Mary May: Pjevam o mogućnosti pronalaska ljepote u svijetu dualnosti, pravde i nepravde, mira i nasilja, ljubavi i iskonskog straha

Mary May mi je posebno drago glazbeno ime na našoj sceni. Ne zbog imena, već zbog Marije. Dok smo radile zajedno imala sam privilegiju upoznati ovu nježnu i moćnu damu u svim njenim bojama. Priznajem da mi nedostaje da mi uleti u ured i zapjevuši stih ili dva iz nove pjesme koja joj se spustila večer prije. Unatoč mom prijateljstvu s njom i dalje osjećam privilegiju svaki put kad čujem čaroliju njene glazbe. Zaista trebamo biti zahvalni da postoje ljudi koji su potrčali u susret svojim darovima i prigrlili sve što oni nose kako bi svojim poslanjem tu ljepotu prenijeli i na naš život. Jer što drugo možemo reći kad nam netko podari album poput novog studijskog albuma Mary May koji je ovih dana zasvirao na svim streaming servisima – Now Tell Me How You Break – nego HVALA!

Nakon albuma prvijenca iz 2018. godine “Things You Can`t Put Your Finger On”, za kojeg je dobila Porin nominaciju za najbolji album alternativne glazbe, od sasvim novog glazbenog imena Mary May se prometnula u jednu od najznačajnijih kantautorica na našoj sceni. Oko sebe je okupila sjajan band u kojem su Borko Rupena na bubnjevima i udaraljkama, Luka Čapeta na gitari, Jakša Perković na basu te Marin Živković na saksofonu.

Uz album je izašao i novi singl te video za pjesmu „The Face“ koji je u tih 3:31 minute ogolio pregršt emocija koje se smjenjuju u svima nama. Mary May nas svojim novim albumom pita kako se lomimo, a ja sam nju pitala pregršt pitanja kako je te komadiće posložila u divan i moćan album.

Mary May i njenom sjajnom bendu želim da nas i dalje svakom novom pjesmom rastave na komadiće, a vama želim da uživate u našem razgovoru i glazbi.

Mary May, Foto: Ira&John

Prošlo je 6 godina od tvog albuma prvijenca, koji je ujedno bio i tvoj ulazak u glazbeni svijet. Kad pogledaš unazad koliko se toga promijenilo unutar tebe i u tvojoj sinkronizaciji tebe kao žene s pojmom i životom glazbenice te odabirom glazbe kao životnog puta?

Nekako smo si bliži danas, glazba i ja, nije mi više čudno reći da pjevam, pišem, sviram. I dalje ju gledam kao neku jako otmjenu, posebnu i skupocjenu stvar pa mi je nekako nevjerojatno da su se stvari tako posložile. Ali da, trebalo je hrabrosti odlučiti se na ovaj put, ali kad sam donijela odluku, a to je bila odluka da dam otkaz i zakoračim u neizvjesnost, nesigurnost i strah, sve oko mene je postalo poznato, sigurno, dobronamjerno. Put je prigrlio mene. Prezahvalna sam da sam u pravom trenutku čula intuiciju, ali moram reći da tada nije šaptala, nego vrištala, tako da, ne znam što bi bilo da sam drugačije postupila. Mislim da je to bio zadnji vlak. Moj Freedom train.

Novi album “Now Tell Me How You Break”, koji je upravo objavljen, nastao je u bitno drugačijim uvjetima od prvijenca. U međuvremenu se oko tebe okupio bend sjajnih glazbenika, što se snažno i moćno poklopilo s tvojim glasom koji naprosto obara slušatelja s nogu. Kako je tebi funkcionirati u kolektivu?

Nekad lako, nekad teško! Ponekad se osjetim nesigurno među njima, oni su u ovome već dugo, svi su majstori svojih instrumenata, naslušani su, barataju rječnikom koji nije moj, imaju neke svoje ideje koje se nekad ne slažu s mojim doživljajem glazbe koju donosim… Ja se tu osjetim kao uljez, prevarant, nedovoljno dobra. To su mi teški trenutci.

