Damir Martinović Mrle je predstavio Priče o niŠČemu, a to je bio povod da razgovaramo o svaŠČemu

Ako tvrdimo da je Damir Martinović Mrle najpoznatiji brk Hrvatske sigurno ćete se složiti s nama. Iako ga većina javnosti zna kao člana benda Let 3, Mrle je svestrani umjetnik koji istovremeno svoj dar i talent iskazuje u raznim projektima.

Glazba je put kojim je krenuo u ranoj mladosti i protkala se kroz cijeli njegov život. U nekoj dalekoj prošlosti tu su Beta Centauri, Termiti, Let 2, u sadašnjosti su tu Let 3, Mr.Lee & IvaneSky, DJ Demian, Kišni razdraganci, filmska glazba, kazalište…

Njegov šarm, duhovitost i satira osvojili su mnoge od nas, njegovo ŠČ je postalo ultimativna riječ koja zamjenjuje mnoge riječi i rečenice i zapravo je nevjerojatno kako svi razumijemo njeno značenje koje se riječima i ne može objasniti.

Mrle je i svestrani kreator. Nakon sapuna, čarapa, majica, ručnika, bojanki, naljepnica, piva… stigli su i Mrletovi dječji ŠČvarci koji su svoju premijeru imali na promociji slikovnice Mrletove priče o niŠČemu. Upravo je to bio povod da porazgovaramo s Mrletom o svaŠČemu.

Na nedavno održanom Interliberu predstavljene su Priče o niŠČemu, a sigurno su o neŠČemu…

Postoji baš priča o niŠČemu koja govori da je čovjek najsretniji kada uspije ne razmišljati o ničemu. Ove priče su nastale tako da sam ih jedan dan snimio, uzeo sam kameru i mikrofon i krenuo pričati. Da bi se to desilo ja sam se doveo u stanje u kojem sam isključio mozak. Kad čovjek isključi mozak onda svemir šalje najljepše moguće priče koje se u tom trenutku na toj poziciji nalaze. Ja sam se našao na toj točki i ispričao sam 23 priče. Za ovu prigodu smo objavili 8 priča, ako se to bude narodu svidjelo onda ćemo objavljivati još.

Obično kad silno želim nešto napraviti onda je taj uradak dosta usiljen, budem nezadovoljan. Mogu najbolje raditi kad nemam ništa u glavi, onda se stvari samo nižu.

Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. Mr.Lee & IvaneSky, Kišni Razdraganci. Suradnja sa životnom partnericom i suputnicom Ivankom Mazurkijević donosi zbilja lijepe i zanimljive projekte. Mislite li da baš ta isprepletenost doprinosi ljepoti tih projekata i da se i međusobno više povezujete kao partneri. Kažu da za par nije dobro da rade skupa, ali svi primjeri koje poznajem pokazuju baš suprotno!

Na jednoj razini je to fenomenalno. Kad se radi o tehničkim dijelovima dođe i do rasprave i prepirke, ali kad se dešava stvaranje, neka nova pjesma, onda je to stvarno fenomenalno. Jednom sam snimio gradsku buku. Grad ima neki svoj zvuk, neku svoju frekvenciju. Bio sam na Trsatu na kuli i shvatio da mogu uhvatiti taj zvuk grada. Tu se desila pjesma Sailor. Njoj sam to pustio i ona je počela samo pjevati na to. To je bila doslovno buka, a ona je pjevala neku temu. Nisam mogao vjerovati. Onda smo dodali klavijature, violončelo i napravili predivnu pjesmu koja se zove Mornar. Suradnja s njom je savršena.

Nekad me ubaci i u puno toga. Sada radimo jednu zajedničku suradnju s Paolom Magellijem za Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, “San Ivanjske noći”, a Ivanka mi kaže da ćemo raditi i jednu novu predstavu u Osijeku, a taman završavamo predstavu u Kerempuhu. Rekao sam joj da ne znam hoću li to izdržati. Na kraju smo sve uspjeli. Moram se pohvaliti da tu dječju predstavu radi Areta Ćurković koja je izvukla iz knjige Priče o niŠČemu dvije priče i uvrstila ih u predstavu. U međuvremenu smo mi napravili i glazbu za tu predstavu. Tako da sada i novi Kišni razdraganci izlaze van.

