Je Veux: Najkreativnije stvari rađaju se iz ranjivosti

 

Danas, na Dan žena, na CD-u je objavljen fantastični solo album I glow, kojeg autorski potpisuje Je Veux, odnosno Željka Veverec. Dugoočekivani debitantski album digitalno je objavljen krajem 2020. godine i svrstan među najbolja glazbena ostvarenja prošle godine.

Hvaljeni album na nedavnim je nominacijama za Porina Je Veux priskrbio čak tri nominacije i to za najbolji album godine, najbolju žensku vokalnu izvedbu i novu kategoriju najbolji album elektroničke glazbe. Na glazbenim nagradama Rock&Off Je Veux je osvojila čak četiri priznanja i to za najbolji album, pjesmu, Pop&Off i novog izvođača godine. Uz sve to singl “Lovable” nominiran je za Disco, Dance / Electro Pop izdanje godine u elektroničkim nagradama Ambasador.

Sve se to nastavlja na fantastične recenzije koje je album dobio odmah po objavi te Željku Veverec istaknuo kao jednu od najboljih autorica i izvođačica diskografske 2020.

Upravo na Međunarodni dan žena slavimo žensko stvaralaštvo, žensku snagu, moć, ali i ranjivost, nježnost i osjećajnost. Naša urednica, Indira Juratek, razgovarala je sa Željkom o onome što se nalazi iza albuma I glow, o inspiraciji, povezanosti s prirodom i onoj snazi u nama. Što joj je Željka sve otkrila saznajte u nastavku.

Kada smo radile intervju nakon što si nas upoznala s Je Veux bila sam ti rekla da imam osjećaj da smo dobili novu zvijezdu na nebu. Godinu dana poslije brojne nagrade, nominacije, priznanja… Kako se osjećaš s tim svime što se trenutno događa oko tebe, sa Je Veux, s albumom I glow?

Puno se lijepih stvari dogodilo. Moram priznati da to nisam mogla ni zamisliti.

Nije mi bilo lako, jer sam u Mangrooveu, a ljudi kao da su već mislili da sve znaju o meni. Bilo je pitanje, kako će to ljudi doživjeti, iako sam mislila da će im biti zanimljivo. Jako sam sretna, uzbuđena, zahvalna, ali osjećam odgovornost i strah trebam li sad nešto napraviti. Drago mi je da se to sviđa ljudima, da je došlo do njih i da sam ih ipak uspjela iznenaditi. To je baš jedan lijep početak godine ili kraj 2020.

Je li ti bilo teško iz jednog poznatog okruženja krenuti u solo vode?

Bilo mi je teško krenuti, iako sam paralelno s Mangroovom uvijek imala taj trio ili kvartet Željka At Ease koji je svirao covere na neki naš način. Vidjelo se da to ima potencijala. Neki ljudi su to čak više voljeli od Mangroova. Nisam baš za neke promjene, ta Djevica u meni ne da. 😉 Ipak sazriješ i stvari se poklope, a i Toni je igrao veliku ulogu govorivši mi da moram sad to napraviti, jer sam već dugo imala te pjesme.

Prvo što sam išla napraviti je fotografiranje gdje sjajim. Uvijek imamo osjećaj da najviše sjajimo u tami ili kad nas nitko ne vidi, a jedna od stvari u ovom poslu je da se moraš pokazati.

Činjenica da si se izložio, pokazao emocije, dao nešto svoje, to je ono što sam s tom fotografijom i pričom I Glow htjela reći i sama sebi i drugima – mi ipak uvijek sjajimo.

Prije sam mislila da imamo bezgranično puno vremena, a onda sam shvatila da ga zaista nema i da nema smisla odgađati stvari za neke nama savršene uvjete. U 2020. su ljudi uglavnom mislili kako je sve propalo i da se ne isplati ništa novo pokretati, ali svi koji znam da su se odvažili krenuti u 2020. napravili su velike stvari. Jesi li imala sumnju u to da izdaš album u 2020.?

Nisam uopće o tome razmišljala, jer ništa od toga nisam napravila u 2020. Bilo je vrijeme da to napokon izdamo. Sve je bilo samo završetak završetaka. Ljudi ionako slušaju uglavnom digitalno, imala sam spotove, ljudi su to vidjeli. Nisam razmišljala o 2020. kao godini koju treba preskočiti. Stvari će se otvoriti i zasvirat ćemo i uživo.

