Nina Romić – Želim da mi muzika bude most do svijeta u kojem ne postoji vrijeme

Protekla godina je za kantautoricu Ninu Romić bila obojana bojama njenog petog studijskog albuma „Jezero“ koji je sjajno prihvaćen od publike, ali i glazbene kritike. Nakon sjajnih recenzija svih vodećih medija te tri nominacije za nagradu “Rock&Off”, kao i nominaciju za nadolazeću prestižnu nagradu Porin u kategoriji najboljeg alternativnog albuma, Nina je nedavno objavila singl i video za pjesmu “Želim” kojom je zaokružila svoju „jezersku“ priču.

Povodom sjajne godine i ususret 31. Porinu, razgovarali smo s Ninom o „Jezeru“  i njegovim dubinama. U nastavku pročitajte što nam je Nina otkrila.

Prošle su četiri godine od našeg posljednjeg intervjua s kojim smo se dotakle tvog kantautorstva i afirmacije ženskog glazbenog stvaralaštva. Ovoga puta želim naš razgovor posvetiti tvom sjajnom albumu Jezero koji je objavljen prošle godine. Iako su svi tvoji albumi osobni, album Jezero je najogoljeniji do sada. Reci našim čitateljima koji možda još nisu poslušali tvoje Jezero, ako zarone s tobom, kuda ćeš ih odvesti?

Hvala ti na ovim lijepim riječima. Album “Jezero” predstavlja značajnu priču za mene. To je osobno putovanje koje sam dokumentirala kroz deset pjesama, izražavajući intimne zapise svog unutarnjeg svijeta. Ove pjesme odražavaju period u mom životu kada sam svjesno koračala prema novim horizontima koji su mi do tada bili nepoznati, suočavajući se s izazovnim pejzažima koji su se pojavljivali na mom putu.

Izražavajući se kroz svoje simbole, najbliže sam došla ovim unutarnjim osjećajima, pomažući mi da ih pretočim u jednostavnije i direktnije misli. Ovaj album predstavlja svojevrsni dijalog s mojom dušom, glasom koji je postajao sve jasniji kako sam svjesno stišavala buku oko sebe. U tom procesu, oblaci su se počeli razilaziti na mom nebu. Vjerujem da mnogi intuitivno razumiju ovaj album, jer on ne predstavlja samo moje iskustvo, već i njihovo iskustvo, kako sam shvatila kroz brojne reakcije nakon njegovog izlaska. Ponovno susretanje s ovim pjesmama koje su prepoznale i druge duše predstavlja za mene neprocjenjivo iskustvo.

Album otvaraš istoimenom pjesmom i ne ostavljaš izbora slušatelju nego da uskoči s tobom na ovo duboko putovanje. Koliko je ovaj album tvoja osobna terapija i rast duše? Što bi poručila svima onima koji se osjećaju kao da su na dnu svog jezera?

U pjesmi “Jezero” osjećam da je sadržan suštinski osjećaj koji me pratio kroz velik dio mog života i kroz razumijevanje tog osjećaja, razumjela sam i veliki dio sebe. Ovaj osjećaj sam pokušala sažeti u nekoliko riječi. Veliki uvidi često dolaze uz mnoštvo osjećaja koji nisu ugodni i to stanje nemira može dugo potrajati. Potrebno je vremena da se dublje razumijevanje pretvori u prihvaćanje i osobni mir. Kroz glazbu komuniciram s dijelom sebe koji je meni nepoznat, skriven, mračan, ranjen i polako ga upoznajem i prihvaćam. Osjećam da bi ovo mogla biti svojevrsna osobna terapija jer primjećujem da mi na kraju donosi smirenost u životu i pruža mi priliku da se još bolje upoznam. Sve što olakšava našu svakodnevicu možemo smatrati terapijom, zar ne? Boravak na dnu svojeg “jezera” možda je i najvažnija stvar koja se može dogoditi nekome. Iako zvuči paradoksalno, to je veliki dar i privilegija. Jer tada padaju maske, sve ono što smo godinama gradili u nadi da će nam donijeti sreću, ispunjenje, priznanje, radost…

Na dnu više ništa od vanjskog ne postoji. Ostaje samo pitanje “Tko sam ja i što zapravo želim?”. Kada prestanemo strahovati od odgovora na to pitanje i iskreno si priznamo odgovore, tada možemo svjesno odlučiti u kojem smjeru želimo ići; hoćemo li još malo plutati ili izroniti. I svaka odluka je u redu, bitno je samo da je svjesna i naša. Svima koji se nalaze u nepoznatom prostoru, prostoru tuge, depresije, anksioznosti, mračnih misli, želim poručiti da nisu sami i da ne budu sami u tim osjećajima, već da potraže nekoga s kim mogu razgovarati o svojim unutrašnjim previranjima. Uz pravu podršku, taj težak put će biti lakši svakim danom. Sunce je uvijek prisutno, samo ga ponekad zasjenjuju oblaci i toga trebamo uvijek biti svjesni, pogotovo za oblačnih dana.

