10 nijansi kreativnosti: Pitali smo fotografe

 

Vjerujemo da biti dobro možemo samo onda kada dopustimo da se ono iskonsko naše izrazi kroz nas. Tu kreativnost svi imamo u sebi, ona je iskra koja ljude kroz tisućljeća pokreće. Probuđena kreativnost otvara vrata mističnom iskustvu.

Kako kaže Osho energija kreativnosti nema formu niti strukturu, a opet sve forme i strukture proizlaze iz nje. Kreativnost izranja iz sklada i jednote s božanskim, s onim mističnim i nedokučivim. Tada je kreativnost radost kreatoru i blagoslov ljudima.

Novom #budidobro rubrikom 10 NIJANSI KREATIVNOSTI želimo čuti što je kreativnost za vas, kako ju živite, kako stvarate. Želimo i pokazati da je kreativnost baš sve čemu dopuštamo da raste iz nas, jer tada smo najbliži božanskom, tada smo kreatori, tada smo bogočovjek.

Nije bitno koji oblik kreativnost poprima – je li to pjevanje, slikanje ili sadnja vrta, kuhanje… Ono što je važno je biti otvoren za ono što se želi izraziti kroz nas.

U prvom tjednu ovog zanimljivog putovanja ugostili smo 10 fotografa, a pitali smo ih Kako biti dobro kroz izražavanje vlastite kreativnosti u fotografiji?

U nastavku pročitajte što su nam odgovorili, ali uživajte i u njihovim prekrasnim fotografijama, jer slika zaista govori tisuću riječi.

Lorna Kijurko

@lornakijurko

Svaki oblik kreativnog izražavanja dodir je sa sobom, sa svojom dušom. Jedan je od alata koji nam omogućuje širenje osobne slobode i pronalaženje jednostavnosti bivanja. Mogu govoriti samo iz svog iskustva, a ono mi je pokazalo da izražavanje iz srca donosi radost i mir. Onoga trenutka kada krenemo “raditi” za sebe, za svoje dobro, tada nastaju najljepši tragovi koje ostavljamo. Kada izričaj dolazi iz nutrine, nalazimo svoju svrhu. I tu počinje novi svijet, svijet u kojem si dobro.

Taj put nije nimalo lagan i zahtjeva spremnost na suočavanje s mnogim životnim okolnostima. Tada se otvaramo i tada se počinju nizati najviše dobrobiti za nas same. Ako pričamo konkretno o stvaranju kroz medij fotografije, smatram da je ono prije svega subjektivni doživljaj. Nema koincidencije, svaka fotografija se povezuje s unutarnjim stanjem, sve se reflektira iznutra na van i omogućuje nam prihvaćanje, razumijevanje i rast. Kada sam svjesnije krenula istraživati što je to što fotografiram i zašto, počela se događati čarolija. Raslo je vjerovanje u sebe, rasli smo i svi koji smo bili u tim trenucima prisutni. Bljedila je podjela na dobru i lošu fotografiju, bilo je bitno osjetiti poriv i želju za bilježenjem baš tog nekog određenog trenutka. Obraćajući pažnju na fotografije koje su stvorene u nekim vremenskim razdobljima, toliko toga možemo iščitati i naučiti, usmjeriti na nove staze i pronaći odgovor na “kako smo zaista”. Jer kada se kreativno izražavamo, nema maskiranja, možemo prodrijeti u dubine svog postojanja. Šta nije to prekrasno? Biti iskren sa sobom i hrabro slijediti svoj put. Veseliti se novim otkrićima.

Ima nešto što mi je postala svojevrsna praksa, možete isprobati i vidjeti što vam može donijeti. Na pitanje kako ste, odgovorite fotografijom. Pustite neko vrijeme tu fotografiju. Neka prođu dani, mjeseci, svejedno, a onda je pogledajte ponovo. Prisjetite se što vam se u tom razdoblju događalo u životu i povežite satom fotografijom. Odgovor može donijeti zahvalnost 🙂

Vlasta Prohaska

@vlastapr

U nekom trenutku za mene je postalo gotovo nasušno potrebno pronaći način kako se kreativno izražavati. Puno ljudi poseže baš za fotografijom pa tako i ja. Odabir motiva i trenutka dolazi spontano, bez predumišljaja, ponekad impulzivno. Proces je bez kontrole, misli, strahova, cenzure. Samo se pustim. Zato na vidjelo nerijetko izađe više nego što planiram. Iako plana nema. Rezultat su svojevrsni dnevnički zapisi potpunog amatera koji uživa i dobro se osjeća dok fotka. Ali učim kako biti dobro s tim da podijelim sa svijetom dio onog što mi je kamera pokazala… Ne možemo pobjeći od sebe, čini se. Učim se biti dobro s tim da onda to i ne radim.

