parallax background

10 nijansi kreativnosti: Pitali smo food blogere

veganski ručak
Jednostavan veganski ručak kakav bi se našao i u bakinoj kuhinji
listopad 4, 2020
kišobran
(pro)budi se – “Sadašnjost je takva kakva treba biti”
listopad 5, 2020

 

Vjerujemo da biti dobro možemo samo onda kada dopustimo da se ono iskonsko naše izrazi kroz nas. Tu kreativnost svi imamo u sebi, ona je iskra koja ljude kroz tisućljeća pokreće. Probuđena kreativnost otvara vrata mističnom iskustvu.

Kako kaže Osho energija kreativnosti nema formu niti strukturu, a opet sve forme i strukture proizlaze iz nje. Kreativnost izranja iz sklada i jednote s božanskim, s onim mističnim i nedokučivim. Tada je kreativnost radost kreatoru i blagoslov ljudima.

Novom #budidobro rubrikom 10 NIJANSI KREATIVNOSTI želimo čuti što je kreativnost za vas, kako ju živite, kako stvarate. Želimo i pokazati da je kreativnost baš sve čemu dopuštamo da raste iz nas, jer tada smo najbliži božanskom, tada smo kreatori, tada smo bogočovjek.

Nije bitno koji oblik kreativnost poprima – je li to pjevanje, slikanje ili sadnja vrta, kuhanje… Ono što je važno je biti otvoren za ono što se želi izraziti kroz nas.

Do sada smo u ovom zanimljivom putovanju ugostili fotografe i dizajnere nakita, a danas smo pitali čarobnice i čarobnjake u kuhinji Kako biti dobro kroz izražavanje vlastite kreativnosti u kuhanju?

U nastavku pročitajte što su nam odgovorili, ali uživajte i u njihovim prekrasnim receptima, zbog kojih smo sigurni da ćete poželjeti više vremena provesti u kuhinji.

burbon_i_borovnice, Nataša Rajčević

Hrana je oduvijek ljudima bila nešto jako intimno. Hranom se povezujemo, hranom slavimo, tugujemo…ona je utkana u sve pore našeg života. Ne samo kao fizička potreba, već i ona emocionalna. Hrana izaziva emocije. I to je ono što je toliko divno oko nje.

Proces kuhanja kod mene počinje puno prije samog ulaska u kuhinju i sjeckanja povrća. To je zapravo finalni korak kojem je prethodio jedan cijeli kreativni proces u mojoj glavi, koji ponekad traje nekoliko minuta, a ponekad doslovno danima.
Zapravo, ja zbilja uživam u tom procesu i jednom kad sam gotova sa smišljanjem recepta, jedva čekam da krenem s kuhanjem. Cijeli taj proces smišljanja, kuhanja i na kraju fotografiranja za mene ima jako terapeutski učinak.

Ono što je meni najbitnije je ne opterećivati se pitanjima jeli taj recept ono što ljudi žele vidjeti i hoće li pronaći svoju publiku. Kad stvarate za druge, a ne prvenstveno za sebe – tu kreativnost prestaje. Samim time i vaše uživanje u tome što radite. A biti dobro možete samo onda kad volite to što stvarate.

S obzirom na to da pokušavam namirnice koristiti samo u sezoni koja im je prirodna, moglo bi se reći da inspiraciju pronalazim u godišnjim dobima i promjenama istih. Kako se mijenja priroda, tako se mijenjaju i moji recepti. Ne samo što se namirnica tiče, nego i samog principa kuhanja. Ljeti radim hladna, često sirova jela, dok zima traži lagano krčkanje i topla jela na žlicu. Mislim da je to ono što naše tijelo traži, samo smo svi zaboravili slušati. Zbog toga u zadnje vrijeme dosta čitam i učim o intuitivnoj prehrani koja se bazira na osluškivanju vlastitog tijela, bez brojanja kalorija i bez grižnje savjesti.

Sva znanja koja sakupim, utječu na moju kreativnost i moj način izražavanja. A kada sam sretna s onim što stvaram, onda sam zbilja dobro.

recepti

@burbon_i_borovnice

culinarypostcards, Iva Savić

Kao i sve što radimo u životu i kuhanje ima svoj ritam i svoju dinamiku. Od trenutka kad počnemo razmišljati o tome što ćemo kuhati i krenemo “kopati” po frižideru, ladicama, kuharicama i (idejama u) glavi, počinje uranjanje u sebe i potraga za onim da pripremimo nešto što će nam razveseliti nepce i nahraniti tijelo. Već samo to čini puno za naše dobro.

Otvorenost prema novim namirnicama, isprobavanju nečeg nepoznatog i okusima koje ćemo dobiti kreirajući nove kombinacije, proizvodi uzbuđenje koje traje sve do kraja kuhanja. Osobno, volim to uzbuđenje i kad znam da ishod možda neće biti najbolji, uživam u tom procesu i vlastitom radu s namirnicama. Mislim da je važno da se ne bojimo ishoda, već da budemo otvoreni i prihvatimo ga kakav god bio. Bez obzira na to je li konačno pripremljeno jelo ukusno onako kako smo očekivali ili ne, trebamo biti svjesni da smo učinili nešto jako dobro za sebe – razmišljajući o hrani i pripremajući je, posvetili smo se jednom malom zadatku, probudili svoju kreativnost i stvorili nešto sa svojim rukama i maštom.