A kad mi je lako? Onda kad sam sa sobom na čistu, kad se ne preispitujem, kad vjerujem glazbi koja mi se ukazala, kad vjerujem svom glasu – ovom vanjskom kojeg i vi čujete i intuiciji – onom unutarnjem kojeg revno osluškujem i kada cijenim dar koji imam.

Početkom godine je objavljen najavni singl novog albuma, Strong on my mind, za kojeg bih rekla da dobro opisuje notu cijelog albuma: It`s not a singalong, It`s not an easy song…, a opet tako se lagano lijepi, pjevuši i ispija. Rekla si pred izlazak singla da nova Mary May možda neće biti taj cup of tea stare publike, a ja ti moram reći ovako javno da mislim da griješiš i da će se tvoja publika s radošću opijati tvojom novom glazbom, a da će se toj čajanki pridružiti i mnogi novi. Misliš li da sve ovo ima veze s tim da se, kad svijetu damo nešto toliko intimno kao što su pjesme, zapravo ogolimo i postanemo ranjivi pa uzmemo neki štit da nas publika/kritika ne povrijedi?

Definitivno ima i toga.

Kad sam ovo rekla u intervjuu za Music-Box portal, više sam bila svjesna mogućih očekivanja onih koji nas znaju otprije i koji će se sada suočiti sa zvukom koji je ponešto drugačiji. Kažu da je drugi album najteže snimiti, ali rekla bih da je i slušateljima najteže primiti u srce drugi album benda kojeg vole.

Meni je za Mary May novi materijal trebalo nešto manje od šest godina. Naravno, u međuvremenu se dogodila pandemija kada sam snimila album s dvoje prijatelja pod nazivom Willow Avenue – Come What May. To je album koji obožavam, zovem ga albumom tišine prema riječima kolege iz tog benda Ante Perkovića. Meni je to bio drugi album, u smislu potpuno novih pjesama. A nemojmo zaboraviti ni naš live album iz 2019. godine. Tako da zapravo, Now Tell Me How You Break, naš novoobjavljeni studijski album, već je četvrti po redu.

Mary May, Foto: Ira&John

S izlaskom albuma objavljen je i singl te video za pjesmu The Face…

The Face je drugi singl s albuma, za koji je sniman videospot u režiji Dinka Šimca. Uloge u spotu pripale su Sretenu Mokroviću i Filipu Riđičkom, koji utjelovljuju ono o čemu pjesma govori samo snagom svojih facijalnih ekspresija.

Cilj je bio prikazati prirodnu smjenu dva muškarca u životu one koju vole, ali ne kroz međusobno natjecanje, već kroz suosjećanje i razumijevanje do kojeg dolaze na kraju video broja.

Slušajući nove pjesme primijetila sam jedan ozbiljni odmak u prekrasnu dubinu životnih pitanja, promišljanja, opservacija. Također, u samom tvom pjevanju osjetim jednu drugu Mary May. Ima li ta transformacija veze s tim da si u visokoj trudnoći snimala album? Sjećam se sebe iz doba trudnoća. Tada zaista jesmo u nekom drugom vibeu i naprosto zračimo prekrasnom energijom.

Veseli me to čuti 🙂 Sigurno je bilo posebno vrijeme za snimiti album i drago mi je da smo imali volje i želje baš tada to napraviti. S jedne strane sam fizički osjećala kako već gubim snagu daha, jer dijafragma je imala sve manje prostora za ono što najbolje radi, a s druge strane osjećala sam otvaranje i srca i cijelog tijela, neku širinu koja mi je samo i u ideji davala lakoću u tonu.

