Želje i fantazme – zašto ne postižemo osjećaj zadovoljstva?

Mi imamo želje, no bez obzira na to koliko truda u njih uložili, nikada nemamo osjećaj da smo ih zadovoljili. Mi u željama tražimo nagonski ono što je u nama, mi vjerujemo da se to nalazi u osobi ili stvarima, a to se zove FANTAZMA, našim rječnikom KAPITAL. Primjerice, možemo sanjati o tome da se obogatimo, no kad doista to i postignemo, ne osjećamo kao da nam se želja ispunila. To je zbog toga što nam želje ne opadaju srazmjerno s rastom našeg bogatstva.

Bogatstvo koje tražimo ne može zasititi želju jer ona je fantazma, puki osjećaj ispraznosti koji ne postoji. Da bi stvar bila još gora, pri stjecanju objekata svojih želja, mi stvaramo nove razloge za nezadovoljstvo. S bogatstvom dolaze porezi i složeni novčani poslovi gdje ste uvijek u prekršaju od siline donesenih zakona. Željeni dodaci životu priječe nas da iskusimo potpuno zadovoljstvo.

Mi želimo sve najbolje stvari koje proizvodi ono što Buddha zove samsara ili ono što Zapad zove nesvjesno. Najbolji posao, najboljeg partnera, najbolji ugled, najbolju kuću, najbolji automobil, najbolji odmor, iako nas sve to ostavlja razočaranima i dalje tražimo, ali ono što želimo ne nalazimo. No, niti jedan svjetovni užitak ne može nam pružiti potpuno i savršeno zadovoljstvo koje želimo.

Svoje nezadovoljstvo premještamo na buduće naraštaje. Djeca u školi ne mogu nikada zadovoljiti niti svoje niti ambicije svojih roditelja. Čak i ako su najbolja u svom razredu, osjećaju da ne mogu biti zadovoljna ako isto ne postignu i sljedeće godine. Ako tako nastave i budu uspješni i u svome poslu, ambicije će im biti jače nego ikada. Nema neke točke kada će se moći odmoriti s osjećajem da su potpuno zadovoljni učinjenim.

Patnju nezadovoljstva ne možemo izbjeći tako što ćemo često mijenjati svoju situaciju. Možda smatramo da ćemo, budemo li stalno nalazili novog partnera ili novi posao ili ako stalno budemo putovali, na kraju naći ono što želimo; no čak i ako bismo otputovali na svako mjesto na kugli zemaljskoj i u svakom tom mjestu imali novog ljubavnika, opet ćemo tražiti neko drugo mjesto i nekog novog ljubavnika. U samsari nema stvarnog ispunjenja naših želja ili psihološki u slijepom nagonu možemo samo pronaći patnju i povrjeđivanje sebe toliko da se okrećemo samokažnjavanju ili ono što danas kolektivno svi radimo – uništavamo planet.

Mi provedemo gotovo cijeli život pateći za visokim položajem ili čežnji za nekim muškarcem ili ženom za koju smatramo da će ispuniti naš život iako zaboravljamo da je taj drugi koji želimo fantazma nas samih.

Kad god imamo problem lako je pomisliti da je on uzrokovan našim specifičnim okolnostima i da bi, kad bismo samo promijenili svoje okolnosti, naš problem nestao. Krivimo druge ljude, svoje prijatelje, šefa, vladu, no ova bolna iskustva su posljedice našeg razmišljanja okaljana unutarnjim otrovom zabluda. Zamislite da shvatimo u ovom trenutku da sve loše što nam se događa jest kriva percepcija i katastrofalan način razmišljanja. Nagonski mislimo, nagonski želimo i svaku misao i radnju poput ne-mišljenja i tišine eliminiramo najvećom mogućom silinom iz uma i svom snagom se vraćamo u vlastitu patnju. Prije nego li se vratite u svoju patnju i fiktivnim problemima, upitajte se zašto se ne volite i zašto se kažnjavate? Biti dio drugih, ustvari zahtjeva da se kažnjavamo te želimo što i oni kako bi bili prihvaćeni. Svaki san upućuje na promjenu načina mišljenja što nas usmjerava na vlastite sadržaje duše kao jedini originalni uvjet stvaranja iz samog sebe.

Nikola Žuvela

Za više posjetite vedski-jyotish

Foto: Unsplash