Mary May: hrvatska kantautorica baršunastog glasa

Postoje neke stvari u životu na koje ne možemo uprijeti prstom, a ipak nas duboko dotaknu. Glazba je jedna od njih. Glazba je oduvijek povezivala ljude, ona je iskra koja nas kroz tisućljeća pokreće. Kantautorica Mary May nam je svojim dolaskom na glazbenu scenu pokazala da pjevanjem može „upaliti“ mnoga srca i duše i osvojila nas već na prvo slušanje. Iako relativno nova persona na glazbenoj sceni, ova hrvatska glazbenica predivnog baršunastog glasa koji te prenese `negdje drugdje´, pokazala je već prvim singlom (a kasnije i opravdala albumom prvijencom) da na nju treba svakodnevno pokazivati. O glazbi, stvaralaštvu, planovima i pregršt drugih lijepih tema razgovarali smo s Mary May. U nastavku saznaj što nam je sve otkrila.

 

1. Krajem listopada prošle godine izdala si svoj album prvijenac „Things you can`t put your finger on“. Tvoju autentičnost i darovitost glazbena kritika je odmah prepoznala, proglašivši ga jednim od najboljih izdanja prošle godine. Album je ujedno bio i nominiran za 26. Porin u kategoriji Najbolji album alternativne glazbe. Vjerujem da se stvari u životu događaju baš u pravo vrijeme. Po mnogima si „kasno“ počela pjevati, ali slušajući tvoju glazbu, čini mi se da je to sve u tebi raslo i sazrijevalo i izašlo baš kad je i trebalo. Kako ti gledaš na to? Što je bio pokretač da svoj talent (hvala ti) podijeliš s publikom?

To je bio toliko jasan i neupitan osjećaj da ga nisam uopće preispitivala. Znala sam da moram izbaciti tu glazbu van, predati je drugim ljudima, iako sam se toga jako bojala – nikad nešto takvo nisam radila, nisam bila u glazbi na taj način do tada. Ali to je onaj osjećaj kad jednostavno znaš i to mi je dalo snagu – znala sam da je to ispravno. I naravno, u pravom trenutku, čim je osjećaj tako snažan.

 

2. Nedavno si sudjelovala u zanimljivom projektu koji promovira žensko glazbeno kantautorsko djelo – Femme Nouvelle. Femme Nouvelle nije samo glazbena kompilacija, to je značajan ženski pokret na našoj glazbenoj sceni te svojevrsna platforma za promociju ženskog stvaralaštva, isticanje ženske autorske snage i kreativnosti. Što bi nam rekla o tom projektu? Kakva su iskustva i doživljaji? Pratiš li inače žensku kantautorsku scenu? Što bi rekla o položaju žena u glazbi (i društvu općenito)?

Projekt Lane Čulig iz Aquarius Records-a je sjajan, jer će pomoći boljoj vidljivosti ženskih autorica u medijskom prostoru. Danas su žene u manjini što se tiče glazbenog rada, aktivnosti na sceni i to je onda definitivno snažan poticaj i drugim djevojkama i ženama da se ohrabre i naprave nešto u svijetu glazbe. Evo, i moj bend se sastoji isključivo od muških glazbenika, nemojte misliti da nisam toga svjesna. Zato je užasno važno dati da žene budu vidljive na svim pozicijama koje zauzimaju u svijetu glazbe, a kako bi se ta slika s vremenom pomicala u smjeru ravnopravnosti.

 

 

3. Prošli mjesec si u Rijeci nastupila kao predgrupa Anni Calvi. Kako si to doživjela? Vesele li te takvi susreti? Voliš li veće koncerte ili intimnija druženja uz glazbu? Kako se osjećaš na pozornici?

I iz nastupa pred Courtney Barnett i Anne Calvi sam puno naučila. To su neke osobne lekcije koje su mi pomogle da znam jasnije što želim i što ne želim, kako se ja želim postaviti u sličnim situacijama i kako želim da neke stvari funkcioniraju. E sad, to po strani, imali smo i velike i intimne koncerte i moram reći da sam najveći strah osjećala na intimnom Akusticiranju u glazbenoj knjižari Rockmark. Sjećam se da mi je srce lupalo kao ludo prvu pjesmu, jedva sam je istisnula iz sebe… ali onda spontano dođe olakšanje i neko opuštanje i prepuštanje, pogotovo kad vidiš lica koja su tu s tobom u tom iskustvu i uživaju… Na pozornici sam sve opuštenija. Počinjem lagano osjećati širi prostor oko sebe, ne samo uske granice vlastitog tijela i mikrofona, više se krećem, dajem si za pravo ponašati se kako mi dođe… Ne znam, tek sam na početku i iza mene je tek 10-ak koncerata, ali sretna sam kako se sve razvija.

4. Iako se do sada nisi javno bavila glazbom imaš glazbeno obrazovanje, sviraš violinu. Svirala si 2 godine u simfonijskom orkestru. Ali po struci si psihologinja. Odvajaš li psihologiju od glazbe ili se to sve pretače jedno u drugo u nekom mekom „softest tune“ miksu?

