Filmovi koji odišu toplinom zadnjih ljetnih dana i spremaju nas na žetvu plodova u nama samima

 

Spokoj i uzvišenost kakvu možemo osjetiti većinom kao djeca, osjećaj za koji tragamo kao odrasli i hvatamo njegove vrhove svaki puta kada osjetimo djelić tog spokoja, osjećaj je koji nam se može vratiti gledajući filmove, slušajući glazbu ili prepuštajući se zagrljaju zadnjih ljetnih večeri u godini.

Aktivno, vruće, sanjivo ljeto prepuno plodova te razigranih misli i događaja pred samim je krajem. Iako smo svi pomalo nostalgični kada se ljeto bliži svom vrhuncu, ovo obilje snažne, vatrene energije nije lako izdržati kroz duži period te nas zato za kraj ljeta čeka veliki događaj – žetva. Vrijeme žetve koristimo kako bismo se osvrnuli na sve ono što je završilo, a iako znamo da stari narodni običaji žetvu vežu uz veselje i pjesmu, poznato nam je i da je žetva vrlo težak posao čiji nam rezultati određuju smjer ostatka godine pred nama, ali isto tako da ovisi o sjemenu koje ćemo ponovno sijati.

Ove posljednje ljetne trenutke spokoja i stanke koristimo za završavanje planova, otkrivanje i/ili potvrđivanje životnog puta, za osjećaje koji nas ispunjavaju nježnostima, potiču na zajedništvo i pružaju zadovoljstvo i slavlje velikodušnosti. Ovo je idealno vrijeme za kontemplaciju, introspekciju te ubiranje plodova uloženog truda tijekom ranijih mjeseci.

Donosim vam zato listu filmova koji na neki način obrađuju pojam žetve – filmovi o sazrijevanju čovjekovog duha, filmovi puni strasnog života u sebi, prepuni šarenila, zrelih mirisa i boja, filmovi koji nas potiču na susrete s nama samima.

Žetva: Filmovi koji odišu toplinom zadnjih ljetnih dana i spremaju nas na važan trenutak u godini, žetvu plodova u nama samima

Minari, redatelj Lee Isaac Chung, 2020.

Film Minari sentimentalna je i nježna drama koja prati priču o korijenima korejsko-američke obitelji koja doseljava na farmu u državi Arkansas u potrazi za vlastitim američkim snom. Ova imigrantska priča s autobiografskim elementima iz djetinjstva redatelja duboko zadire u slojeve međusobne ljudske povezanosti, ali i njihove povezanosti s prirodom. U filmu pratimo obitelj koja započinje svoj život u ruralnom mjestu na plodnom zemljištu gdje su pronašli vodu, ali dio članova sa sumnjom i strepnjom gleda na konačni uspjeh. Gledajući film jasno nam je koliko se truda i strpljena mora uložiti kako bismo imali uspješnu žetvu – na farmi, ali i u prenesenom smislu – žetvu snažnih obiteljskih odnosa. Koliko suša smo spremni podnijeti, vatre gasiti i nastaviti mirno zalijevati plodove koji nas hrane, odnose koji nas drže na životu, pokazat će vam ova vizualno zapanjujuća obiteljska drama.

Medena zemlja, redatelji Ljubomir Stefanov, Tamara Kotevska, 2019.

Uz temu žetve teško je ne spomenuti još jedan vizualno očaravajući, ali tematski vrlo snažan i potresan dokumentarni film Medena zemlja. U filmu pratimo medaricu Hatidže koja živi s bolesnom i teško pokretnom majkom u selu Bekirlija, u Sjevernoj Makedoniji. Ona i njena majka u potpunosti žive u skladu s prirodom u savršenoj harmoniji. Ta harmonija se narušava dolaskom nomadske obitelji turskog stočara Husseina. Ta obitelj predstavlja apsolutnu suprotnost životu koji vodi Hatidže. Osim što u seoski život novo pridošla obitelj unosi buku i nesklad, portretira savršeni primjer ljudske pohlepe za brzom zaradom, ne obazirući se na posljedice. Pobjeđuje li uvijek priroda bez obzira na sve, saznajte u ovom iznimnom dokumentarnom filmu prepunom snažnih zlaćanih boja i životnih lekcija najvažnijih bića na planetu, pčela, kao i ljudi koji se zaista brinu za njihovu dobrobit.

Božanstveni dani, redatelj Terrence Malick, 1978.

