Od Kirke do Zle Vještice sa Zapada: 10 književnih vještica koje vrijedi upoznati
“I thought I cannot bear this world a moment longer.
Then, child, make another.”
Madeline Miller, Circe (2018.)
U dubinama začaranih šuma, na samotnim otocima, iza zidova drevnih dvoraca i među policama zaboravljenih knjižnica stoljećima žive neke od najneobičnijih junakinja svjetske književnosti. Poznaju tajne otrovnih biljaka, razgovaraju s bogovima, začaravaju putnike, sklapaju opasne saveze i posjeduju moći koje obični smrtnici mogu tek naslutiti. Već stoljećima nastanjuju stranice bajki, mitova, legendi i romana, pojavljujući se u najrazličitijim oblicima, od zastrašujućih starica koje žive duboko u šumi do prekrasnih čarobnica, besmrtnih vladarica i djevojčica koje tek otkrivaju vlastite magične sposobnosti. Neke nas plaše, neke nas očaravaju, a neke su toliko složene i nepredvidljive da ih je nemoguće svrstati među dobre ili zle. No gotovo sve imaju jednu zajedničku osobinu: njihova prisutnost mijenja pravila svijeta u kojem se pojavljuju.
Književna povijest vještica mnogo je starija od fantasy žanra kakav danas poznajemo. U Homerovoj Odiseji susrećemo Kirku, moćnu čarobnicu koja muškarce pretvara u životinje, dok srednjovjekovne arturijanske legende donose Morgan le Fay, zagonetnu poznavateljicu magije čija se uloga neprestano mijenja između pomagačice, suparnice i opasne zavodnice. U europskim narodnim bajkama vještice često žive na rubovima civilizacije, u kućicama skrivenima među stablima, gdje čuvaju tajna znanja, postavljaju iskušenja i kažnjavaju neoprezne putnike.
S vremenom se mijenjao i njihov književni karakter. Vještica više nije morala biti samo prijetnja koju junak treba pobijediti. Mogla je postati glavna junakinja, pripovjedačica vlastite priče, žena s proturječnim željama, pogreškama i moralnim dilemama. Suvremena književnost posebno voli takve likove, one koji nas prisiljavaju da preispitamo granicu između čudovišta i čovjeka, između magije koja štiti i magije koja uništava.
Odabrati najfascinantnije književne vještice ne znači nužno odabrati i one najmoćnije, jer kakva bi to usporedba uopće bila? Kako odmjeriti moć žene koja čitavo kraljevstvo može zarobiti u vječnoj zimi s onom koja razumije ljudski um bolje od bilo koga drugoga? Ili čarobnice koja vlada kraljevstvom s djevojčicom koja svojim znanjem uspijeva nadmudriti najopasnije čarobnjake?
Ususret Noći vještica zavirili smo među stranice nekih od najpoznatijih književnih djela i odabrali deset vještica koje su ostavile neizbrisiv trag u svijetu književne fantastike.
1. Kirka – čarobnica koja je dobila pravo ispričati vlastitu priču
Madeline Miller, Kirka
Kirka je jedna od najstarijih i najzagonetnijih čarobnica zapadne književnosti. Prvi put susrećemo je u Homerovoj Odiseji, na otoku Eeji, gdje živi okružena divljim životinjama i posjeduje zastrašujuću sposobnost pretvaranja ljudi u životinje. Kada Odisejevi mornari stignu na njezin otok, Kirka ih pretvara u svinje, a Odisej je, uz Hermesovu pomoć, uspijeva nadmudriti. U Homerovu epu ona je istodobno opasna zavodnica, moćna čarobnica i neočekivana saveznica koja junaku pomaže nastaviti putovanje.
Gotovo tri tisućljeća poslije američka književnica Madeline Miller dala joj je nešto što u izvornom mitu nije imala: vlastiti glas. U romanu Kirka antička čarobnica postaje središte pripovijesti, a njezina se priča proteže od djetinjstva među bogovima do stoljeća samoće, otkrivanja vlastitih moći, ljubavi, majčinstva i sukoba s besmrtnim svijetom kojemu pripada.