Pa sve je to jedan miks, ne daju se te stvari odvojiti. Ja sam i osoba koja je čula sve pjesme koje netko može čuti na radiu u trgovini, kad upali tv, kad ode na vjenčanje, sve. Sve je to u meni. Pa tako i sve što sam ikad radila. Bar se nadam da ne bježim od nekog dijela sebe…

 

 

5. Na Budi dobro dosta pažnje posvećujemo glazbi i zvuku i njenom utjecaju na self-care i sveukupni wellbeing. Kako kao glazbenica doživljavaš glazbu u terapeutskom pogledu?

Hm, što je glazba za mene… Oduvijek znam da je glazba bila najkraći put do mog bića. U meni je budila emocije, vezivala me za sebe, za ljude koji je rade, izvode… Poticala me na istraživanje ljudi koji su iza nje – ja sam onaj tip koji kad neku glazbu sluša, to znači da znam sve nazive pjesama, stihove, informacije o glazbenici/ku… Nisam previše upućena u najnovija zbivanja, nova imena i stilove, povijest nekog žanra u smislu svih glazbenica/ka koji mu pripadaju, ali one koje znam… držim blizu srcu i svi su obilježili neki dio mog života.

6. Kao kantautorica potpisuješ sve svoje pjesme, koje su nježne, senzibilne, emotivne, „zakače“ se od prve, osjećaju se u srcu. Rekla bih da kada slušamo Mary May slušamo emotivnu ispovijed. Osjeti se ta iskrenost, koja se danas toliko traži, jer je sve nekako fake. Obojano je nekom tugom, ali ne onom depresivnom tugom, već onom iz koje učimo, rastemo, cvatemo kao cvijet poslije kiše. Ako sam na dobrom tragu je li te to na neki način oslobodilo?

Sve ove pjesme su meni došle kao neka lekcija, melem, neka spoznaja, učenje, utjeha, prijatelj. Oslobodilo me definitivno kad sam ih napravila, pokazala svijetu, jer sam time sama sebe bolje upoznala. Neke pjesme su mi dale znanje o nekim stvarima koje do tada nisam tako gledala. Jednostavno su me poboljšale.

 

 

7. Iako u zadnje vrijeme možemo pohvaliti recimo glazbenu renesansu koja se događa u Hrvatskoj, Mary May je ipak veliko otkriće i dar koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Kako bi opisala svoju glazbu? Gdje i kako pronalaziš inspiraciju?

Ne pronalazim inspiraciju, stava sam kako je sve oko nas inspiracija i sve na nas utječe u svakom trenutku. Ponekad ti nešto uđe u svijest, privuče svjesnu pažnju pa čovjek može reći „gle, kako lijep prizor!“ ili „gle, kako je ovo tužno“, ali i sve ono što nismo primijetili je ostavilo traga na nama („things you can`t put your finger on“ : ))
Tako da meni pjesme same dolaze, nekad to traje jako kratko – cijela pjesma doslovno samo iscuri van, a nekad se vrti refren, strofa, tjednima i u nekom potpuno random trenutku se ispiše sama do kraja. Nekad uzmem gitaru i nešto na njoj sviruckam i otkriju mi se melodija i stihovi… Meni je to jedan poprilično alkemičan proces, nemam pristup da moram na tome raditi, više moram raditi na tome da si dam vremena i prostora biti sama sa sobom i svojim unutrašnjim svijetom da bih mu dala priliku da mi se otkrije.

 

8. Ima li nešto posebno što želiš da publika osjeti i prepozna u tvom radu?

Možda samo djelić sebe. Sličniji smo nego što mislimo : )

9. Živimo u vizualnom dobu i zapravo dobu slike. Koliko je po tebi vizualni identitet glazbenika važan u stvaranju identiteta glazbenika?

Uvijek kažem da nisam vizualni tip – slabo primjećujem detalje, nemam oko za te stvari, a i mislim da što se tiče odijevanja sam svašta znala obući i uopće nemam neki konkretni stil ili preferenciju. Pa nekako s tim u skladu, meni je uvijek malo odbojno kad vidim da postoji neka uvježbana, osmišljena vizualna igra koju je netko pripremio za nešto, s nekim ciljem. Ako to ima ikakvog smisla. Recimo da mi je najdraže vidjeti nešto prirodno i autentično, onakvo kakvo zaista jest, onakvo kakvo je pred obitelji, najbližim prijateljima i pred počinak, ako uspijevam biti dovoljno jasna. Sve nadogradnje meni su ok, nije da imam nešto protiv, ali me uvijek ostavljaju s pitanjem – što je ispod toga?

 

 

10. Što bi nam još rekla za kraj? Spremaš li nešto novo? Gdje te možemo čuti u narednim mjesecima?

U narednim mjesecima imamo nekoliko koncerata van Zagreba, više o tome može se naći na mojoj web stranici www.marymaymusic.com, a na jesen pripremamo veći koncert u Zagrebu.
Novi materijal, hm… bit će još neka suradnja, ne mogu još o tome heh, a samo moj autorski materijal… i mene zanima kad ćemo početi raditi na tome. Nećemo se žuriti. Za sada znam da ćemo snimiti nešto jako lijepo na jesen i jedva čekam to podijeliti s ljudima.

 

 

Druge intervjue možeš pročitati ovdje. 

 

Foto: Indira Juratek