Ivan Blažetić Šumski – umjetnost beskonačne kreativnosti i mašte

 

Kada sam se prije nekoliko godina prvi puta susrela s radovima Ivana Blažetića pomislila sam kako sam sigurno u nekoj bajci Ivane Brlić Mažuranić. Tada sam, možda i prvi put, vidjela kako izgleda naslikana bajka van moje osobne imaginacije. 

Priče su oduvijek povezivale ljude, one su iskra koja nas tisućljećima pokreće. Ovoga puta povezale su nas u jedan zanimljivi razgovor.

Ivan Blažetić Šumski je hrvatski ilustrator, slikar i muralist s berlinskom adresom.  Njegovi umjetnički radovi očaravaju kolorom, likovima, bajkovitim prikazima, ali i pričama i idejama koje stoje iza njih.  Prošetali smo kroz njegovu bajku i saznali kako je sve počelo, koja su mu sjećanja na boju, kako nastaju njegova umjetnička djela i street art čarolije. U nastavku saznajte što nam je sve Ivan otkrio.

1. Možeš li nam reći nešto o sebi i svom fantastičnom umjetničkom putovanju?

Djetinjstvo sam proveo u malom kvarnerskom gradiću uz more; Kraljevici. Od ranog djetinjstva svima je bilo jasno da će umjetnost biti moj put. Strast prema istraživanju evokativne moći mašte pokrenula se u mom djetinjstvu, puno sam vremena provodio crtajući, smišljajući priče i igre. Prijatelji moje obitelji su radili u tvornici punoj slikovnica, a stranice tih knjiga brzo sam prešarao slojevima crteža. Možda je tu sve počelo.

Školovao sam se u Rijeci, prvo u školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, a nakon toga sam završio likovnu pedagogiju na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Rijeci. Nedugo nakon studija stažirao sam u Riječkom Gradskom Kazalištu Lutaka. U zimi 2015. godine završio sam s kazalištem i bio sam pozvan da slikam mural na stropu bara u Berlinu. U međuvremenu, jedinstveni duh grada nadahnuo me na mnogo načina pa sam odlučio ostati.

2. Koje je tvoje prvo i najranije sjećanje vezano uz slikarstvo i boju?

Ne mogu dosegnuti svoje najranije sjećanje vezano za boju, ali se možda mogu prisjetiti nekog od najranijih sjećanja vezanih za slikarstvo. Godine kada sam rođen, 1986, snimljen je crtani film koji se smatra jednim od najpopularnijih na području bivše Jugoslavije “Čudesna Šuma”. Jednog dana, u šumu dolazi slikar Paleta koji zaspi ispod čarobnog hrasta. Kad se probudi, saznaje da mu je hrast dao moć sporazumijevanja sa životinjama, i da stvara čarolije svojim kistom. Boje koje emitira magija njegovog kista mogle bi biti moje prvo sjećanje vezano za slikarstvo.

3. Kako se rađaju tvoji motivi, iz vremena vježbanja, mašte iz boje?

Moji motivi nastaju iz neke vrste potrebe za pozitivnom transformacijom, ukazivanjem na jedinstvo u različitosti i beskonačnu kreativnost prirode i mašte. Oni često komuniciraju određenu emociju ili stanje koje želim dovesti ispred sebe kako bi ga mogao lakše vidjeti. Npr. jednom prilikom slikao sam sanjača koji spava. Prema sanjaču se negdje iz svemira spuštala svemirska staza preko koje je paradirala povorka duhova s namjerom da uvjere spavača da povjeruje u sebe i svoje snove. To je poruka koju sam s tim muralom poslao samom sebi, ali i svima drugima. Svaki mural komunicira neku drugu priču.

4. Možeš li nam reći nešto više o bićima na tvojim slikama? Tko su oni i koju poruku nam nose?Imaju li likovi i motivi koji se ponavljaju i provlače kroz tvoje radove neka svoja imena?

Bića koja nastanjuju prostor mojih slika su slobodne duše, fragmenti zajedništva jedne veće svijesti, ona je poput diva stvorenog od beskonačno mnogo manjih bića. U njihovom univerzumu mrak nije zlo, nebo nije samo “gore”, već i “ovdje”, u srcu. Ta bića se u mojoj priči nazivaju Šumski. Oni pomažu ljudima da se oslobode iz svog mentalnog zatvora. Spajaju svemir i jedni druge u jedan veći ocean ili šumu sazdanu od ljubavi, slobode i razumijevanja. To nisu jedina bića koja nastanjuju moje slike, tu se nalaze i zemaljska bića, životinje, biljke i ljudi.

5. Smišljaš li kompoziciju unaprijed strogo definirano ili se ona rađa kroz okolinu u kojoj izvodiš murale?

Ukoliko je moguće volim smisliti priču i kompoziciju unaprijed. Ona nije strogo definirana, mnogo se toga promijeni tijekom nastanka. Svaki mural je izazov za sebe i često moram prilagodi koncept izazovima s kojima se susretnem na mjestu.

6. Početkom ljeta preko puta Laube je osvanuo tvoj predivni mural koji nas se poprilično dojmio. Možeš li nam reći nešto o njemu – kako si došao na ideju, što te inspiriralo?

Razmišljao sam o gradovima ljudi, o tome kako nam treba više prirode, stabala i suživota s drugim bićima u samim gradovima. O tome kako bi trebalo stvoriti više prostora namijenjenoga za integraciju staništa drugih bića, ptica, kukaca, itd. u strukturu samih gradova. U vremenu brzo rastuće populacije ljudi i gradova trebali bi naučiti promišljati naš prostor drugačije, trebali bi ga dijeliti, ne otimati. Iz tog polazišta krenuo sam s crtanjem grada u koji dolaze bića (Šumski) i donose razne sjemenke iz kojih će niknuti život. U kontaktu s cestom je staza koja poziva prolaznika da uđe u grad, slijedeći stazu do prozora putnik prolazi kroz transformaciju, postaje “čarobnjak” heroj koji će doprinijeti stvaranju bolje budućnosti na ovom planetu. On počinje svoje putovanje kao sasvim maleno biće, sve dok se ne pretvori u heroja koji donosi magično stablo kao simbol novog doba. Često u svojim crtežima crtam protagoniste koji prolaze kroz određenu transformaciju “putovanje heroja”.

Mural u Zagrebu, Lauba

7. Koje bi vlastite radove posebno izdvojio?

Posljednji mural koji sam crtao u Komiži na Visu i Stube u Rijeci.

Mural na Visu

Stube Malika Tintilinića u Rijeci

8. Ako postoje, koji su ti suvremeni zeitgeist umjetnički uzori?

Postoje ljudi koji smatram inspirativnim, ali ih ne bi nazvao uzorima. To su ljudi koje se bore za ljudska prava, očuvanje okoliša i opće dobro svakog bića. To je za mene umjetnost.

 

Mural u Sisku

Mural u Opuzenu

Mural u Virovitici

 

Više pronađi na Behance Ivan Blažetić

Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje. 

 

Indira Juratek

 

Foto: Ivan Blažetić Šumski