Kad smo tako izloženi, krhki i nježni te čeznemo za time da nas netko zagrli kao dijete, može li baš muzika biti taj zagrljaj kojem se možemo prepustiti?

Glazbu doživljavam kao transcendentni most koji nas vodi prema onome što naša duša istinski traži. U njenoj izravnosti pronalazimo poruke koje nam između redaka otkrivaju istinu, intimu, prisutnost satkanu odabranim riječima i proživljenim emocijama. Sve to budi, a ponekad i potresa uspavane dijelove naše unutrašnjosti. Ponekad, dok slušam određene albume, osjećam kao da proživljavam potpuno novi život. Čvrsto vjerujem da većina ljudi dijeli sličan životni put, suočava se s istim izazovima, čežnjama i težnjama, i da se cijelo naše postojanje zapravo vrti oko najveće sile u Svemiru, a to je Ljubav. Zagrljaj glazbe je jedan od ljepših kojem se možemo prepustiti i to je onaj zagrljaj koji tješi, drži i liječi.

Koliko je majčinstvo utjecalo na teme koje pišeš, pjevaš, uglazbljuješ?

Majčinstvo je povratak samoj sebi, točnije, onom dijelu sebe koji je bio zaboravljen. Ponekad osjećam da sam proživjela nekoliko života. Ne mogu precizno odrediti kada su se točno dogodile te prekretnice, ali jedno je sigurno: postojao je život prije i poslije djeteta, i to na najdivniji način. Moje dijete je pokrenulo novo razumijevanje života, svijeta oko mene, odnosa koje sam dotad gradila, te me potaknulo da dublje sagledam vlastitu bit; od čega sam satkana.. Moj sin me uzeo za ruku i poveo na najzanimljivije i najizazovnije putovanje moga života u kojemu sam u ovih osam godina zajedničkog rasta o sebi naučila mnogo više nego u godinama prije, kada ga nisam poznavala. Osjećam radost i zahvalnost jer sam mu majka. On mi je otvorio oči za unutarnje svjetove koji me trenutno duboko nadahnjuju – svjetove koji potiču pozitivne promjene. Osvijestio mi je čežnju za istraživanjem svih oblika ljubavi, kako u meni samoj, tako i u drugima i u svemu što me okružuje.

Iako su mi sve pjesme na albumu divne, nekako mi je srcu najviše prirasla Oduvijek & zauvijek. Što je u tebi oduvijek, a bit će tamo zauvijek?

Jako mi je drago da ti je upravo ta pjesma najdraža i neobično je jer ste ju samo ti i moj producent odabrali za favorita. “Oduvijek i zauvijek” spada u prvi dio albuma koji sam nazvala “Uron” a sadrži pjesme koje nas vode prema osobnom prihvaćanju i prepuštanja boli koju nosimo u sebi. To je putovanje koje vodi do B strane ploče na kojoj slijedi “Izron”.

Pjesmom sam željela dotaknuti skriveni potencijal koji svatko od nas nosi duboko u sebi, a koji je često prekriven slojevima uvjetovanja koje smo nesvjesno preuzeli od drugih tijekom života. Željela sam istaknuti snagu koju imamo, slobodu koju možemo osjetiti i protok koji se budi u nama kada otkrijemo dubine našeg bića. Stoga su motivi poput planina, ptica, rijeka i dubina prisutni u pjesmi – sve to je u nama oduvijek i bit će tu zauvijek.

Pjesma Jedini dom bila je najavila Jezero, a tada sam za nju napisala da nas poziva da zastanemo i odustanemo od svih putovanja prema van i napokon krenemo na ono jedino koje nas može dovesti k sebi – na put srca. Što bi ti čitateljima i slušateljima rekla za ovaj put srca.