Millerina Kirka nije rođena kao svemoćna vladarica. Ona je kći boga Sunca Helija, prezrena zbog svojeg glasa i nedostatka božanskog sjaja, koja postupno otkriva moć bilja, napitaka i čarolija. Njezina magija ne proizlazi samo iz božanskog podrijetla, nego iz strpljivog učenja i poznavanja prirode. Upravo je taj detalj čini posebno zanimljivom: među bogovima koji svoju moć smatraju neupitnim pravom, Kirka postaje čarobnica zahvaljujući vlastitoj upornosti.
Roman je osvojio brojne čitatelje jer poznatu mitološku figuru prikazuje kao složeno biće koje se mijenja, griješi, voli i preispituje vlastitu besmrtnost. Kirka više nije samo epizoda u Odisejevoj pustolovini. Ona napokon postaje junakinja vlastitog epa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
2. Hermione Granger – najpametnija vještica svoje generacije
J. K. Rowling, serijal Harry Potter
Kada se Hermione Granger prvi put pojavi u Harryju Potteru i Kamenu mudraca, upoznajemo djevojčicu koja zna gotovo sve odgovore, neumorno uči i ne podnosi kršenje školskih pravila. U svijetu u kojemu se čarobnjačka moć često povezuje s drevnim obiteljskim lozama, nasljednim talentom i sudbinom, Hermione dolazi iz obitelji bez čarobnjačke tradicije. Njezini su roditelji bezjaci, a ona je zahvaljujući inteligenciji, radu i iznimnoj sposobnosti učenja jedna od najboljih učenica Hogwartsa.
No ono što Hermione čini nezaboravnom nije samo njezino enciklopedijsko znanje. Tijekom sedam romana postupno prerasta u jednu od najhrabrijih i moralno najdosljednijih osoba u čitavom serijalu. Dok se Harry često oslanja na intuiciju, a Ron na odanost i snalažljivost, Hermione razumije važnost pripreme, istraživanja i promišljenog djelovanja. Njezino poznavanje čarolija, povijesti magije i drevnih tekstova nebrojeno puta spašava prijatelje iz naizgled bezizlaznih situacija.
Posebno je zanimljivo što Hermione nikada ne prestaje biti pomalo nesavršena. Tvrdoglava je, ponekad pretjerano uvjerena u vlastitu ispravnost, teško podnosi nepravdu i često se sukobljava s autoritetima koje je na početku školovanja gotovo bezuvjetno poštovala. Upravo taj razvoj, od djevojčice koja vjeruje pravilima do mlade žene koja razumije kada ih treba prekršiti, čini je jednim od najuspjelijih likova serijala.
Hermione je postala književna ikona generacija čitatelja i dokaz da vještica ne mora posjedovati najrjeđi čarobni štapić ili najmračniju tajnu da bi bila iznimno moćna. Njezina najveća snaga leži u inteligenciji, znatiželji i sposobnosti da stečeno znanje pretvori u odlučno djelovanje upravo onda kada je najpotrebnije.
3. Morgan le Fay – najzagonetnija čarobnica arturijanskih legendi
Arturijanska književnost, od srednjovjekovnih romansi do suvremenih reinterpretacija
Malo je književnih čarobnica čiji se karakter toliko mijenjao tijekom stoljeća kao što je Morgan le Fay. U ranim arturijanskim predajama povezana je s tajanstvenim otokom Avalonom, iscjeljivanjem i nadnaravnim znanjima. U kasnijim srednjovjekovnim romansama postupno postaje mnogo mračniji lik, čarobnica koja spletkari protiv kralja Arthura, iskušava vitezove i koristi svoje moći kako bi utjecala na sudbinu kraljevstva.
Njezino ime, koje se često povezuje s vilinskim podrijetlom, otkriva koliko je duboko ukorijenjena u keltskoj i srednjovjekovnoj imaginaciji. Morgan nije jednostavno vještica koja baca čarolije. Ona poznaje tajne iscjeljivanja, može mijenjati obličje, stvarati iluzije i manipulirati događajima iz sjene. Ovisno o književnom djelu, pojavljuje se kao Arthurova polusestra, neprijateljica, zaštitnica ili jedna od žena koje ga nakon posljednje bitke odvode na Avalon.
