Ima li astrologija znanstveno uporište?
Astrolozi su često na meti kritičara ,,znanstvenika” koji pokušavaju ugroziti njen kredibilitet govoreći kako je ona zasnovana na zastarjelim vjerovanjima i da nema praktičnu vrijednost, da se njome samo bave varalice i lupeži. No, istina je mnogo drugačija.
Do perioda prosvjetiteljstva, astrologija i astronomija su smatrane jednom naukom. Astrologiju počinju nazivati ,,luckastom sestrom astronomije”, da bi je ubrzo nakon toga potpuno stigmatizirali uklonivši ju iz znanstvenih krugova, iako je do tog perioda izučavana na univerzitetima istovremeno s matematikom, medicinom…
Istina je da astrologija nije nauka u bejkonovskom smislu, ne može se empirijski dokazati. Astrologija koristi klasifikaciju, tj. sve što postoji svrstava pod 10 (po tradicionalnoj astrologiji 7) principa, koji u astrologiji predstavljaju planete. I to bi bilo ok, da postoje samo glavna vladarstva, u kojem bi recimo Mjesec uvijek predstavljao majku, kuću itd. konačan broj pojedinačnih objekata (ako pretpostavimo da u prirodi postoji konačan broj pojedinačnih objekata), ali problem nastaje kod slučajnih vladarstava. Tako recimo osoba s ascendentom u znaku Raka (kojim vlada Mjesec) postaje sama sebi majka…očit paradoks za logiku, ali za astrologiju ne. Nesklad astrologije s newtonovom mehanikom i heliocentričnim sistemom da ne spominjemo, glavni argument skeptičara. Ono što se njima ne može objasniti je to da je astrologija metafizička, semiotička vještina, dok je neki nazivaju i umjetnošću.
Počeci astrologije sežu čak do Babilona
Astrologija je nastala još u doba Babilona, gdje su pronađeni prvi zapisi o obožavanju Sunca, Mjeseca, Venere i drugih nebeskih objekata… Ritmični ciklusi u kretanju nebeskih tijela su samo fizička manifestacija sinkroniciteta, beskrajnog mehanizma prirode, sve što se desilo, što se dešava i što će se desiti, već je negdje zapisano i može se predvidjeti…
Sve oko nas jeste krug. Još u osnovnoj školi naučili su nas da je odnos opsega i promjera kruga ustvari Ludolfov broj (poznatiji po svojoj oznaci, grčkom slovu pi), ne periodičan decimalni broj s beskonačnim brojem decimala. Pošto je odavno poznato da se sve može kvantitativno izraziti i da je broj u osnovi svega, ako je Ludolfov broj stvarno beskonačan, onda je negdje u njegovom nizu decimala zapisana svaka DNK struktura, svaki čovjek, svaka molekula, svaki atom…svaki djelić ovog našeg Univerzuma. A što je još krug? I ZODIJAK je krug.
Nećemo se previše baviti porijeklom riječi zodijak i astronomskom definicijom zodijaka, vratit ćemo se na povijest astrologije… Beros je astrologiju prenio iz Babilona u antičku Grčku i tu astrologija doživljava svoj procvat. Znakovi zodijaka, kao i sve planete, dobivaju svoju mitološku pozadinu kojom se oslikava savršen sklad u Univerzumu.
Od Urana su nastali Hron (Saturn) i Afrodita (Venera). Hronova djeca su: Zeus (Jupiter), Posejdon (Neptun) i Had (Pluton). Zeusova djeca su: Hermes (Merkur), Ares (Mars), Artemida (Mjesec) i Apolon (Sunce). Savršena hijerarhija prikazana kroz broj 10. Prvu generaciju božanstava čini 1 bog, drugu 2, treću 3 i četvrtu 4.
1 + 2 + 3 + 4 = 10.
Pitagora i njegovi učenici su obožavali broj 10, smatrali su ga savršenom reprezentacijom čitavog Univerzuma. Broj 10 dolazi nakon cifara, a ujedno predstavlja i njihov broj. Osnova današnjeg informatičkog doba je binarni sistem koji sve izražava pomoću brojeva 1 i 0. Dakle, sve što vidimo ili pomislimo, može se predstaviti kroz transformaciju tog savršenog broja 10.
Podjele unutar zodijačkog kruga također se zasnivaju na principu broja 10, tj. prve 4 cifre koje ga čine u zbiru. 1 je zodijački krug, osnova svega, 2 je osnovna podjela na dvije suprotnosti (dan i noć, Sunce i Mjesec, muško i žensko, pozitivno i negativno…), 3 je podjela znakova na kvalitete (kardinalno, fiksno, promjenjivo), 4 je podjela na elemente (Vatra, Zemlja, Zrak, Voda), ali i na praelemente (vlažno, suho, toplo, hladno). Zodijak se također dijeli i proizvodom svake dvije susjedne cifre pa je tako:
1*2= 2 – podjela zodijaka na 2 hemisfere (gornja i donja ili istočna i zapadna, ovisno vršimo li podjelu vršimo osi ascedent/descedent ili preko osi MC/IC)
2*3=6 – podjela zodijaka na 6 parova znakova (Ovan-Vaga, Bik-Škorpion…) čiji počeci tvore 6 osi koje dijele zodijak
3*4=12 – i konačna podjela zodijaka na 12 znakova
Ova podjela zodijaka zajedno s utvrđenom mitološkom hijerarhijom kroz broj 10 samo potvrđuje da je astrologija skladan i funkcionalan sistem, koji možda ne podliježe svim pravilima formalne logike, racionalizma i empirizma, ali svoju efikasnost i ,,točnost” pokazuje u svakom vremenskom trenutku. Jer ,,netko gore” sve je to zapisao, a uloga astrologa je samo da bude prevoditelj, da poruke iz jezika simbola prevede i projicira na sve što nas okružuje…
Više o ovoj temi možete saznati u rubrici ASTROLOGIJA.
Miloš Tomić
Facebook Miloš Tomić Astrology
Foto: Unsplash, Pexels