Kako djetetu reći „ne“

Djeca u mlađoj dobi nemaju mogućnost samoregulacije. Što znači da emocije koje osjećaju preplave njihovo tijelo, a oni nemaju kapaciteta u tim trenucima sami se smiriti niti razumjeti zašto nešto ne smiju.

No, kada dijete ima jasno postavljene granice, ono će osjećati sigurnost i stabilnost u odnosu s roditeljem te će lakše prihvatiti granicu koju je roditelj postavio. Iako situacija u kojoj dijete gubi kontrolu može biti naporna i teška, nužno je da roditelj pristupi s nježnošću, poveže se s djetetom i ostane dosljedan u svojoj odluci. Kada su djetetu pruženi alati za povezivanje, razvija se obostrana osjećajnost u prevladavanju svih budućih izazovnih ponašanja. Sukobi između roditelja i djeteta nastaju kada roditelji imaju prevelika očekivanja od djeteta, odnosno kad očekuju da se dijete ponaša kao odrasla osoba. Stoga je nužno da roditelj zna kakvo je ponašanje uobičajeno s obzirom na djetetovu razvojnu dob.

Ako roditelj prosuđuje djetetovo ponašanje sa stajališta odrasle osobe, onda nije u mogućnosti imati ni strpljenja ni razumijevanja za njegovo ponašanje. Najčešće su situacije koje kod roditelja bude jake, neugodne, intenzivne osjećaje, one u kojima reagira njihovo „unutrašnje dijete“. Primjerice, ako lako izgubite kontrolu i viknete kada vas dijete ne sluša, postoji velika šansa da vas u djetinjstvu vaši roditelji nisu doživljavali u situacijama koje su vama bile jako bitne i taj osjećaj da vas vaše najbitnije osobe ne doživljavaju ostao je duboko u vama. Kako biste se oslobodili tog osjećaja nužno je promotriti ga, osvijestiti ga i raditi na njemu. Sama svijest o tome pomaže vratiti kontrolu u sljedećoj emocionalno zahtjevnoj situaciji.
Djeca su znatiželjna, istražuju svijet oko sebe i u tom istraživanju mogu biti nestašna. Neće svi nestašluci rezultirati jednako jakim emocijama kod roditelja, no one situacije koje roditelja uspiju „izbaciti iz takta“ imaju puno dublje objašnjenje zašto se to događa. Ako ih zapišete, razmislite o njima i vratite se u sjećanja iz djetinjstva, mogli biste pronaći odgovor.

Kako djetetu reći „ne“ bez osjećaja krivnje?

U situacijama kada dijete negoduje, tužno je, ljutito, plače ili vrišti, roditelj može imenovati emociju koje dijete osjeća: „Vidim da ti je teško, osjećaš se ljutito. Ja sam tu za tebe, ali to sada ne možeš dobiti/raditi.“ Pritom je bitno naglasiti da su sve emocije koje dijete osjeća potpuno u redu i stoga ih roditelj prihvaća i osvještava, no ponašanje je ono što roditelj dozvoljava ili ne dozvoljava. Na taj način dijete stječe sposobnost prepoznavanja svojih osjećaja i uspravljanja njima, a sukladno tome se razvija uočavanje osjećaja kod drugih ljudi. Bitno je naglasiti da su granice u odnosu ključne.

Kako bi dijete lakše prihvatilo granicu, možemo mu reći „I ja sam se osjećala tako. Jednom, sjećam se, u djetinjstvu…“ i osmisliti svoju priču na temelju situacije koja se događa. Na taj način roditelj ostaje povezan s djetetom, prihvaća njegovu emociju i preusmjerava njegovo ponašanje. Kada je dijete preplavljeno snažnom emocijom, njemu je zaista teško, on tom emocijom upravo to i poručuje. Zato je važno promotriti situaciju iz njegove perspektive i razumjeti je. Nježnim tonom obogatite situaciju rečenicom poput „Volim te i kad se tako ponašaš…“ kako bi osjetilo sigurnost da roditeljska ljubav nije uvjetovana njegovim ponašanjem te blago nastavite „…ali zbog tvoje sigurnosti ne mogu ti to dopustiti.“

„Za roditelja je neophodno reći ‘ne’ djetetu kako bi ono kasnije moglo reći ‘ne’ samome sebi. Sva djeca i neki odrasli – imaju poteškoća s odlaganjem zadovoljstva. ‘Želim to sada’ želja je koja pokreće, naročito djecu. Učiti prihvatiti ‘ne’ od nekog drugog je preteča govorenja ‘ne’ sebi. Ako svojemu djetetu rijetko kažete ‘ne’, ono će se slomiti jer nije naviknuto na frustraciju.“ (dr. William i Martha Sears, 2016., Disciplina, str. 96.)

Postavljanje granica omogućuje zdrav odnos između djeteta i roditelja. Kada je roditelj povezan sa svojim djetetom, onda se među njima stvara jaka veza zasnovana na povjerenju u kojoj dijete vjeruje da će roditelj zadovoljiti njegove potrebe, pa onda lakše prihvati postavljene granice. Odnos zasnovan na povjerenju i poštovanju se svakodnevno gradi. U tom odnosu dijete doživljava roditelja kao osobu koja je čvrsta, ali puna ljubavi i topline prema njemu. Roditelj koji postavlja granice uči dijete odgovornome ponašanju prema sebi i prema drugima.

Više o temama roditeljstva možete pročitati u našoj rubrici SVJESNO RODITELJSTVO. 

Petra Matulić Žeravica

– Mama dvoje djece odgajane u duhu povezujućeg roditeljstva, ljubiteljica educiranja u području osobnog razvoja, roditeljstva, dječjeg razvoja i rada s djecom, vlasnica obrta za pružanje podrške u osnaživanju djece IG @osnazivanje.djece

Foto: Pexels