Posebno je fascinantna činjenica da Morgan nema jednu konačnu književnu biografiju. Svako je razdoblje u njoj pronalazilo nešto drugo. Srednjovjekovni pisci oblikovali su je prema vlastitim predodžbama o opasnoj ženskoj moći, dok je suvremena književnost često prikazuje kao nepravedno demoniziranu čuvaricu drevnih znanja.
U romanu Magle Avalona Marion Zimmer Bradley, primjerice, arturijanska se legenda pripovijeda iz perspektive ženskih likova, a Morgana postaje jedna od središnjih figura priče o sukobu starih vjerovanja i novog religijskog poretka. Iako je riječ o suvremenoj interpretaciji, ona pokazuje koliko prostora ovaj drevni lik ostavlja za nova književna čitanja.
Morgan le Fay možda je najteže uhvatljiva vještica na našem popisu. Svaki put kada pomislimo da smo je razumjeli, neka druga knjiga otkrije nam njezino sasvim novo lice.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
4. Elphaba – kako je Zla Vještica sa Zapada postala junakinja
Gregory Maguire, Wicked: The Life and Times of the Wicked Witch of the West
Svi poznajemo Zlu Vješticu sa Zapada iz svijeta Oza. U romanu Čarobnjak iz Oza L. Franka Bauma ona je jedna od glavnih prijetnji Dorothy, zla čarobnica koja želi povratiti čarobne srebrne cipelice. No gotovo stoljeće poslije Gregory Maguire postavio je neobično pitanje: što ako priču o zloj vještici poznajemo samo iz perspektive njezinih neprijatelja?
Tako je nastala Elphaba Thropp, zelenokoža djevojka koja odrasta u svijetu obilježenom političkim sukobima, društvenim predrasudama i nepravdom. Maguireov roman istražuje njezino djetinjstvo, obrazovanje, odnose, politička uvjerenja i postupni sukob s autoritetima Oza. Umjesto jednostavne bajkovite negativke, dobivamo složenu junakinju koja pokušava razumjeti vlastito mjesto u društvu koje ju je zbog njezina izgleda proglasilo drukčijom gotovo od rođenja.
Elphaba nije idealizirana junakinja. Njezini postupci mogu biti impulzivni, njezine odluke pogrešne, a odnosi s drugima bolni i proturječni. No upravo ta nesavršenost daje romanu njegovu književnu snagu. Maguire nas ne pokušava uvjeriti da je ona uvijek bila dobra, nego nas poziva da razmislimo kako nastaju priče o zlu i koliko u njima ima istine.
Roman Wicked postao je temelj iznimno uspješnog brodvejskog mjuzikla, a zatim i filmskih adaptacija, no književna Elphaba znatno je mračnija i kompleksnija od svojih scenskih inačica. Njezina je priča istodobno fantastična biografija, politička alegorija i reinterpretacija jednog od najpoznatijih negativnih likova dječje književnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
5. Granny Weatherwax – vještica koja zna da je najopasnija magija ona u ljudskoj glavi
Terry Pratchett, serijal Discworld
Esmerelda Weatherwax, poznatija kao Granny Weatherwax, jedna je od najneobičnijih vještica fantasy književnosti. Živi u planinskoj regiji Lancre, nosi tradicionalni crni šešir, ima oštar jezik i gotovo nepogrešiv osjećaj za ljudske slabosti. U svijetu Terryja Pratchetta, u kojem se fantastični elementi neprestano isprepliću s humorom, satirom i filozofskim pitanjima, Granny je mnogo više od stereotipne vještice iz bajke.
Njezina najveća vještina nije stvaranje spektakularnih čarolija, iako je za njih itekako sposobna, nego ono što Pratchett naziva headology. Riječ je o svojevrsnoj psihologiji vještičarenja, razumijevanju načina na koji ljudi razmišljaju, čega se boje i u što su spremni povjerovati. Granny zna da očekivanja, sugestija i ljudska mašta često mogu proizvesti učinke jednako snažne kao i čarolije.
