Život je borba: kako prihvatiti izazove i pronaći snagu u sebi

Život se često doživljava kao niz izazova koji dolaze u valovima, a osjećaj da „borba nikad ne prestaje“ zapravo je dio prirodnih ciklusa kroz koje svi prolazimo. Umjesto traženja faze bez problema, ključ je u razvoju unutarnje snage, otpornosti i sposobnosti da izazove ne doživljavamo kao kaznu, nego kao proces rasta. Kada promijenimo odnos prema težini, ona ne nestaje, ali prestaje biti teret i postaje vještina.

“Dobro, kad će više završiti ta borba, ima li u mom životu išta osim borbe i lekcija, hoće li doći neki miran i sretan period gdje se mogu opustiti?” – često se srećem s tim pitanjem. I da, dođe mi da zagrlim ljude kad to kažu jer ih razumijem, ali moram i reći nešto što nije najslađe. A to je: Neće. Borba nikad ne prestaje. Samo mijenja oblik. Jer je život borba.

Život kao ciklus, a ne kao stalna borba

E sad, to je jasno vrlo polemična izjava. Da je Život borba. A radost, a ljubav, čudesni eksperiment duše bla bla? Je, je, i sve je to, samo jebiga taj yin i yang se održava i kroz zagrljaj, bez greške, ali… opet borba. Naravno da nakon teškog perioda dolazi lakši, nakon borbe odmor za novu borbu – jer svemir je cikličan pa se tako i život odvija u fazama.

Nekad je teža, u smislu traži više angažmana, veće borbe. Ali bez zavaravanja – borba uvijek traje. Od onih sitnih „znam da bi bilo pametnije da radim jogu, ali baš mi se sjedi i gleda serija“ – zapravo kad razmislim te unutarnje borbe sa sobom nisu nimalo sitne – do eksplicitnije brutalnijih, životnih, evidentnih borbi, čak ratova. Nemoj sad misliti da sam ja eto malo ratoborniji ti pa imam tu perspektivu. Istina, hedonističkiji karakteri to gledaju drugačije, ali i oni mi se žale „ Uuuuf, što sam danas satran, nikako stati od obveza“. Kuc kuc, to je borbaaa!

Uglavnom, prva postavka budizma je da je život patnja. Pa onda ide cijela filozofija kako se odmaknuti, preživjeti… nadživjeti. Zen. Ali počinje s patnja. Ne, ni meni se to ne sviđa. Uvijek me nerviralo u djetinjstvu kada bi mi baka govorila „dite, život je borba i patnja, ali ima tih trenutaka sriće, sriće od koje zasvitli sve. A i za nju se triba borit. Pa kad dođe, utisne se u te i zauvik traje. Da te grije za nove borbe“. Ajde, to sa srećom je davalo dašak nade cijelom sumornom tonu, ali ja sam mislila „ma, baka i stari ljudi tako gledaju na život. To su kriva uvjerenja“. Čak sam joj objašnjavala kako je sve star stava i takve stvari. Mladost ludost, to ti je. Ali, život je borba. Mačke se bore za hranu, pupoljak se bori da procvate, sve je nekako više ili manje u tom procesu. I zbog toga – nemoj težiti da dođe faza bez borbe. Mislim, doći će, ali i proći, jer je to život. Bolje teži da se ojačaš dovoljno da imaš snage za borbe.

Problem nije borba, nego otpor prema njoj

Borba je laka ako si obučen, ratnik u glavi. To ide lakše onima koje su roditelji u djetinjstvu odveli na sport ili borilačke vještine, u njima je razvijeniji taj mehanizam. Isto tako tipovima koji su se morali snalaziti od malena pa su razvili snagu i izdržljivost jer nije bilo druge. Da, malo je teže osjetljivim umjetničkim likovima, ali hej – nitko nije bez svog unutarnjeg Marsa – Kočije, Prinčeva, Kule ili Cara. Ima Ratnik u svima nama. I ovo vrijeme traži da ga se digne i upregne, jer rad i disciplina nose prolaz.

Stoga – cvili, plači, kukaj sat vremena kako nemaš ni snage, ni volje, ma kakva jebena borba, hoćeš nestati… A onda se otresi i kreni dalje. Bez straha od borbe. Najveći problem ljudi je strah od borbe, strah od velikog posla. Ulaganja energije. Ali, kao to ti je povećava. I suprotno, bježanje i sjedenje te umara, dublje zakucava.

Znači odgovor svakome tko me to pita – da, lekcije i borba će prestati kada prestane tvoj život u tijelu. To hoćeš? Vjerojatno ne. Bolje onda istrenirati se da borba bude ples – vještina. Stvar stava i treninga. I nije to samo borba s nekim životnim problemom. Svaki put kad čitam karte, krećem iz borbe „idem pobijediti ovaj problem. Osvojiti tu situaciju“. Karte su slike, šifre, nije uvijek sve jasno i eksplicitno – „idem pokoriti ovu zagonetku“. Ali isto je sa svim – novi recept: „idem to srediti, neću zeznuti jelo, razbit ću kako će biti neodoljivo“.

Borba. Nađi strast u njoj i bit će ti lakše. Lakoća dolazi tek kroz treniranje sebe da težina ne bude teška. A ne bez nje. Ok? Ajde. Možeš.

Tekst: Dea Devidas