Kako prepoznati vječnu ljubav i znati da je osoba u koju smo se zaljubili ona prava

Svaki puta nam je, kad se zaljubimo, možda najbitnije je li osoba „Ta“ – prava – ona čuvena srodna duša i je li naša ljubav suđena, da traje… bez kraja…

Svaki puta nam je, kad se zaljubimo, možda najbitnije je li osoba „Ta“ – prava – ona čuvena srodna duša i je li naša ljubav suđena, da traje… bez kraja…

To je, naravno, iluzija. Takav stav – holivudski PR. I to znamo, racionalno, pa ipak – nada umire zadnja. No, dobra vijest je da ne treba umrijeti. Zato što Ljubav za Uvijek postoji. Samo, ne na način na koji se misli, ovaj servirani, opći.

Stoga je mudro da smo svjesni zabluda iz kolektivnog nesvjesnog, koje nam mute jasnoću i slobodu ljubavi, odnosno prave pozadine naših zemaljskih ljubavnih priča.

1. Svaki je „Taj“: svaka osoba s kojom ste razmijenili, ma i pogled, a kamoli poljubac i romansu, koliko god ona trajala… utjecala je na vas. Privlačimo se energetskim rezonancijama, i u svakom susretu – bila to veza od nekoliko mjeseci ili višegodišnji brak – razmjenjujemo. Voleći drugoga u sebi, razvijajući se kroz one nepomirljive razlike. Srećemo se kao putnici u vlaku, da zajedno otputujemo jednu etapu i razvijemo se po tom putu, a kad dođe naša stanica, ili prepoznamo da je vrijeme nastavka putovanja u drugim smjerovima, idemo dalje. U tom smislu, svaki je taj, nema više ni manje vrijednih ljubavi i ljubavnika.

2. Uspješan odnos nije nužno onaj u kojem je sve lako i sretno, ili koji traje. Uspješan je onaj u kojem se, ogledajući, prepoznajemo, i one dijelove koji nisu ugodni. Zato ugodnost i komocija nisu glavni kriterij dobrog odnosa, nego razvoj. „Rok trajanja“ određen je upravo granicom razvoja – dok se pokrećemo, bivamo zajedno. Kada to prestane, bivamo razdvojeni. Moja mudra klijentica svoj propali brak smatra uspješnim upravo zato što su se rastali na vrijeme, da se ne zamrze. Nisu, zbog „prstena i pečata“ ostali brojati godine zajedno, nego su prepoznali da je, kako bi se ostali voljeti, mudrije da ne žive zajedno. I rekla je: to je kao da uđeš u kino i shvatiš da je film loš. Ne ostaješ sjediti na silu i mučiti se jer si platio kartu, nego, kad si već bacio novac na kartu, odeš, da ne baciš još i svoje vrijeme, živce i energiju“.

3. Koliko god to sebično zvučalo, jedina ljubav za uvijek jest ona za sebe&sebstvo – jedino ona traje vječno, ako se probudi, a bude je odnosi. Nekad loši, u smislu vrlo ranjavajući, jer su moguće takvi potrebni da drmnu osobu i upute je u ljubav prema sebi. Moja prijateljica je to naučila upravo u odnosu s vrlo samoživim partnerom. Uvijek je bio on prvi, govorio o sebi, zapravo užasan ego manijak. U jednom trenu joj je to toliko dojadilo, da je – za početak iz revanša – preuzela njegov model ponašanja. U stvari, on ju je inspirirao da se i ona postavi „kao“ da je prva (što je bio blagoslov jer je konačno naučila ponašati se prema sebi kao stvarno prvoj). Isprva je bilo teško, ali ona se ganjala: da svoj dnevni raspored kreira prema vlastitim željama, a ne čekajući da kod njega dođe na red, ali mic po mic se osamostalila u odnosu na njega. I tek tako, kroz njegove šamare odbijanja, naučila voljeti sebe i staviti se na prvo mjesto. Danas mu je zahvalna upravo na ljubavi prema sebi koju je probudio ovaj mehanizam. Znala je da ta veza neće trajati, ali je odlučila biti u njoj svaki tren do kraja, da prođu potrebna iskustva i prateća učenja sto posto. Kao kad, rekla je, kupiš cipele: znaš da ih vjerojatno nećeš nositi za dvadeset godina (jer te ipak malo žuljajuckaju, koliko su god lijepe), ali ih nosiš punim srcem jer ti baš trebaju takve, jer se osjećaš u njima sjajno i imaju svoju neku funkciju u tvom životu.

U tom smislu, to je jedina ljubav koja je vječna. Pravi i prave, Ti i Te… smo sami sebi. Sami sebi postati najbolje partnerice i najispunjavajući partneri, to je u stvari zadatak partnerstava koja formiramo s drugima: na jednoj razini nas vode do toga, a kada to ostvarimo, idemo razinu dalje, naši novi odnosi više ne bivaju ovisnički i preplašeni temom „dokle će trajati“ nego kakvi će biti. Kvaliteta postaje bitnija od kvantiteta – trajanje nije bitno, bitan je sadržaj – a ovisnost i strahove mijenjaju sloboda i povjerenje. A to je – Ljubav.

Foto: Unsplash