Aklea Neon donosi svjetlo na hrvatsku glazbenu scenu

Aklea Neon, mlada osječka kantautorica i putujuća glazbenica, osvojila nas je svojim mantričnim pjesmama, ali i pojavom koja odiše svježinom i naprosto svjetlošću.

Biti svoja i posebna je nešto što Aklea Neon svakako je i zna. Autentična u glazbi i stilskom izražaju, topla i iskrena što doživite već u prvom susretu s njom, osvaja karizmatičnom energijom koja vas potpuno uvuče u njenu priču i samo želite što više slušati i saznati. Aklea Neon je definitivno donesla neko novo svjetlo na hrvatsku glazbenu scenu, svjetlo koje želimo slijediti.

Ususret nastupu na ovogodišnjoj Dori, razgovarali smo s njom o glazbi, Dori, meditaciji, mantrama, životu… Što nam je sve otkrila saznajte u nastavku.

1. Gledala sam tvoj nastup na Rock&Off nagradi i mislila sam kako uspiješ uskladiti sve te instrumente u live nastupu i još pjevati i smijati se i sve to?

Prvo se pobrkaš sto puta, ali i skuliraš da nisi pobrkao. Ali realno tko može znati kako to zapravo treba zvučati. To me uvijek izvlači u mojoj glazbi. Jednostavno praksa, praksa, praksa… Vježbanje, vježbanje… dok ti ne bude prirodno, dok se prirodno ne okrećeš i ne stišćeš gumbić. To mi je sad normalan tip nastupa i nevjerojatno mi je zamisliti da bih samo pjevala, iako jako volim pjevati, a volim i plesati uz nastup.

2. Radiš li u potpunosti sama svoju glazbu?

Većinom da… Da sam počela raditi prije glazbu to bi bilo drugačije. Ali sad sam jedna samosvjesna žena koja zna koji je njen zvuk, koja zna točno što želi u kojem dijelu pjesme, na koji način i kako stilski to želi razvijati i što mi zvuči kao ja. Ne volim kada pjesma vuče na producenta. Kod nekih se artista to dosta čuje. Volim da je moja glazba ekspresija autentične mene, tako da većinu procesa napravim ja, a u završnom trenutku odem kod producenta pa miješamo dijelove, nekad oni ubacuju nove instrumente i tako neke zvukove i stvari koje ne bih znala.

3. Da se nadovežemo na autentičnost. Nisi autentična samo u glazbi, već i u stylingu i cijeloj pojavi… Danas se jako puno priča o autentičnosti. Kako ti gledaš na to?

Dvosjekli mi je mač ta autentičnost. Bila sam u vezi u kojoj je autentičnost bila izgovor da se gura samo svoje pa na taj način ne volim autentičnost, iako to i nije prava autentičnost. Prava autentičnost u sebi ima i puno razumijevanja za nekog drugog, to nije egotrip. Prije par godina možda bih se i povlačila za nekim trendovima. Konstantno uzimamo utjecaje iz razno-raznih stvari. Da budeš samo ti moraš pokupiti jako puno različitih utjecaja, vidjeti što tebi najviše zvoni, što ti odgovara, što od svih tih utjecaja može tebe oblikovati. Mi jesmo osobe oblikovane s utjecajima izvana i iznutra. Za mene je najvažnije bilo ono iznutra, potonuti u meditaciju, u ples, u potpunosti se izgubiti unutar same sebe da vidim što se tamo nalazi, i loše i dobro, i onda uzeti tu odgovornost da sam sama sebi i spasiteljica, ali i kriva za stvari što se dogode. Na kraju krajeva svi smo sami odgovorni za sebe. Mislim da je to srž same autentičnosti – biti odgovoran za sve u svom životu.

4. Bila si dio projekta Femme Nouvelle. Super mi je taj projekt, ali i nevjerojatno da se još uvijek mora popularizirati žensko stvaralaštvo? Jesi li ti primijetila slabiji položaj žena u glazbi i cijelom tom svijetu?