Za Božanstvene dane mnogi govore da je jedan od najboljih redateljevih filmskih ostvarenja. Radnja filma se odvija na farmi, velikim dijelom i simbolično, u vrijeme žetve, a osim što gledamo sazrijevanje i ubiranje plodova, u filmu pratimo i rađanje i žanje jedne vrlo zapetljane ljubavne priče. Film pratimo nakon sukoba u kojem siromašni tvornički radnik Bill nehotice ubije nadzornika i bježi iz grada sa svojom mlađom sestrom i njegovom djevojkom Abby. Da bi izbjegli ogovaranje Bill predstavlja i svoju djevojku Abby kao svoju sestru. Pronalaze posao na osamljenoj farmi u Teksasu čiji je vlasnik bogat, ali teško bolestan mladić. Njemu se svidi Abby, a Bill je nagovori da se uda i pokupi nasljedstvo. Ona to prihvati. No, zdravlje njezinog novog muža se naglo poboljša, ona se počinje zaljubljivati u njega, a Bill postaje ljubomoran. Film je prepun biblijskih motiva poput najezde skakavaca koja je poharala farmu. U ovom filmu, osim zaista zadivljujuće radnje, nauživat ćete se sunca i njegovih veličanstvenih izlazaka i smirujućih zalazaka, kao i glazbe koja će upotpuniti ovaj film prepun kadrova koji portretiraju sve čari koje nam smiraj kasnog ljeta unosi u dušu.

Zrcalo, redatelj Andrej Tarkovski, 1975.

Ovaj film predstavit će vam duhovnu žetvu, žetvu koja se odvija u čovjeku kada kontemplira o svojem životu. Kasno ljeto uvijek me vraća u vrijeme djetinjstva i toplih večeri kada bih u trenucima samoće osjećala nešto što sam tek godinama kasnije uspjela barem donekle verbalizirati. To je osjećaj velikodušnosti, punine, znatiželje prema tome što budućnost nosi, djetinjeg mira i spoznaje da postojim baš sada, a i sve što stiže veličanstveno je vrijeme koje će se ispuniti raznim mogućnostima. Spokoj i uzvišenost kakvu možemo osjetiti većinom kao djeca, osjećaj za koji tragamo kao odrasli i hvatamo njegove vrhove svaki puta kada osjetimo djelić tog spokoja, vrijeme je koje nam se može vratiti gledajući filmove, slušajući glazbu ili prepuštajući se zagrljaju zadnjih ljetnih večeri u godini. Film Zrcalo Andreja Tarkovskog jedan je od onih koji će vam vratiti djelić tih uzvišenih osjećaja, sjećanja na djetinjstvo, susreta sa samim sobom. Smrtno bolestan, nevidljivi narator, četrdesetogodišnji filmski redatelj, prisjeća se majke, a uz ta sjećanja vizualiziraju se i događaji koje je čuo, zamišljao ili sanjao, a koji su uspostavljeni povijesnim okvirom datom u obliku dokumentarnih snimki. Ovaj poetičan film donosi nam fragmentarna sjećanja na pjesnika Alekseja koji umire, a sa sjećanjima se prepliću stihovi redateljeva oca Arsenija Tarkovskog, poznatog pjesnika sovjetskog razdoblja.

U divljini, redatelj Sean Penn, 2007.

Ponekad nam za dublju kontemplaciju, susret s nama samima, treba odlazak u nepoznato, susret s divljinom. Nekad nam ono nepoznato otvara oči i pokazuje koje sve plodove smo spremni žeti. Into the Wild je američki igrani film snimljen 2007. u režiji Seana Penna. Temelji se na istoimenoj knjizi Jona Krakauera koja je opisivala pustolovine Christophera McCandlessa (čiji lik u filmu tumači Emile Hirsch), mladića koji je nakon završetka studija odbacio civilizaciju i umjesto toga odlučio živjeti u divljini Aljaske. Tijekom svojih putovanja on susreće mnoštvo različitih ljudi na čije živote utječe više nego što je on to mislio, ali čiji životi isto tako grade njega i njegovu potpunost. Koji su plodovi dugog puta i odlaska u nepoznato saznat ćete u ovom avanturističkom filmu.

 

Možda vas zanimaju i ove tematske liste filmova:

Ljeto na filmu – izbor filmova koji će vas vratiti u besciljna ljetna sanjarenja gdje god da se nalazite, što god da radite

Bogatstvo na ekranu – Filmovi iz kojih učimo o raskoši kreativnog procesa

Proljetna lista filmova koja će probuditi sva vaša čula

Majčinstvo pred kamerom: filmska lica majke 

Božićni filmovi: 15 najboljih filmova

 

 

Martina Kolarić

Foto: Screenshot