Sama činjenica da je beba spavala pod mojim srcem dok sam pjevala ovaj album mi je čarobna, kao i uostalom cijelo iskustvo postajanja majkom. Duboko sam zahvalna što sam dobila priliku iskusiti to, sasvim svakodnevno, čudo našeg postojanja.

Što se tiče tematike samog albuma, pjesme koje pjevaju o ljubavi, onoj prošloj, proživljenoj, su u manjini, prevagu odnose teme slobode življenja, ovisnosti o tuđem mišljenju, našem unutarnjem nasilju koje se preslikava na ulice kojima hodamo i iščuđujemo se agresiji svijeta, a intimno smo i sami počinitelji mnogih nepravdi. Također, pjevam i o mogućnosti pronalaska ljepote u baš takvom svijetu, svijetu dualnosti, svijetu pravde i nepravde, mira i nasilja, ljubavi i iskonskog straha. Kao što si rekla, it’s a heavy load 🙂

Mary May, Foto: Vedran Metelko

Jean-Paul Sartre je rekao „Čovjek je osuđen da bude slobodan“ što je dosta drugačije viđenje od većine mainstreama koji tvrdi da živimo u ropstvu raznih oblika. U jednoj pjesmi pjevaš baš o slobodi. Što je ona za tebe i kada se sama osjećaš najslobodnijom?

Hm, sad me ta pjesma, Silly Man, usmjerila u odgovor. Slobodna sam kada postupam ne iz nesvijesti, navike, straha, već kad odabirem prema onome gdje me srce vuče. Dubinski vjerujem da prilike u kojima možemo donijeti odluke koje mijenjaju tijek našeg života dolaze periodički i ako ne prepoznamo to što nam se nudi, proći će još vremena dok nam se ne ukaže nova prilika. U međuvremenu treba čekati i živjeti taj život koji nas najčešće boli. Sloboda je velika životna lekcija koja nam sigurno svima dolazi, naravno u najrazličitijim oblicima. I tu samo mogu reći – sretno!

Kada bi se izražavala kroz boje, a ne zvuk, kojim bojama bi obojala platno svog života?

Plavom, jer su te boje oči mojih dviju najvećih ljubavi.

Jako me se dojmila posljednja pjesma s albuma. Da ne otkrijemo previše čitateljima prije nego ju i sami čuju, dotaknula bih se samo povjerenja u život i životne istine da se sve mijenja. Kroz naše šestogodišnje prijateljstvo naši životi su se toliko promijenili da je nevjerojatno da se to sve uspjelo dogoditi u tako kratkom vremenu. Što bi poručila čitateljima koji sada prolaze kroz neku blue fazu?

Rekla bih im da je blue samo druga strana žute i da jednako poštovanje u svom srcu osjete i za to što sada prolaze. Rekla bih im da svoje teškoće s nekim podijele, bližnjom osobom ili stručnjakom iz kojeg god područja za koji osjete da bi im mogao pomoći.

Kad iskusimo ono teško, znači da imamo kapacitet i za lako, kao što noć polako stvara mjesto za dan. Svi osjećaji i stanja imaju svoje mjesto u našim životima i za razliku od fotografija na društvenim mrežama, u stvarnom životu svi prolazimo kroz širok spektar emocija, situacija, teškoća, uspona i padova, i to svakodnevno!

Mary May, Foto: Zoe Šarlija

Kad slušamo Mary May uživo?

21.9. u Kinoteci! Save the date 🙂

I za kraj, što je to zbog čega se ovih dana osjećaš dobro?

Živim dan po dan i u svakom danu imam priliku iznova promijeniti kurs kojim se krećem i to mi produljuje dah. Želim nam svima da budemo dobro, a onda i odlično!

Album Now tell me how you break možete poslušati ovdje:

Možda želite pročitati i sljedeće:

Mary May: Prihvaćanje onog što mi je dano i zahvalnost na tom putu su mjesta na koja često svraćam 

Mary May: hrvatska kantautorica baršunastog glasa