Gina: Hrabrost da budem ranjiva moja je najveća snaga

 

Jeste li ikada upoznali vilu? Ja jesam, a zove se Gina. Ona je vila glazbe i lijepe riječi. Kako sama kaže glazba ju je pozvala, a ona je prihvatila poziv na radost i veselje svima nama.

Nakon višegodišnje glazbene karijere u grupi Detour, Gina je otvorila novo poglavlje i krenula u solo glazbene vode. Ususret novom izričaju i novoj glazbenoj pustolovini, razgovarali smo s Ginom o njenom stvaralaštvu. Kada je glazba tvoj poziv, to tkanje ne možeš odvojiti od svog bića. Kada si iskreno u njoj, svjetlost koju nosiš obasjava sve oko tebe. Što nam je Gina sve otkrila o životu, ljubavi, strahovima… saznajte u nastavku.

Foto: Vladimir Urban

1. Ove godine nam svima fale koncerti. Zaista vjerujem da je glazba terapeutska. Kako ti gledaš na to i na nedostatak svirki?

Baš mi nedostaje pozornica kao i odlasci na koncerte i razne žive izvedbe svojih kolega u Hrvatskoj i inozemstvu. Neupitna je dobra energija koja kola na takvim događanjima; uvjerila sam se koliko mi pomogne, iscijeli me kada imam loš dan i kada mi nije lako izaći na stage i pjevati… Ali u trenutku kada stanem pred publiku dajem cijelu sebe, otvaram se prema drugima i prihvaćam sve što mi ona nudi… Uvijek pronalazim nešto novo – sve oko mene utječe na interpretaciju i izvedbu u tom trenutku. Za mene je koncert uvijek duhovno iskustvo i stvarno mi nedostaje ta jaka energija koja me uvijek podigne, pa i onda kad sam bezvoljna i neraspoložena. Ne mogu i ne želim glumiti ono što nisam, fejkati, pogotovo u glazbi koja je moj pravi poziv. Na pozornicu treba doći potpuno iskreno. Nitko ne očekuje da ćeš doći baš jadan i pokisao, ali kad se to i dogodi, upravo je publika ta koja ti donese dobru vibru. A kada odlazim na nečije koncerte, volim se utopiti u toj glazbi i energiji koja se vrti u publici. Zaista mi fali sve to…koncerti mi dođu kao svojevrsna terapija.

2. Spomenula si dijeljenje sebe s publikom. Osjećaš li kad se izgubi ta granica?

Jednostavno, trebaš se ogolit. Sjećam se, prije desetak godina išla sam na satove glume upravo s ciljem da se naučim otvoriti prema drugima. Ipak, dugo sam se sramila svoje ranjivosti i doživljavala sam je samo kao slabost. Jedini način na koji sam znala funkcionirati je biti ja – nježna, ranjiva, ponekad bolna, svakakva. Pitala sam se hoću li od silnog naleta emocija uspjeti dogurati do kraja pjesme? Tek kasnije shvatila sam da je to moja najveća snaga i da je hrabrost da budem ranjiva jedina istina koju mogu dati, jedina opcija u kojoj mogu dati cijelu sebe. I danas je teško, trebaš rušiti sve svoje zidove i obrambene mehanizme. Intenzitet emocija je često ogroman, a ja sam hipersenzibilna; znala sam se rasplakati na pozornici, ostati bez zraka, treperiti, otići u svoj balon, neki drugi svemir… U dva sata koncerta, kad ide pjesma za pjesmom, izudara te hrpa različitih emocija. Nakon svakog koncerta sam potpuno prazna, jer osjećam da sam baš sve podijelila s drugima. Tek nakon nekoliko dana uspijem se sabrati i shvatiti kako je zapravo bilo. Ali sve su to izazovi koje rado prihvaćam, glazba me čeliči kao osobu i pomaže mi u procesima i odnosima i sa samom sobom i s drugima.

Foto: Ante Gugić

3. Imaš li neki trenutak za koji bi mogla reći da te oblikovao kao pjevačicu?

Ne mogu izdvojiti određeni trenutak, vjerujem da me sve što sam do sada radila, kroz glazbu i uopće život, učinilo dobrom interpretatoricom. Stalno težim biti još bolja i svakom djelu, svakoj skladbi, pristupam s puno entuzijazma i elana, kao da to radim prvi put. Ne volim rutinski pristup, a znanja i vještine koje imam koristim kao smjernice koje mi pomažu da istražim sve moguće varijante i interpretacije osjećaja. Svakoj riječi i svakoj noti pripisujem svoju emociju. Nekad je teško, jer ne možeš raditi na silu, a imaš i rokove, no divno je to što je svaki put u pitanju novi proces, novi početak. I kada se svi usponi i padovi zbroje, dobiješ ono što u glazbi treba. A glazba je moj poziv, pokucala mi je na vrata i rekla hej bok, hoćemo li. Odmah sam joj se odazvala i znala sam da joj moram dati mjesto koje zaslužuje, jer je i ona mene odabrala.

Foto: Ante Gugić

4. Znam da voliš astrologiju… 😉

Oduvijek mi je astrologija bila ful zanimljiva. Volim tražiti značenja u svačemu – svojevrsne potvrde i znakove. Jako me veseli kada nađem još nešto što podupre moj unutarnji osjećaj i intuiciju. Nisam tipičan Ovan. Ja sam merge svih tih nekih kuća u mojoj natalnoj karti. Ovan sam u poslu i napravit ću sve što treba, ne odustajem, borac sam za pravdu… Čini mi se da sam malo više moj podznak Rak, a ima tu negdje i Ribe – introvert dubokih slojeva. S tim unutarnjim borbama često sam sama sebi najgori neprijatelj. Teški sam emotivac i nekad samoj sebi kažem ma daj prestani, ne mogu s tobom više.

