Zašto je bitno poticati hrabrost kod djece?

Hrabrost je karakterna osobina. No, može li se ona učiti, poticati, osnaživati, a s druge strane, može li se ona gušiti, rušiti i potisnuti?

Ja mislim da može. Smatram da su sva ljudska bića rođena sa žarom u sebi da žive svoj život onako kako osjećaju i žele, da slijede svoju intuiciju i svrhu. No, zašto onda sve osobe nisu jednako hrabre? Je li kod osoba koje se ne osjećaju hrabro došlo do rušenja samopouzdanja i gušenja vlastite intuicije u djetinjstvu pa se to prelilo na daljnji život?

Hrabrost – povezanost sa sobom donosi hrabrost u postupcima i ostvarivanju želja

Hrabrost raste onom brzinom kojom raste čovjekova ljubav prema sebi. Što smo više u energiji povezanosti sa sobom, to smo hrabriji u svojim postupcima i ostvarivanju svojih želja. Kod odraslih osoba hrabrost i vjera u sebe pojačavaju se kada krenu raditi na osobnom razvoju, jer tada dublje upoznaju sebe, svjesniji su svojih strahova, uvjerenja, potreba, želja i mogućnosti. Što više odbacuju sa svojih leđa utege tuđih očekivanja, potreba i nezadovoljstava, to su bliži sebi. Čovjek u sebi ne nosi samo ono što on jest, nego dio njegove cjeline čini teret stavova i mišljenja drugih o njemu. Svaki tuđi negativan komentar na njegove odluke i izbore ga je nekad u nekom trenutku u životu pogodio, s njime se možda čak i poistovjetio što je rezultiralo gubitkom samopouzdanja. Svaki od njih ukrao mu je djelić hrabrosti. Djelić po djelić, hrabrost je počela nestajati, a čovjek je počeo živjeti, ne onako kako on želi, nego kako društvo od njega očekuje.

Znate li ljude koji rade posao koji ne vole raditi pa ipak svakodnevno odlaze na taj posao jer smatraju da to moraju? Znate li ljude koji žive u mjestu koje im se ne sviđa, no oni ništa ne poduzimaju da ga promijene? Znate li ljude koji ostaju u brakovima koji ne funkcioniraju? Znate li talentirane osobe koje smatraju da njihovi talenti ništa ne vrijede? Svima njima je netko nekada rekao da ne vrijede dovoljno, da je život težak, da se zadovolje mrvicama jer velike stvari čekaju nekog drugog. Čovjek koji nije povezan sa sobom živi u strahu.

Strahu od gubitka, od pogreške, od osude, od odbacivanja. S druge strane, čovjek koji je povezan sa sobom zna da se može osloniti na sebe, jer vjeruje u sebe i kreira život prema svojim željama i snovima. On živi svoj život u punini, čak i kada griješi, čak i kada ga odbace, čak i kada doživi gubitak. Njemu je jasno da sve što mu se u životu dogodi nečemu ga uči. On u takvim situacijama pronalazi inspiraciju. A to je zaista hrabro.

Zašto je bitno poticati hrabrost kod djece?

Stoga, velika je moć u rukama roditelja da svome djetetu ne oduzmu hrabrost koje svako dijete prirodno posjeduje u sebi. Svojim primjerom roditelj djetetu može pokazati veličinu i značaj hrabrosti. Ona započinje prihvaćanjem sebe, svih svojih vrlina i mana te se nastavlja u akcijama koje roditelj poduzima kako bi promijenio stvari u životu koje mu se ne sviđaju, prihvaćanju pogrešaka koje će napraviti putem, a završava u trenucima samoće u kojima mu je ugodno biti sam sa sobom, potpuno prisutan i svjestan tog trenutka.

Hrabrost ne treba miješati s neustrašivošću. Jednako je hrabro dijete koje se popelo i spustilo na najvišem toboganu u parku, kao i dijete koje je poslušalo svoju intuiciju i osjetilo da to ne bi trebalo učiniti. Hrabrost je povezanost s vlastitom intuicijom. Zato ako se ikada zapitate zašto neko dijete nešto može napraviti, a vaše ne, osvijestite da vaše dijete ne udovoljava željama ili pritiscima okoline nego sluša sebe. U osluškivanju sebe počiva hrabrost svakoga čovjeka.

Hrabrost je kada dijete trenira neki sport, a nakon toga odustane kada shvati da u njemu ne uživa.

Hrabrost je kada dijete upiše školu koju želi, iako mu svi tvrde da od te struke neće moći lagodno živjeti.

Hrabrost je kada dijete jasno i glasno kaže što ne želi.

Hrabrost je kada se dijete prestane družiti s drugim djetetom jer mu njegova energija ne odgovara.

Hrabro je dijete koje slijedi svoju intuiciju i na tom putu spoznaje tko je, što želi, što mu treba i što može.

Takvo dijete u sebi posjeduje strast kojom može mijenjati svijet.

Ako vas zanimaju slične teme posjetite našu rubriku SVJESNO RODITELJSTVO. 

Petra Matulić Žeravica

– Majka dvoje djece odgajane u duhu povezujućeg roditeljstva, kreatorica “Moje kutijice moći” za osnaživanje djece, autorica slikovnice “Puž koji je promijenio svoju kućicu”, ljubiteljica educiranja u području  osobnog razvoja, roditeljstva i dječjeg razvoja, IG @osnazivanje.djece

Foto: Pexels