Kristijan Vučković

@mekanotehnik.okulaar

Biti dobro za mene znači biti što bliže zen stanju. Jednostavno jedrenje na oceanu prostorvremena i prkositi entropiji kako god je moguće. Fotografija u širem smislu pomaže mi postići to zen blisko stanje. Kadar naravno prvo ugledaš i onaj tren kada preskoči umno procesiranje, uhvatio si ga srcem, duhom. To prepoznavanje kadra srcem koje daje inicijalni ushit biva zamijenjeno zen meta stanjem koje pomaže nadići sav bijeli šum ovog prokletog, potrošačkog, umjetno ubrzanog društva. Pozicija meta stanja daje novi pogled na stvarnost mimo ljudskog ego tripa, mimo straha. U nedostatku puta prema tom zenastom stanju, podsvijest nahranim drugim aktivnostima poput čitanja, putovanja, druženja. Takva hrana redovito nakon nekog vremena izbaci kadar, neku kreaciju.

Marina Ćosić

@marina.cosic

Izražavanje vlastite kreativnosti samo po sebi je dobro, neka vrsta nagrade za one koji idu korak dalje. Fotografija je samo medij, a umijeće pretakanja svog unutarnjeg svijeta, vizije, poruke kroz određeni medij je umjetnost, umijeće stvaranja. Konstantan rad na sebi, učenje, samopromatranje i zdrava doza samokritike, baš kao i pohvala samome sebi je ono što u konačnici čini dobro u stvaralačkom procesu. Promatranje vlastitog napretka i promjene. Biti dobro zahtijeva određenu razinu svjesnosti i zadovoljstva sobom bez obzira na vanjske okolnosti, što je izazovno bez obzira čime se bavite.

Ernest Mazarekić

@ernestmazarekic

Opće je poznato da su ljudi društvena bića koja imaju potrebu iskazati kreativnost na neki način koji im leži. Sto se tiče tog mislim da sam se pronašao u pogledu izražavanja kreativnosti kroz fotografiju. Inače sam iz obitelji kreativaca tako da je moj rad podržan i prihvaćen kao i od strane prijatelja. Kako napredujem u fotografiji tako je rad podržan i od strane okoline kroz izložbe. Naravno da sve to skupa nosi dozu dobroga i zadovoljstva, jer kad se spoji ugodno s korisnim kako ne biti dobro.

Stella Mešić

@partsofthesun

Biti dobro kroz izražavanje vlastite kreativnosti u fotografiji za mene znači fotografirati sve ono što volimo, što nas nadahnjuje, ispunjuje, što nam zaustavlja dah, što nas tjera na propitivanje, što nas gradi, što nas ruši, što nam ubrzava srce, ono za čime gorimo te naposljetku, stvaranje onoga što još ne postoji, a željeli bismo tome udahnuti život. Ostati dobro kroz taj cijeli proces znači raditi uvijek prvenstveno za sebe; kako bi smo otpustili pritisak kroz stvaranje te sukladno tome, kako bi druge potaknuli da osjete, da se pomaknu, da i oni također stvore nešto puštajući sve iz sebe van na fotografiju.

Dijana Čebulc

@dtstudio_weddings_croatia

U samom činu fotografiranja, dok maštam, razmišljam i kreiram spajaju se svjesno i nesvjesno, a upravo nesvjesno je pokretač moje potrebe za pronalaskom lijepog, zanimljivog, zaboravljenog, starinskog, nevidljivog, obojanog itd… Pokušavam zaustaviti trenutak, zamrznuti vizuru ili detalj ili “osmislim” neku svoju vizualnu igrariju.

Upravo taj cijeli proces budi me, ispunjava veseljem poput najzanimljivije dječje igre, a svaka završena, editirana fotografija dodatno je malo bogatstvo u ovoj riznici veselja, ljepote, prošlih trenutaka i sjete za njima….

Rekla bih da je čin fotografiranja u središtu krošnje mojega “budi dobroga kao fotografa”. Ona se grana na sve strane. Svaka grana nosi neko drugačije dobro koje mi donosi fotografija, a jedna velika i jaka grana pripada vjenčanoj fotografiji, koju radim za svoje klijente i gdje se moja sreća umnožava njihovom i srećom njihove obitelji, jer u posjedstvo im donosim obiteljsko blago – priču prelijepog zajedničkog dana punog ljubavi, ljepote, emocija i veselja…. priču njihovog vjenčanja. O drugim grana nekom drugom prilikom…

Benjamin Strike

@benjamin_strike

Fotografija je umjetnost koja pred tebe stavlja razne izazove i sa svakim satom kojeg utrošim u fotografiju razvijam svoje vještine, ali dolazim i u veći doticaj sa samim sobom. Prije nego što sam uzeo aparat u ruke nisam ni znao koja su područja mog interesa, no fotoaparat je kao nekakav portal koji te do njih odvede i pokaže ti što ti točno voliš i što te zanima. To je umjetnost koja ima opipljive rezultate (za razliku od mog posla kojeg radim od 8-16 sati) i što joj se više posvećujem to imam i veći osjećaj napretka i svrhe.

