj životnoj sceni gdje orno radimo, efikasno rješavamo stvari ili uživamo u tantri sa svojim ljubavnikom. Što god nam dođe – ali ne inducirano (navođeno) našim umom, nego spontano – to je pokazatelj prave želje, odnosno stanja koje je realno ostvarivo. I potom s nekoliko udaha i izdaha učvrstimo tu sliku, viziju u svojoj svijesti i krenemo dalje u drugu, treću i tako redom svaku čakru, s istim protokolom djelovanja.
Da energiju nakon vježbe još jače usidrimo u tijelu, napravimo vježbu fotopopravka i rukopolaganja: prvo stavimo ruke na bubrege i u njih dišemo ljubičastozlatnu svjetlost (deset minuta), a zatim na jajnike ili testise i u njih dišemo zelenozlatnu svjetlost (također deset minuta). Kada završimo vježbu s nekoliko udaha i izdaha se vratimo u svakodnevicu. I jasno, sve to opetovano ponavljamo. Možemo netom nakon vježbe i zapisati vizije i slike, ili barem njihove ključne momente kako bismo uskladili svoj film, tj. one njegove scene – svaka čakra jedna scena, i sve zajedno film kojeg za uspješnu manifestaciju gledamo/živimo redovito: prvo u vježbi, potom u fizičkoj stvarnosti.
Ovo je način da izbjegnemo razočaranja razbijenih iluzija. Jer u suprotnom, neuravnotežena sila stvaranja divlja u nama bez da smo toga svjesni. Time se povećano troši, pa nastaje njezin nedostatak, a iz nedostatka još veća glad. Ona koja čini da u suštini želimo/trebamo čokoladni kolač, ali smo u stanju skočiti na prvo slatko što se ponudi, makar to bio i marcipan kojeg ne volimo. Ali si situaciju „našminkamo“ pa se već nekako uvjerimo da je naš ideal ostvaren dok se u stvarnosti odvija samo još jedna iluzija. A spremni smo, čak i kad naša intuicija vrišti „nije to to“ zamazati sebi oči baš pod utjecajem seksualne enegije: najuobičajeniji primjer jest kada ljudi jako žele ljubavno partnerstvo i upoznaju nekoga za koga na početku osjete da ne štima sasvim, da nije to baš to, ali toliko jaako hoće pa hoće da… nakon prvog seksa odu sav racio i intuicija. Gotovo. Seksualna energija napravi svoje i zamađija nas pa, recimo, ofucanoj lijenčini vidimo umjetnika boema. U ekstremnoj varijanti sve to i počnemo idealizirati, dok nam se ego zavarava kako smo plemeniti jer vidimo najbolje u čovjeku. Aspolutno je da nam se otvara percepcija u tim stanjima, no nekako tada preskačemo činjenicu da gledajući nečiji potencijal ne gledamo nužno i samo ostvarenje istog. To je kao da nekoga smatramo vrhunskim slikarom jer posjeduje dar za slikanje, ali realno nije naslikao niti jedno djelo.
I tako, idemo s tim projekcijama, gradeći kule u oblacima… Dok se ne razbiju – a razbiju se prije ili kasnije. Bolje prije jer u protivnom stradavaju spolni organi, često žene koje opetovano ponavljaju ovaj mehanizam imaju jajnike opterećene cistama.
O ovom mehanizmu u Tarotu govori karta 7 vode, ili obični 7 herc u igraćim kartama: kada vam se pojavi, znajte da je alarm za preispitivanje realiteta (i navedenu vježbu). Njezinu astrološku vibraciju donekle dočarava slika Venere u Škorpionu, što je vrlo logično: Škorpion je povezan s transformacijom seksualne energije koja uzdignuta, biva spiritualizirana. Tako i njegov suvladar Mars – označitelj muškog principa u svima nama te instinkta iz kojeg proistječe bazna seksualna energija – kada je kreativno usmjeren podržava naše kreacije. A stvaranje je princip ženskog u nama, odnosno Venere, sile plodnosti, ljepote i užitka. Stoga, najljepši brak našeg yina i yanga predstavlja upravo uravnotežen zagrljaj ova dva principa koji nastaje kada energiju jajnika pohranimo u bubrege za daljnja konstruktivna stvaranja.
Dea Devidas,
Izvor: elementi.space
Foto: Unsplash, Pexels