Da primijetila… Na koji god pogledaš lajnap festivala toliki je nedostatak žena da jednostavno pokušavam ne biti ljuta, jer s tom energijom ne mogu ništa. Festival Free Mental imat će novo izdanje koje će se zvati Venus Rising i imat će radionice za žene. Mislim da je bolje da na lajnapu bude 30-40 % žena pa nek se onda zove Venus Rising. Muška energija je puno fokusiranija. Mi žene idemo u spiralu dok muškarci idu pravocrtno te puno brže uspijevaju biti primjećeniji. Vidim da se jako budi prava ženska energija, koja je svestrana i shvaća da jedna žena drugu treba podupirati, jer jedino mi žene znamo kroz što druga žena prolazi.

Ovakvi projekti poput Laninog su mi genijalni. Za mene je to bilo jako važno, jer sam do tada bila izdala samo jedan singl, a Lana je toliko vjerovala u mene da će moj sljedeći singl biti toliko dobar da bude na kompilaciji s najvećim imenima hrvatskih kantautorica. Sad se mi međusobno zovemo za projekte, sad se znamo, sad imamo svoj krug…

5. Primijetila sam da su ti pjesme bogate ritmom, plemenskim momentima, mantrama… Reci nam nešto o tome…

Dosta slušam mantre i mislim da je taj način razmišljanja dobar. Ne govorim samo o mantrama nego u standardnoj pjesmi hookovi su zapravo mantre. Nešto što se više puta ponavlja da ti sjedne u podsvijest i nekako da se toga sjetiš kad se inače i ne bi sjetio. Hookovi su nekad dosta blesave riječi ili blesave ritmike, a ja pokušavam koristiti svjesnu ritmiku i neke podtonove koji su više u skladu s mojom i ljudskom prirodom. Kad si nešto ponavljaš puno puta tek onda u to povjeruješ i možeš mijenjati stvar. Vrlo je bitno to ponavljanje, a i daje jako dobar osjećaj grupe, a to obožavam. Obožavam kad dođem negdje nešto otpjevati, a ljudi na prvu to mogu uhvatiti i na prvu pjevati sa mnom i onda ta transformativna energija grupe baš naraste i to čini dobar koncert. Stvori se grotlo energije s kojom želim da ljudi odu s mog koncerta i onda s tom velikom energijom naprave nešto dobro.

6. Mjesec je čest motiv tvojih pjesama? Što u njemu vidiš? Meditiraš li?

Prije sam mislila da je Mjesec tata i onda sam skontala da je to ženska energija, mjesečeve mijene, konstantne promjene, suptilne energije. Mjesec je imenica muškog roda pa većina ljudi misli da je to muška energija. Zato ja u svojoj glazbi, sad i u ovoj novoj za Doru, kažem puna Luna, jer mislim da je važno Mjesec zvati Lunom da se zna koji je tip energije vezan za njega. Ako Mjesec utječe na nešto veliko poput ocena, kako ne bi utjecao na nas koji smo načinjeni od toliko vode. Mislim da je blesavo osporavati takve stvari.

Transcendentalna meditacija je neki moj izbor. Još sam na faksu mislila da bi mi to moglo pomoći da zadržim „hladnu glavu“. To mi je dobar izričaj, jer imam osjećaj kad zaroniš u hladnu vodu da ti iz glave nestanu sve misli. Tako je meni s meditacijom, samo na blaži način. Doći u prostor iznad misli, prostor konstantne inspiracije, kreativne energije. Mislim da to može najviše pomoći, ne samo umjetniku, nego svakoj osobi u životu. Doći u prostor mira, jer ovdje ima toliko podražaja da ljudi ni ne shvate da je glava glavni problem.