„The First Song“ je prva pjesma koju si ikada napisala…

To je melodija koju sam snimila na kaseticu s mikrofonom za karaoke koji sam dobila za neki rođendan. Nisam nikada mislila da će biti na nekom albumu. Tu melodiju sam često pjevušila i svirala na gitari.

Razmišljala o tome da trebam početi album s njom baš kako sam i počinjala s glazbom. Tu se uključio i Toni, što mi je baš drago, jer je tako i inače tekao moj glazbeni put. Mislila sam da je banalna, ali ona je meni jako bitna. To sam ja i to je neka moja terapija.

Tko su ljubavnici iz pjesme „Strange Love Affair“?

Zapravo je to ljubavnik – strah. Otkada sam bila mala bojala sam se nekih stvari. Naravno rješavam to i ne bih nikada mogla niti biti hrabra da nije tog straha bilo. Ponekad je to onaj osjećaj koji me koči, a ponekad onaj poznati osjećaj koji te mami da ostaneš tu gdje jesi. To je moj ljubavnički odnos sa strahom. Mislim da mnogi to imaju, samo se drukčije nose s tim. U zadnje vrijeme to dosta govorim, jer me nije sram tog straha, ali me strah srama. To je moj odnos s tim strahom.

Nekim ljudima je to ljubavna pjesma i to je totalno legitimno 😉 Ljudi često ostaju u nekim vezama, koje nisu dobre za njih, ali su im poznate. Tako je sa mnom i strahom. Radije ću biti u strahu nego da probam nešto nepoznato što može biti sto puta bolje. Nekad se ipak odvažim i napravim nešto novo poput solo albuma.

U pjesmi „Song to my Wounded Self“ u potpunosti si nam otvorila svoju Dušu…

To je pjesma koju sam napisala jednoj maloj djevojčici koja je uvijek tužna, koja govori znaš do kuda možeš ići, što ne smijem, boji se, srami se… Onda je bio jedan trenutak u kojem sam toj djevojčici napisala pjesmu. To je pjesma maloj meni. Nadam se da je mnogima otvorila put da vole sebe. Mnogi misle da vole sebe, ali možda samo zadovoljavaju neke svoje potrebe i želje. Istinski voljeti sebe je dosta teško.

Koliko ti je važan rad na sebi i samospoznaja? Imaš li neke metode i prakse koje sam prakticiraš?

Što sam starija važnije mi je. Iako sam rano shvatila da trebam raditi na sebi. Pokušavam osvijestiti što je to što me koči, što je to što mogu promijeniti, biti prisutna u trenutku, biti sretna i zadovoljna.

Muzika je jedan od mojih načina. Moj glazbeni početak je bio namjera da pjevam sebi, taj tantrički i meditacijski moment u kojem ponavljam neke melodije koje me smiruju.

Volim šetati šumom, prizemljiti se, osjetiti se povezano s prirodom, vidjeti sve te lijepe stvari i osjetiti da jesam dio toga. Kad vidiš prirodu, cvijeće u šumi – ono je tu i dovoljno je što je tu. Imam osjećaj da se ono ne pita koja je moja svrha, trebam li sad ovo ili ono, zašto sam bukva, a ne hrast itd. Smiruje me priroda.

Čitam gomilu knjiga. Svima bih preporučila Brene Brown koja puno piše o ranjivosti i sramu, osobito za kreativce. Ona tvrdi da se najkreativnije stvari rađaju iz ranjivosti, a najteže na svijetu je biti ranjiv pred ljudima.

Imaš najbolji album u Hrvatskoj, možda čak i ršire. Dobila si priznanje od struke, a kad dođe vrijeme za koncerte vjerujem da ćeš od publike dobiti emociju. Veseliš li se tome? 

Vjerujem da će se stvari otvoriti i pripremam se da ljudima u najboljem svijetlu to sve i pokažem. Imam strah od pritiska i očekivanja, a ovo sam radila čistog srca i želim imati dobre energije da sve to ljudima prenesem. Vjerujem da će to biti lijepo i iskreno. Nadam se da će i ljudi to prepoznati.

Što za tebe znači biti dobro?

To znači imati mir u sebi i da bez obzira što se događa ti si dobro. Mislim da je to mir koji daje slobodu, da te stvari ne bacaju, da nisi anksiozan, da možeš preživjeti znajući da si dovoljan jer si ti tu. Nekad je to teško pojmiti, ali taj mir u sebi je biti dobro

 

 

Indira Juratek

 

Album I glow možete naručiti na info@laa.hr

Druge zanimljive intervjue možete pročitati ovdje. 

 

Foto: Vanja Vučinić