U romanima poput Wyrd Sisters, Witches Abroad i Lords and Ladies susrećemo vješticu koja neprestano odbija iskušenje vlastite moći. Granny vrlo dobro zna koliko bi lako mogla zavladati drugima, ali upravo zato toliko ozbiljno shvaća odgovornost koju njezine sposobnosti nose.
Pratchett je kroz njezin lik stvorio iznimno duhovitu, ali i duboko promišljenu književnu figuru. Granny je stroga, ponekad neugodna, rijetko sentimentalna i gotovo nikada zainteresirana za tuđe odobravanje. Ipak, iza njezine grubosti krije se snažan moralni kompas i nepokolebljiva spremnost da zaštiti one koji se ne mogu zaštititi sami.
Ako bismo među književnim vješticama tražili onu koja najmanje želi impresionirati publiku, a najviše razumije što znači posjedovati moć, Granny Weatherwax bila bi ozbiljna kandidatkinja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
6. Yennefer od Vengerberga – čarobnica koja nikada ne pristaje biti sporedni lik
Andrzej Sapkowski, serijal Vještac (The Witcher)
Yennefer od Vengerberga jedna je od najupečatljivijih čarobnica suvremene fantasy književnosti. U svijetu poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog, prepunom političkih intriga, čudovišta, drevnih proročanstava i moralno dvojbenih junaka, ona zauzima posebno mjesto. Izrazito inteligentna, ambiciozna, ponosna i često nemilosrdna, Yennefer je žena koja vrlo dobro poznaje cijenu moći, ali i cijenu koju je morala platiti da bi je stekla.
Rođena s tjelesnim deformacijama i odrastajući u okolnostima obilježenima odbacivanjem, Yennefer prolazi čarobnjačko obrazovanje koje joj omogućuje da ovlada iznimno snažnom magijom i preobrazi vlastiti izgled. Njezina ljepota, po kojoj je kasnije poznata, rezultat je magijske transformacije, dok se iza prividne hladnoće krije mnogo složenija emocionalna povijest.
U književnom svijetu Vješca čarobnice imaju važnu političku ulogu. One savjetuju vladare, sudjeluju u ratovima, oblikuju saveze i nerijetko utječu na sudbinu čitavih kraljevstava. Yennefer se među njima ističe iznimnom sposobnošću ovladavanja magijom, ali i odbijanjem da svoje odluke podredi očekivanjima drugih.
Njezin odnos s Geraltom od Rivije jedna je od središnjih ljubavnih priča serijala, obilježena snažnom privlačnošću, sukobima i čestim rastancima. Ipak, možda je još važnija njezina povezanost s Ciri, djevojkom koju postupno prihvaća kao kćer. Kroz taj odnos Sapkowski otkriva Yenneferinu ranjivost i sposobnost duboke privrženosti, koje njezina oštra vanjština tako uspješno skriva.
Yennefer je fascinantna upravo zato što je autor ne pokušava učiniti jednostavno simpatičnom. Ona može biti sebična, manipulativna, požrtvovna i nevjerojatno hrabra, ponekad sve to unutar iste priče. Kao i mnogi najbolji književni likovi, ostaje nezaboravna zahvaljujući vlastitim proturječnostima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
7. Diana Bishop – povjesničarka koja otkriva da je magija zapisana u njezinoj krvi
Deborah Harkness, Otkrivanje vještica (A Discovery of Witches)
Što se dogodi kada ugledna povjesničarka, koja je čitav život pokušavala izbjeći vlastito čarobnjačko nasljeđe, u knjižnici Sveučilišta Oxford slučajno otkrije tajanstveni alkemijski rukopis? Upravo tim događajem započinje Otkrivanje vještica, prvi roman iz trilogije All Souls američke književnice i povjesničarke Deborah Harkness.
Diana Bishop potječe iz stare obitelji vještica, ali nakon traumatičnih događaja iz djetinjstva odlučuje živjeti što je moguće običnijim životom. Posvećuje se akademskom radu, istraživanju povijesti znanosti i alkemije te nastoji zanemariti vlastite nadnaravne sposobnosti. No otkriće rukopisa Ashmole 782 pokreće niz događaja koji je uvlače u svijet vještica, vampira i demona, ali i u potragu za tajnama vlastitog podrijetla.