Često me optuže da sam sanjarica, da takve osobe nisu realisti, ali ja ću radije biti optimist, nego realist i filovat se nekim informacijama koje su mi nepotrebne. Jedino otkad sam se okrenula stilu života u kojem vjerujem samoj sebi, svojoj intuiciji, da vizualiziram, da si govorim afirmacije, a ne da posramljujem samu sebe, stvari su se počele drastično mijenjati u mojoj stvarnosti.

7. Što bi za tebe značilo biti dobro?

Baš sam pričala jučer s prijateljem i on je rekao kako ga je u zadnje vrijeme uhvatio loš period. Ja sam mu rekla, ali to ti je odrasli život. Konstantno ti se događaju dobre stvari, a živimo u Svemiru koji je pun kontrasta. Ako je dobro, mora postojati i loše. Samo je stvar odnosa sa stvarima koje ti dolaze. Netko će to shvatiti kao katastrofu, a netko će to shvatiti kao izazov iz kojeg može nešto naučiti. Biti dobro za mene zapravo znači okružiti se zdravim ljudima, koji te i kada ti dolazi spirala prema dolje podsjećaju tko ti zapravo jesi, kad se probudiš usred noći i mrak je i bojiš se da si kažeš – ja sam svjetlo, ja sam ljubav, nitko mi ne može ništa i vjerovati u to da to jesi. Zato se zovem Aklea Neon – znam tko jesam, znam što je u mojoj srži.

8. Da mi je…

U pjesmi sam pjevala do tebe, ali kako je ta veza prekinuta iz toga sam shvatila da sam najviše kroz to cijelo putovanje do nekog drugog došla do srži sebe i postala sretna sama sa sobom i s tim bivanjem sama, koja je najgenijalnija stvar ikada ako na to možeš gledati na dobar način. Razlika između samoće i usamljenosti je ogromna. Ali i kroz tu tugu i usamljenost, ako je znaš normalno i lijepo prihvatiti, stvarno se dogodi transformacija. Lijepa mi je romantika ljudskog postojanja, jer uvijek tražiš da te netko drugi popuni. Ja sam za tog dečka mislila da je on pola moje duše i onda odvojit se od tog tipa ideje je zaista teško. Ali onda shvatiš da smo svi dio jedne ogromne duše, onda mi nije više teško, jer se zapravo nisi od nikoga odvojio.

9. Pripremaš se za Doru i jako se veselimo tvojoj pjesmi. Možeš li nam reći više o njoj? Koji su planovi nakon Dore?

“Zovi ju mama” ima snažnu poruku i jako je energična. U mom je specifičnom afro-soul ethno-beats stilu, ali sam ovaj put čak koketirala i s klupskom glazbom poput duba i trancea.
Nastala je kao odgovor na požare diljem svijeta. Tematika je vrlo relevantna i tiče se svih nas – Planeta nam je dom. Zemljani smo prije svega. Zahvalna sam na tome što sada imam ogromnu platformu da kažem to glasno. Većina dionica snimana je na Mosoru tijekom pošumljavanja nagrađivanog neprofitnog projekta “Boranka”. Na područjima snimanja zabilježili smo zvukove prirodnog okruženja i pošumljavanja (kramp, koraci, odron,udarci) koje smo onda oblikovali u ritam sekciju pjesme. Uz pomoć uređaja Bamboo, koji se priključi na list i korijen biljke i bilježi njezine električne impulse, u pjesmi uz mene u pjesmi pjevaju i kelj i mladi bor. Nevjerojatno je da već postoje takve tehnologije.

Nakon Dore planiram predstavljati Hrvatsku na Eurosongu! (smijeh) Kad ciljaš visoko, svakako završiš barem negdje među zvijezdama. Namjeravam izdati debitantski album, osim one-woman-showa koji sada radim imati i trio i big bend opciju, putovati Egiptom mjesec dana, biti aktivna i na dub sceni s projektom Sista Salute i uz to imati europsku turneju s još više datuma, iako ih je ove godine bilo preko 50. I naravno, u svemu tome beskrajno uživati.

Indira Juratek

Foto: Mislav Mešek