Sve ovo vrijedi pod pretpostavkom da smo se cijelom procesu posvetili sa željom i veseljem. Ali tako bi jedino i trebalo biti, jer nema razloga da se “bojimo” kuhati. Najgore što se može dogoditi je da jelo ispadne neukusno, a to se s vremenom može lako popraviti.

recepti

@culinarypostcards

mari.rukavina, Marija Štefek Rukavina

Otkako sam si dopustila raditi ono što volim, a ne ono što „moram ili bih trebala“, vidim koliko je baš taj moment bitan da budem dobro. Kuhanje se prirodno nadovezuje uz to: kuham onima koje volim, činim to s ljubavlju, radujem se što će uživati u jelu, što će nam svima činiti dobro i duši i tijelu. Skupa smo dok jedemo. Kroz radost onoga što radiš rado i eksperimentiraš, učiš, rasteš. Na kraju to sve pofotkaš i krug je završen 🙂

recepti

@mari.rukavina

zlicasecera, Juraj Močilac

Svako kreativno izražavanje ekspresija je trenutnih vlastitih emotivnih stanja, a kuhanje je posebno zanimljivo, jer je kratkoročno, potrošno i fizički se konzumira. Stoga je vrlo izazovno svakodnevno na tanjur staviti nešto što će me usrećiti, a istovremeno nahraniti fizički i psihički. Za mene je to simbioza uma i tijela, jer se recepti stvaraju u glavi, a manifestiraju se rukama i odlična je igra pokušaja i pogrešaka. Isto tako iziskuje strpljenje i zahtijeva vrijeme. Nebrojeno sam se puta uvjerio da u kuhinji nema prostora za brzanje pa na taj način treniram samokontrolu.

Ono si što jedeš, kaže poznata izreka, a budući da ne konzumiram i ne koristim proizvode životinjskog podrijetla, osjećam se bolje znajući da radim najbolje što mogu kako bih očuvao planet i sva živa bića koja imaju jednako pravo biti na ovom svijetu koliko i ja. Osim toga, ljepota stvaranja je i u dijeljenju pa me posebno veseli kad svoje slastice mogu podijeliti s drugima i kad se traži komad više.

recepti

zlicasecera

foodoris, Doris Valković

Biti dobro za mene znači slušati sebe i svoju inspiraciju te slijediti put kojim bi trebali ići, a to je naš poziv. Vrlo često se ljudi odluče ići putem financijske stabilnosti, što je svakako razumljivo zašto je to tako, no onda se dogodi trenutak odvajanja od svoje svrhe pa nastane nezadovoljstvo, kako životom tako i sobom.

Osjetila sam još u djetinjstvu da je kuhanje i hrana nešto što me veseli, što mi pruža “bijelo platno” za pretakanje svojih zamisli, za dijeljenje trenutaka sa svojim najdražim ljudima te uveseljavanjem drugih. Kuhanje je meditativni čin u mom slučaju te se samim odlaskom u stanje meditacije (kuhanja) otpušta stres i počinje sve imati smisla. Da ne govorim o sreći kada zamišljeni recept uspije i brže-bolje ga želim podijeliti sa svojim pratiteljicama i pratiteljima. Ushićenju nema kraja.

A još kada dobijem feedback da je netko probao i oduševio se receptom, tom mojom kreacijom ili još bolje promijenio prehrambene navike i postao dobro, zatvara se kruh od kreativnog čina do smisla i stvori se dobar osjećaj za obje strane. Neprocjenjivo.

recepti

foodoris

eardur, Jelena Markota

Prije nego sam se kreativno izražavala u kuhanju, hobistički sam fotografirala. Prije nego sam počela fotografirati, pisala sam.

Iako nisam o tome puno razmišljala, kreativno izražavanje za mene je konstanta i nešto što mi pomaže da budem dobro. Moram to raditi, inače počnem osjećati nemir.

Ovo u nizu posljednje izražavanje, kuhanje, fotografiranje toga i pisanje o tome što sam skuhala na neki način spaja sve moje prethodne načine. Ima još jedna posebnost, ono te hrani i doslovno i na nekoj višoj razini.

Kada jedeš nešto u što si uložio dosta truda i dobre energije nužno budeš bar malo bolje nego prije. A imaš i taj vizualni i tekstualni trag, trag uspona i padova i uspona, kojem se možeš okrenuti kad si loše i on ti pomaže u borbi protiv negativnih misli.

recepti

@eardur

andreacukrov, Andrea Cukrov

Kuhanje na prvi pogled možda nije nešto što bi vezali uz kreativnost. Posebice kada govorimo o svakodnevnom kućnom kuhanju koje je često mehanički proces.