Posebnu zanimljivost Dianinoj priči daje njezina povezanost sa salemskim suđenjima vješticama. Među njezinim precima nalazi se Bridget Bishop, povijesna žena pogubljena 1692. godine, koju Harkness uključuje u svoju fantastičnu genealogiju. Autorica tako povezuje stvarnu povijest progona s izmišljenim svijetom u kojem čarobnjačke obitelji stoljećima čuvaju vlastite tajne.
Dianina magija razlikuje se od uobičajenih čarobnjačkih sposobnosti. Ona postupno otkriva da pripada rijetkoj vrsti vještica koje mogu stvarati i povezivati različite niti magije, zbog čega njezine sposobnosti nadilaze ono što je smatrala mogućim.
Harkness, i sama povjesničarka, u romane unosi bogatstvo detalja iz povijesti alkemije, starih rukopisa, knjižnica i europske intelektualne tradicije. Upravo ta kombinacija akademskog svijeta, povijesnih zagonetki, romantike i fantastike daje Dianinoj priči poseban šarm. Njezine pustolovine mogle bi se svidjeti svima koji vole zamisliti da se iza nekog zaboravljenog rukopisa u staroj knjižnici skriva tajna koja bi mogla promijeniti svijet.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
8. Sally & Gillian Owens – sestre koje ne mogu pobjeći od obiteljske magije
Alice Hoffman, Practical Magic
U romanima Alice Hoffman magija rijetko dolazi uz spektakularne bitke, čarobne štapiće ili drevna kraljevstva. Mnogo je vjerojatnije da će se pojaviti u staroj kući, među biljkama u vrtu, u obiteljskom receptu ili u neobičnoj slučajnosti koju nitko ne zna objasniti. Upravo takav svijet nastanjuju sestre Sally i Gillian Owens, junakinje romana Practical Magic.
Žene iz obitelji Owens generacijama žive pod teretom glasina o vještičarenju. U malom gradu u Massachusettsu njihova je obitelj predmet straha, znatiželje i ogovaranja, a stanovnici im pripisuju gotovo svaku nesreću koja se dogodi. Sally i Gillian odrastaju uz ekscentrične tete koje poznaju ljubavne napitke, čarolije i tajne koje se prenose ženskom linijom, no obje sanjaju o životu izvan neobičnog obiteljskog nasljeđa.
Njihovi pokušaji bijega odvode ih u različitim smjerovima. Sally želi miran, predvidljiv život, dok Gillian traga za slobodom, uzbuđenjem i ljubavlju. Međutim, obiteljska povijest, gubici i neobjašnjivi događaji ponovno ih povezuju, prisiljavajući ih da se suoče s onim od čega su godinama pokušavale pobjeći.
Hoffman u njihovu priču unosi prepoznatljive elemente magijskog realizma, književnog pristupa u kojem se nadnaravno pojavljuje kao gotovo prirodan dio svakodnevice. Magija je prisutna u kućama, vrtovima, odnosima i obiteljskim sjećanjima, a granica između čudesnog i običnog često ostaje namjerno nejasna.
Sestre Owens zanimljive su i zato što njihova priča nije usredotočena na borbu protiv velikog zla. U njezinu su središtu odnosi između žena, obiteljske tajne, ljubav, gubitak i naslijeđeni strahovi. Practical Magic kasnije je dobio i poznatu filmsku adaptaciju sa Sandrom Bullock i Nicole Kidman, no roman ima vlastiti ritam, atmosferu i književnu osobnost, zbog kojih ga vrijedi upoznati neovisno o filmu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
9. Bijela Vještica – ledena vladarica koja je Narniju zarobila u vječnoj zimi
C. S. Lewis, Lav, vještica i ormar
Malo je prizora iz dječje fantasy književnosti toliko upečatljivih kao Narnija zarobljena u beskrajnoj zimi, u kojoj snijeg nikada ne prestaje padati, a Božić nikako da stigne. Za tu je neobičnu sudbinu odgovorna Jadis, poznatija kao Bijela Vještica, jedna od najpoznatijih negativki književnog svijeta C. S. Lewisa.