Put srca je staza koju od samog početka osjećaš kao svoju, kao ispravnu. Kada kreneš tim putem, shvaćaš da nema povratka na prijašnje staze koje su ti poznate i utabane. Što dalje ideš, pejzaži postaju sve ljepši, sve ti je toplije i poznatije, dok ti sam postaješ hrabriji i odlučniji. Moj put srca započeo je s ovim albumom. Bio je dug i prepun prepreka i nedoumica, no uspjela sam stišati buku oko sebe i pronaći prave odgovore kao i važne odluke o glazbenom smjeru kojim sam odlučila krenuti. Osjećaji su prvenstveno vezani uz ljude s kojima sam surađivala od samog početka rada na albumu. Drago mi je što sam slijedila svoje srce i radila s onima koji su razumjeli važnost ovog albuma za mene i što su su dali jako velik doprinos u cijelom procesu.

Nakon mnogo godina bendovske suradnje, za ovaj album si se odlučila otisnuti na put u jednostavnom obliku. Uz nekolicinu izvrsnih glazbenika (Silvio Bočić, gost Leo Beslać) koji su dio Jezera, glavna suputnica ti je Jelena Galić. Što bi rekla da te toliko povezalo s njom da je nastao ipak jedan drugačiji tvoj izričaj? Možda najženstveniji do sada…

Jelena i ja smo se povezale u vrlo značajnom trenutku života, kad smo obje bile mlade majke. Vjerujem da su razumijevanje te uloge i međusobna podrška imali izuzetan utjecaj na našu suradnju. Ona je moja ključna suradnica s kojom glazbeno putujem od 2018. godine, a od tada se i moje doživljavanje glazbe i sebe u njoj počelo mijenjati. Na ovom albumu ima nezamjenjivu ulogu – prihvatila je pjesme kao svoje i aranžirala ih na način koji im je dodatno dao dubinu, bez gubitka njihovog osnovnog oblika koji sam željela očuvati. Njezino veliko glazbeno majstorstvo očituje se u silnoj jednostavnosti izraza i ugođenosti s vizijom pjesama. Zahvalna sam na takvoj suradnji i na prijateljstvu koje me svakodnevno potiče da budem bolja u onome što radim.

Koliko su te obradovale brojne glazbene recenzije koje su nahvalile album Jezero te nominacije za prestiže nagrade, među kojima je i ona za Najbolji album alternativne glazbe za nadolazeći Porin?

Iznimno sam sretna i iznenađena ovim priznanjima za album. Duboko sam počašćena što je naš album istaknut u kategorijama kao jedan od najzanimljivijih prošlogodišnjih izdanja. Veselim se prisustvovati dodjeli nagrada sa svojim suradnicima da proslavimo ljepotu stvaranja našeg albuma. Istovremeno dok me sve ovo iznimno veseli, osjećam potrebu da javno izrazim svoje razočaranje cjelokupnim sustavom nominiranja glazbenih izdanja za našu najcjenjeniju diskografsku nagradu. Prošla godina je bila vrlo značajna za glazbenu scenu i ne sjećam se kada je bilo toliko raznolikosti, svježine i inovativnosti među albumima. Međutim, samo su rijetki od njih dobili priliku da se istaknu među nominiranima. Željela bih vidjeti jednakost svih izvođača na početku odabira te da se među nominiranima pojave mnoga nova lica. Nadam se da će doći do promjena nabolje i da ćemo imati osjećaj da nagrada “Porin” nije rezervirana samo za određeni krug već odavno etabliranih glazbenika.

Pjesma Želim, za koju je baš izašao i lyrics video, je na jednoj listi u Americi izdvojena u Top 5 globalno najboljih roots pjesama. Jako me to obradovalo. Kako si ti reagirala na tu vijest?

Hvala! Ta vijest je i nas zaista obradovala i iznenadila. Bio je predivan osjećaj saznati da su odabrali upravo tu pjesmu, a i zanimljivo primijetiti kako smo joj aranžmanski intuitivno dodali neobičan groove, koji nas je donekle podsjetio na Ameriku. Osjećam da je ta glazba podsjetila i njih u Americi na njihovo glazbeno naslijeđe, zbog čega su prepoznali nešto što im se sviđa u njoj. Glazba zaista jest univerzalni jezik, i drago mi je vidjeti kako uspijeva pobuditi nešto posebno u ljudima, bez obzira na jezične barijere.

I za kraj, reci nam kamo želiš da te tvoja muzika odvede?

Želim da mi u ovom životu stalno bude most do svijeta u kojem ne postoji vrijeme, niti išta drugo osim ljepote.

 

 

Razgovarala Indira Juratek.

 

Foto: Marina Uzelac