5. A da imaš čarobni štapić i sve to riješiš? Znam da imamo jednu zajedničku veliku ljubav, a to je Harry Potter. S kojim se likom poistovjećuješ?

Moji frendovi i dragi me zovu Hermione. Imamo sličnu kosu i obje smo malo štreberice, volim nekad ono njezino ja znam, ja znam, borkinje smo za pravdu i znamo motivirat ekipu. Moj dragi je Harry Potter pa je logično da bih ja trebala biti Ginny, a još se i zovem Gina, ali po karakteru sam ipak više Hermione.

Oduvijek sam bila knjiški moljac. Uz Harry Pottera najdraža knjiga iz djetinjstva mi je Matilda, o djevojčici koja je pročitala sve knjige u knjižnici. Serijal Harry Pottera sam čitala kako je izlazio, dobila bih knjige odmah po izlasku i po cijele dane čitala. Ono što potvrđujem i sad kad ih iznova čitam – uče me životu, prijateljstvu, poštenju, osnovnim moralnim životnim vrijednostima. Svaki put otkrijem nešto novo, sjajno u tim knjigama.

Foto: Zvonimir Ferina

6. Zaljubit se u sebe mi je bila najteža lekcija. Jesi li ti „zaljubljena u sebe“?

U pjesmi da, ali mislim da je to cjeloživotni proces, jer svaki dan, svaki tren nosi nove izazove. Zapravo, stalno se spoznaješ i nastojiš ponovno zaljubiti u sebe, a to je stvar svjesne odluke i želje. Počinje i od toga da odlučiš: danas ću biti dobro ma što god se dogodilo i držat se toga. To je i ono voljet ću sebe no matter what i dovoljna sam bez obzira na sve. Priznajem, ima dana kad se ne volim, kad se učim prihvatiti sebe i učim oprostiti sebi, da bih mogla ići dalje. Generalno svi mi imamo strah od toga da ne budemo voljeni, da nismo dovoljno dobri…mislim da nema osobe koja ne živi ili nije živjela s time. Strahovi kruže, vrebaju iza ugla i samo čekaju trenutak tvoje slabosti. Često imamo probleme s vjerom u sebe i suočavanjem sa strahom. S druge strane, problem je i egocentrizam koji svoje izvorište nalazi u frustraciji; prava vjera u sebe nikad ne može biti egocentrična. U preispitivanju samog sebe najlakše je pronalaziti svoje greške, a toliko je teško sebi reći ja sam super. Ajmo radit na tome da prestanemo lagati same sebe.

7. S Brača si, jednog od najljepših otoka. Ova 2020 je tako čudna, distancirana, ljudi su kao otoci. Što te naučila ova godina?

Mislim da nas je ova godina primorala na shvaćanje koliko smo zapravo otuđeni, da nismo u kontaktu sa samim sobom. Cijela ova situacija je prilika za duboku introspekciju. Ne mislim da to treba biti opsesivan rad na sebi ili doživljaj katarze nakon koje ćemo misliti da smo puno pametniji, već na istinsku povezanost sa svojom dušom, a onda i s drugima. Neovisno o tome gdje smo locirani u svijetu, koliko kontam iz razgovora s bliskim ljudima – svi smo prošli svašta. Nije bilo lijepo, bilo je traumatično, tužno, teško, bili smo ljuti, nesretni, sve u isto vrijeme. Puno se toga nakupilo, sve je odjednom izašlo van. Ovo vrijeme sam prihvatila kao priliku da se suočim s puno svojih strahova. Jedan od njih je strah od samoće. Tako sam, u vrijeme potresa, imala mogućnost ostati s partnerom ili otići sama u svoj stan. Otišla sam i imala osjećaj da je to jedna od onih once in a life time prilika da se konačno obračunamo – taj strah i ja.

8. Što za tebe znači biti dobro?

Biti dobro znači biti u miru sa sobom, jer onda mogu biti i u miru sa svijetom oko sebe. Mir je moja sadašnja najveća težnja. Biti dobro je i saznanje da su svi moji bližnji dobro. Dobro je i ljubav. Simple as that.

9. Otvorila si novo poglavlje. Nakon dugogodišnje karijere u grupi Detour krećeš u solo vode. Što očekuješ od sebe kao glazbenice van kolektiva i kad možemo očekivati tvoje nove pjesme, kojima se iznimno veselim?

Poželjela bih si nježnost i hrabrost. Nježnost – da ne budem stroga prema sebi, da pustim da se kreativno izrazim i ne opterećujem kako će nešto ispasti, već samo da stvaram. I hrabrost – da svoje stvaralaštvo podijelim s drugima. Zasad mi dobro ide, već imam nekoliko pjesama, među njima je i Pepeo koja će izaći u siječnju. Pepeo je himna hrabrosti i presretna sam što je u nju utkana emocija svakog pojedinca koji je sudjelovao u njezinu stvaranju. Pjesmu smo napisali Marko Bratoš i ja, odsvirali sjajni instrumentalisti, a back vokale su snimili moji prijatelji. Svi oni pojavit će se i u video spotu, a cijeli proces snimanja za mene je bio posebno dirljivo iskustvo. Zahvalna sam im na divnoj energiji i iskrenoj podršci. Vjerujem da će se mnogi pronaći u pjesmi i osjetiti tu emociju zajedništva, što je i poanta ove pjesme – bez obzira na teškoće koje život nosi, uz potporu i ljubav, na kraju sve će biti dobro.

Foto: Zdravka Damjanović

 

Druge zanimljive intervjue možeš pročitati u rubrici DOBRI RAZGOVORI

 

Indira Juratek

 

 

Foto header: Jan Kocjan