Vaš talent je izniman, koliko Vam je zapravo lako ili teško prebacivati se iz svih tih priča, koje su toliko stilski, umjetnički te scenski različite?

Nemam pojma. Zanimljivo pitanje. Kad isključim mozak sve se može. S Paolom Magellijem je posebno iskustvo raditi. On je genije. Ima tu sposobnost da te napuni energijom. Kad s njim radim samo ide, samo frca. Ima poseban način rada, prvo sjednemo svi za stol zajedno s glumcima i kako oni krenu čitati tekst ja već lagano počnem puštati zvuk. Onda to bilježim, spremam i snimam. Njemu muzika nije samo podloga već još jedan glumac u predstavi. Bez glazbe to u konačnici ne funkcionira. Koji put zbog glazbe promijeni i režiju. To je fenomenalan živi proces.

Ovaj mjesec obilježavamo movembar pa recite mi Vi kao najpoznatiji brk Hrvatske – što je muškarac bez brkova?

Nisam te brkove nikad imao, ali ih lijepimo cijeli život da bi izgledali što muškije. Nisam razmišljao da ću ikada pustiti brkove. Let 3 je nosio brkove da bi se sprdao na tu muškost s brkovima. U jednom trenu mi je dosadilo lijepiti te tekstilne brkove. Sve je to iz zafrkancije.

Sjećam se da sam jednom davno pročitala da ste rekli da nam „satira treba jer smo unutar kolektivnog ludila.“ Što reći i kako komentirati trenutno stanje u svijetu? Mama ŠČ je jedna antiratna pjesma koju ste lansirali daleko izvan granica naše zemlje. Kako opjevati, a ne oplakati, ovo „ludilo“ koje je oko nas?

To ludilo je sve jače. Previše mi je to. Jednostavno potpuno sam nemoćan u vezi s tim i ne mogu to podnijeti. Isključio sam se, jer nemam riječi. Ne biram stranu, jednostavno ne znam što bih rekao. Želim da to prestane odmah.

Kako je bilo na Eurosongu?

Bilo je dosta naporno. Užasno puno se radilo na svim tim pred nastupima. Išli smo u Poljsku, Izrael, u Španjolsku, London. Još smo trebali i Amsterdam, ali nismo stigli. Dosta interesantno iskustvo, PR-ovski zahtjevno, ali i korisno za bend. Dugo se sve čeka, u nekim klimatiziranim dvoranama… Prlja je izgubio glas. Strašno puno intervjua sa stotinama novinara. Nas su svi htjeli nešto pitati. Nismo odbili niti jedan intervju. Svake večeri bi išli van u tim lijepim sredinama. Ujutro opet na probe.

Let 3 na dočeku Nove godine u Zagrebu. Što nas čeka?

Pripremit ćemo jedan spektakularan koncert sa Zagrebačkom filharmonijom, s cijelim zborom i s nekim gostima. Spektakl s video ekranima, projekcijama… Neviđeni spektakl. Ja ću tu biti i kao pred grupa kao DJ Demian, a nakon toga ide Let 3.

Što za Vas znači biti dobro?

Pa to je stvarno interesantno pitanje i ne znam znam li odgovor na njega. Najviše volim kad imam nekog lijepog posla, raditi kazališne predstave. Za sljedeću godinu imam najavljene dvije isto s Paolom Mangellijem u Sarajevu i Ljubljani. Jako sam sretan kad snimam s bendom. To je jako slično, ali drugačije. Ne mogu odvojiti jedno od drugog da kažem da mi je nešto od tog svega bolje. Ili ovo što radim s Ivankom je nešto treće, ali ni to ne mogu odvojiti od ovog dvoje. Najviše volim kad radim glazbu. Kad sviramo i kad sam s djecom. Starija kćerka svira bas gitaru, mlađa prekrasno pjeva, ima već svojih pjesama. Kad krenemo snimati njihove pjesme to će biti moja najveća sreća.

Indira Juratek

Foto: Indira Juratek