Visoka, blijeda i zastrašujuće lijepa, Jadis vlada Narnijom uz pomoć magije, straha i okrutnosti. Svoje neprijatelje može pretvoriti u kamene kipove, a njezina sposobnost manipulacije posebno dolazi do izražaja kada susretne Edmunda Pevensieja. Obećanjem moći i čarobnim slatkišima uspijeva ga pridobiti na svoju stranu, koristeći njegove slabosti kako bi ostvarila vlastite ciljeve.
Za razliku od suvremenih književnih vještica, kojima autori često daju složenu prošlost i razumljive motive, Bijela Vještica prvenstveno je oblikovana kao utjelovljenje tiranije i moralne izopačenosti. U Lewisovu književnom svijetu njezina hladnoća nije samo atmosferski detalj, nego i važan dio simbolike romana.
U romanu Čarobnjakov nećak, objavljenom nakon Lava, vještice i ormara, čitatelji otkrivaju Jadisinu zastrašujuću prošlost. Prije dolaska u Narniju bila je vladarica Charna, svijeta koji je sama uništila izgovorivši zabranjenu čaroliju, spremna žrtvovati sve njegove stanovnike kako bi pobijedila vlastitu sestru.
Bijela Vještica ostaje fascinantna upravo zbog svoje gotovo mitske veličine. Ona nije samo neprijateljica glavnih junaka, nego sila koja mijenja prirodni poredak svijeta. A malo što u književnosti stvara snažniju atmosferu od kraljevstva u kojem se čitava priroda nalazi pod čarolijom jedne žene.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
10. Manon Blackbeak – nemilosrdna vještica koja jaše na KRILATOJ zvijeri
Sarah J. Maas, serijal Prijestolje od stakla (Throne of Glass)
Ako bismo među suvremenim fantasy vješticama tražili jednu od najopasnijih, Manon Blackbeak zasigurno bi se našla pri vrhu popisa. Pripadnica klana Ironteeth, poznatog po okrutnosti, ratničkoj disciplini i zastrašujućim sposobnostima, Manon se prvi put pojavljuje u romanu Heir of Fire, trećoj knjizi serijala Prijestolje od stakla.
Manon ima dugu srebrnobijelu kosu, zlatne oči te željezne zube i kandže koje može izvući kada napada. Kao nasljednica jednog od najmoćnijih vještičjih klanova odgajana je da bude nemilosrdna ratnica, a njezin svijet obilježen je stoljetnim neprijateljstvima, krvavim sukobima i strogom hijerarhijom.
Predvodi skupinu od trinaest iznimno sposobnih vještica, poznatu kao Trinaest, a njezin odnos s Abraxosom, krilatim stvorenjem nalik zmaju na kojem leti, jedan je od najupečatljivijih elemenata njezine priče. Iako pripada svijetu u kojem se nježnost smatra slabošću, Manon postupno otkriva da njezina odanost, osjećaj za pravdu i sposobnost povezivanja s drugima mogu biti u sukobu s pravilima prema kojima je odgojena.
Sarah J. Maas kroz Manoninu priču istražuje naslijeđe nasilja, pripadnost i cijenu poslušnosti. Ono što započinje kao portret gotovo zastrašujuće ratnice postupno prerasta u jednu od najzanimljivijih karakternih transformacija serijala.
Manon je posebno privlačna čitateljima koji vole moralno složene likove i epsku fantastiku u kojoj magija nije samo izvor čudesnih sposobnosti, nego i dio političkih sukoba, drevnih neprijateljstava i osobnih sudbina. Njezina priča pokazuje koliko daleko suvremena fantasy književnost može otići u reinterpretaciji tradicionalne vještice: umjesto samotne žene uz kotao, pred nama je ratnica koja predvodi vlastitu vojsku i leti u bitku na leđima zastrašujuće zvijeri.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A gdje je Grička vještica?