Tatjana Bukvić

@letimweddings

Da bi ostvarila kreativnost, mislim da svaka osoba mora imati vrijeme i slobodu da misli… Ja sam tu slobodu našla u fotografiji. Kroz nju bježim od svakodnevice dozvoljavajući svojoj kreativnosti da istražuje. Tu se rađaju nove ideje, nova poznanstva s nerijetko vrlo zanimljivim ljudima i ono najbitnije – stvaram. Iz tog procesa izlazim ispunjena.. i dobro sam. Simple as that.

Ivana Alerić

@mamagare_

Gledajući par godina unatrag, shvaćam da su na ono tko sam JA danas najviše utjecala moja djeca i fotografija.Obiteljskom fotografijom sam se počela baviti iz prave ljubavi. U zanosu najluđe zaljubljenosti mislila sam kako sve znam, nema mi ravne. Na samom početku bila sam na svom vrhuncu. Kako je vrijeme odmicalo, a ja sve više grebala, znala sam da sve manje znam. I tako je padanje u ponore sumnje u sebe otvorilo neke nove puteve rada na sebi. A nema boljeg od rada na sebi. Od upoznavanja sebe. Prihvaćanja sebe. Osvještavanja sebe. Fotografija me je upravo dovela na taj put. Na put borbe protiv, tj. sa samom sobom. U meni i dalje postoji procjep, prelijevajuća granica između svjetla i tame. Ne vjerujem da će ikada nestati, a nadam se da ću se potpuno naučiti nositi.

Obiteljska dokumentarna fotografija je vježbanje prisutnosti, doživljaja sadašnjeg trenutka, onoga što se upravo sada zbiva. U trenucima kreativnog procesa za mene postoji samo ono što jest. U meni je pozitivan adrenalin, konstruktivna suradnja racionalnog i emotivnog, teorije i intuicije. Ući u nepoznatu obitelj kao potpuni stranac i biti jedan od dionika njihove svakodnevice, dobiti njihovo povjerenje, sudjelovati u stvaranju obiteljskog naslijeđa čini me neizmjerno ponosnom, sretnom i zahvalnom.

Kako se često sami izgubimo u svom vlastitom vrtlogu i ne uspijevamo vidjeti širinu, moja je misija obiteljima ponuditi njihovu priču. Priču koja će ih skrenuti na put zahvalnosti i ljubavi, koja će im dokazati da je ono što imaju oko sebe najvrjednije što mogu imati. Trenutke koje ne mogu doživjeti jer im promaknu, jer su im misli svugdje, jer su umorni, jer su zabrinuti, jer se sami ne vide.Kroz ovaj proces shvatila sam da je to moj poziv i da me od svega najviše ispunjava pomaganje drugima.

Postoji i druga strana medalje, a to je moja unutarnja tama. Izlaganje sebe, onoga što stvaram, onoga što nudim uvijek je obavijeno sumnjom. Moje ranjivo Ja vodi bitke s bespoštednim Egom – je li to što radim dovoljno dobro? Dovoljno vrijedno? Hoće li se svidjeti drugima? Što će oni reći ili misliti? Hoće li mi se podsmjehivati? Živim li u svojim oblacima?
Introvert u meni šuti, skriva se i bježi, ne želi poglede uprte prema sebi, dok ekstrovert želi vrištati na sav glas. Fotografija me nagnala da skočim u hladnu vodu, a što sam zauzvrat dobila? Iza mene je niz neuspjeha koje učim prihvaćati kao svoje pobjede. Iza mene je gomila strahova koje učim pobjeđivati, gomila sumnji koje učim prihvaćati kao svoje prednosti, gomila odricanja koje gledam kao svoj napredak. Iza mene je gomila zatočenih glasova koje polako uspijevam pustiti na slobodu. I dalje se gubim, lelujam, borim i padam, ali još uvijek ne odustajem. Danas sam najbolja verzija sebe, jer sam imala hrabrosti suočiti se. Uživam u trncima.

 

Indira Juratek 

 

Foto: Instagram