Ipak, kod mene, kao i kod većine gastro blogera, kuhanje predstavlja nešto puno više. Upravo je kuhinja mjesto na kojem se možemo potpuno izraziti. Dakako cijeli proces usko je vezan i uz fotografiju u koju ulažem najviše kreativne energije i strasti. Pomoću fotografije pokušavam prenijeti emociju te kroz nekoliko kadrova ispričati priču o jelu koja može biti sentimentalna ili jednostavno radosna i zaigrana – baš poput hrane. Na posljetku tu je i blog na kojem se pokušavam literarno izraziti što sve zajedno čini jedan vid terapije i kreativnog ventila.

Kuhanje i fotografiranje hrane kod mene je počelo vrlo spontano te mi je predstavljalo svojevrstan bijeg od suhoparnog i nimalo kreativnog posla. Mogla bi čak reći da me pisanje bloga na neki način spasilo. Danas je cijela priča prerasla te skromne početke i blog mi je povremeno i posao. Ipak, radost kreiranja novog jela, isprobavanja nove namirnice, osmišljanje seta i priče koju želim ispričati ostala je ista. Upravo ta radost stvaranja čini mi dobro.

Osim toga, kada svoj kreativni ventil pronađeš u kuhinji ne činiš dobro samo sebi već i svojoj obitelji koja svakako jede raznolikije, maštovitije, a ponekad i zdravije.

Naposljetku, čini mi se da je čovjek biće koje ima silnu potrebu za stvaranjem pa nije važno koji medij koristimo, važno je pronaći ono što nas usrećuje, opušta i zadovoljava potrebu za stvaranjem nečeg opipljivog.

recepti

@andreacukrov

plantbasedfulloftaste, Matei Negovetić

Biti dobro u kuhanju znači biti u trenutku, biti tu, promatrati proces i razumjeti. Razumjeti namirnice, čuti ih i osjetiti. Tada znamo da je kreativnost samo posljedica bivanja u trenutku. Na taj način svako jelo je posljedica našeg dobrog stanja iz svakog trenutka kuhanja.

recepti

@plantbasedfulloftaste

zeleni_zivot_vege_mama, Iva Janeš

S određenim godina sustigne te i ta mudrost o učenju. Shvatiš da je znanje tvoja sigurnost, a učenje put koji može biti i je – divan proces. S tim istim godina stiže i ta privilegija da čitaš (radiš) i educiraš se o onim temama koje te ispunjavaju, ništa ti nije teško zapamtiti – jer sve to prakticiraš s lakoćom. Upravo to se dogodilo u mom odnosu s „kuhinjom“.

Dolaskom moje kćeri Mille, rodio se i jedan novi odnos, odnos s hranom. Kuhinja je postala moja oaza, a ponekad i moj bijeg. Nisam ni sanjala da će me ta „kreativna kuhača“ dovesti do pisanja knjige, edukacijske grupe, savjetovanja i formirat moju okolinu na taj način. Jela koja stvaram prate moju energiju, osvijestila sam je, a ona mi fino kao neki putokaz pokaže gdje sam taj dan. Osjetim se u tim okusima pa jasno dobijem do znanja i kad mi „nije dan“.

Kad vam kažem da kuhanjem mijenjam svijet, vjerujte mi to i radim. Danas sam malo prolistala sjećanja i uvidjela da sam upravo svojim biljnim jelima potaknula mnoge na suptilnu promjenu, gotovo kao sjeme koje sam posadila na trunčicu zemlje, mnogi su „proklijali“. Promjenom načina na koji gledamo proces blagovanja prepreke nestaju, a izbor hrane postaje naš prioritet – ne zato što se mora, nego zato što to postaje ugoda i zadovoljstvo. I najbitnije poštujemo život u svim njegovim oblicima.

zeleni život vege mama

@zeleni_zivot_vege_mama

janjolinka, Janja Benić

Osobno mislim da je izražavanje kroz bilo koju vrstu kreativnosti dobro za nas osobno, ali i za one koje ta naša kreativnost dotakne na neki način.

Kuham od malena, što uz mamu kada sam joj se još motala oko nogu, što od tinejđerskih dana kada sam sama počela istraživati taj svijet.

Kroz cijelo sam odrastanje težila tome da nađem ono što ću “biti kad odrastem”, nisam jedna od onih koji su od malena točno znali čime se žele baviti. Kuhanje je uvijek bilo prisutno kroz sva moja raspoloženja pa sam tako u jednom trenutku u životu odlučila podijeliti svoje recepte kroz formu bloga. Uz to sam pronašla i dvije nove zanimacije pa sam kroz kuhanje shvatila da tu hranu volim stilizirati, a kasnije i fotografirati. Kuhanje i dijeljenje recepata mi je otvorilo cijeli novi svijet, a time i neki novi krug ljudi koji vjerujem ne bih upoznala da se nisam počela time baviti. Do svoje 35. godine života se nikad nisam ozbiljnije primila nekog kreativnog rada, a nakon 35. sam se prepustila i upoznala nešto što mi čini dobro na više razina. Uz prepuštanje kuhanju i istraživanju novih okusa, posebno me veseli kad tu hranu podijelim s bliskim mi ljudima. Uvijek kažem da je dijeljenje radost pa je zato u ovom slučaju radost obostrana.

recepti

@janjolinka

 

 

Foto: Instagram

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.