Ako ste se tijekom čitanja zapitali kako je moguće da na popisu najfascinantnijih književnih vještica nema one najpoznatije iz hrvatske književnosti, odgovor se krije u jednoj važnoj razlici: Grička vještica zapravo nije bila vještica.
Dok su Kirka, Yennefer i ostale junakinje našeg izbora raspolagale nadnaravnim sposobnostima, Nera Keglević, središnja junakinja znamenitog ciklusa povijesnih romana Grička vještica Marije Jurić Zagorke, živjela je u svijetu u kojem za optužbu za vještičarenje nisu bile potrebne nikakve čarolije. Dovoljni su bili sumnja, praznovjerje, osobna osveta ili žena koja se nije uklapala u očekivanja svojeg vremena.
Zagorka je svoju priču smjestila u Zagreb 18. stoljeća, među ulice staroga Griča, plemićke dvorove i političke spletke, u vrijeme kada su progoni žena optuženih za vještičarenje još bili dio društvene stvarnosti. Njezina Nera mlada je plemkinja koja se suprotstavlja nepravdi i autoritetima, a njezina hrabrost, inteligencija i nepokolebljivost postaju osobito opasne u društvu koje od žena očekuje poslušnost.
Pri pisanju Gričke vještice Zagorka se oslanjala i na povijesnu građu o stvarnim progonima vještica u Hrvatskoj, pretvarajući dokumentirane događaje u napetu pripovijest o ljubavi, moći, praznovjerju i borbi za pravdu. Za razliku od fantastičnih svjetova u kojima se magijom mogu mijenjati ljudske sudbine, u njezinu je svijetu sama optužba za vještičarenje mogla biti dovoljna da nekome zauvijek promijeni život.
Zato Nera Keglević zaslužuje posebno mjesto uz književne vještice, premda ne pripada njihovu čarobnom svijetu. Njezina priča podsjeća nas na žene koje su kroz povijest proglašavane vješticama ne zbog moći koje su posjedovale, nego zbog moći koju su im drugi pripisivali. A ta je razlika, kada zatvorimo knjigu i vratimo se iz književnosti u stvarnost, možda i najvažnija od svih.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zašto nas književne vještice i dalje toliko fasciniraju?
Književne vještice oduvijek su uživale neobičnu slobodu. Dok su junaci odlazili u velike pustolovine, osvajali kraljevstva i borili se protiv čudovišta, one su poznavale tajne koje nisu bile dostupne običnim smrtnicima. Njihova se moć skrivala u drevnim rukopisima, biljkama, riječima, proročanstvima i sposobnosti da vide ono što drugima promiče. Ponekad su bile najveća prijetnja junaku, ponekad jedine koje su mu mogle pomoći. U njihovim su rukama podjednako uvjerljivo stajali otrov i lijek, prokletstvo i blagoslov.
Suvremeni pisci naslijedili su tu bogatu književnu tradiciju, ali su joj dodali nove perspektive. Čarobnice koje su stoljećima postojale tek kao prepreke na putu drugih junaka počele su dobivati vlastite biografije, unutarnje sukobe i priliku da ispričaju događaje iz svojeg kuta. Kirka je tako izašla iz sjene Odisejeve pustolovine, Elphaba je dobila priliku objasniti kako je postala Zla Vještica sa Zapada, a Yennefer i Manon pokazale su koliko zanimljive mogu biti junakinje čije odluke nisu uvijek moralno besprijekorne.
I dok nas u stvarnosti još uvijek dijele stoljeća od vremena kada su ljudi ozbiljno vjerovali da se čarolijama može prizvati oluja ili promijeniti nečija sudbina, književnost nikada nije odustala od takvih mogućnosti. U njezinim svjetovima i dalje postoje otoci na kojima bogovi razgovaraju sa smrtnicima, šume koje skrivaju drevna bića i knjižnice u kojima jedna zaboravljena knjiga može promijeniti sve što znamo o svijetu. A za ulazak u njih nije nam potrebno poznavati nijednu čaroliju – dovoljno je otvoriti knjigu.
Foto: Magnific, Unsplash, Instagram



POST COMMENT